Jednog dana, kada budem pričala svom unuku kako je došao na ovaj predivan svijet, želim da mu to bude najljepša priča koju će htjeti slušati više puta. Počinjat će ovako: “Dragi moj Maksimilijane, tvoja baka je primalja ili kako se u to u narodu kaže “babica”.” To je najljepša i najplemenitija profesija na svijetu. Nagrada je od Majke prirode i od dragog Boga imati priliku i čast prisustvovati najljepšem događaju u životu obitelji, a to je rođenje djeteta. Kad se rađa dijete, kada prvi put zaplače na tvojim rukama, kada svi s radošću i veseljem dočekuju to božanstveno biće, osjećaj je neopisiv. Primalja je osoba koja svojim znanjem, savjetima, ljubavlju, uvažavanjem, poštovanjem i poticanjem nazoči najljepšem i najmoćnijem procesu na svijetu kojim je priroda obdarila čovjeka, a to je rađanje.
Kada će te netko pitati što tvoja baka radi, Ti ćeš, Makse, odgovoriti: “Sjetite se da ste i Vi rođeni uz pomoć nečije brižne ruke koje su Vas nježno stavile na majčina prsa, a to su možda bile ruke moje bake. Moja baka je primalja, osoba s kojom je Vaša majka podijelila intimni i čarobni trenutak Vašeg dolaska na svijet.”
Svim budućim majkama i očevima uvijek govorim kako je bitna podrška muža ili oca djeteta pri porođaju, te kako je najbitnija povezanost majke, djeteta i oca… A tako sam učila i svoju djecu, da ih pripremim, kada jednog dana dođe njihov trenutak za rađanje.
Sva sreća ovoga svijeta bila je na mojoj strani, srce mi je radosno treperilo, bujica suza radosnica slijevala se niz lice kada sam čula da ću dobiti najljepšu ulogu u životu. Nakon što sam već postala majka, sada ću postati i baka i u svoje naručje primiti najveće bogatstvo ovoga svijeta, svoje unuče.
Sunce je toga dana posebno sjalo, vjetar se najnježnije poigravao laticama tek rascvalih cvjetića. U rodilištu kao i uvijek, čekamo svaku trudnicu s posebnom radošću i veseljem, iako smo sada svi s maskama na licu, rukavicama, potpunom opremom za zaštitu od koronavirusa. Sada se pridržavamo svih pravila i uputa koje nam preporučuje Nacionalni stožer. Svi smo u nekakvom strahu od te zaraze, ali unatoč svemu moja snaha dolazi u rodilište sretna, vesela, nasmijana i mirna, a moj sin zbog propisa ostaje vani jer posjete i pratnje sada nisu dozvoljene. Vijesti su pune brojki o novozaraženima, a u meni se izmjenjuju se osjećaji straha i zabrinutosti jer se upravo sada rađa moj unuk. Srećom tu su moji suradnici i kolege koji su mi podrška, utjeha i najviše sigurnost.
Unatoč svemu, znala sam da će se moj unuk roditi kao i sve bebice u našem rodilištu i da će sve dobro proći. Tako je i bilo. Rodio si se na carski rez, jer su prilike tako zahtijevale, kao mali car na najnježnije ruke koje su Te polako položile u moje naručje, a potom na prsa Tvoje predivne majčice. Nismo zaboravili ni Tvojeg tatu, Tvoju sliku smo mu poslali čim si se rodio. Našoj sreći nema kraja jer obogatio si našu obitelj i svijet svojim dolaskom.
Vrtlog emocija koji me taj dan pratio bio je popraćen željom da sve dobro prođe, da svi zajedno na najljepši način dočekamo naše malo klupko sreće, a nadasave da ono sto radim cijeli život, upravo u trenutku Tvog rođenja napravim najbolje.
Unatoč svemu, u svim prilikama pa kad je i najteže novi životi se rađaju. Život, dobrota ljudi, ljubav i vjera caruju i pobjeđuju sve nedaće. Primalje i u tim trenutcima vješto, mudro s puno profesionalnosti i empatije žele učiniti svakoj rodilji rađanje najljepšim i najsretnijim trenutkom u njihovu životu.
Pripremila: Blaženka Sumpor, bacc. obs., glavna primalja Klinike za ženske bolesti i porodništvo