U organizaciji Klinike za psihijatriju, 08.06.2018. godine održan je simpozij „Umjetnost u ekološkoj psihijatriji“. U radu Simpozija je sudjelovao multidisciplinarni tim u prezentaciji različitih tema umjetničkih područja koja se primjenjuju u terapijskom procesu liječenja bolesnika s psihičkim bolestima.

Medicinske sestre su dio multidisciplinarnog tima u psihijatriji. Aktivnim sudjelovanjem u ovom simpoziju pokazale su svoja znanja i vještine iz raznih područja umjetnosti u radu sa psihijatrijskim bolesnicima.

Simpozij „Umjetnost u ekološkoj psihijatriji“ održan je u organizaciji Klinike za psihijatriju, Referentnog centra Ministarstva zdravstva za psihijatrijsku neurobiologiju, Referentnog centra Ministarstva zdravstva za alkoholizam, Referentnog centra Ministarstva zdravstva za ovisnosti o drogama, Referentnog centra Ministarstva zdravstva za konzultativnu psihijatriju, i Hrvatskog društva za shizofreniju i poremećaje iz spektra shizofrenije HLZ – a.

Simpozij je organiziran u tri bloka s 30 – minutnim izlaganjima od ukupno 10 predavanja sa sudjelovanjem multidisciplinarnog tima različitih profesija: liječnici, medicinske sestre, socijalni radnici, psiholozi, defektolog i antropolog – filizof.

U uvodnom obraćanju, predstojnik klinike, prof. dr. sc. Dalibor Karlović ističe značaj ekološke psihijatrije, tj. međuodnose  okolinskih faktora i neurobiologije na psihičko zdravlje.

I  BLOK:

O “Filozofiji estetike“ govori dr. sc. Luka Maršić, antropolog i stručni suradnik na Klinici za psihijatriju koji u svom izlaganju iznosi da je predmet proučavanja duh i možemo ga promatrati kroz tri stupnja; subjektivni – preko kojeg dopiremo do ljepote (estetike), objektivni – pravo, moral, država, povijest, te apsolutni – duh preko kojeg ulazimo u povijest znanja, dohvaćamo logičke i etičke principe, stvaramo predodžbe o religiji s kojom obuhvaćamo estetske i etičke norme, te zorove u umjetnosti.

“Likovni izražaj u terapijskom procesu“ prezentiraju Mirjana Halužan, mag. educ. rehab. i Donald Stojnić, dr. med., te ističu da je art terapija unutarnjeg simboličkog monologa, gdje se crtanjem i stvaranjem slike kreativno govori o različitim temama funkcioniranja čovjeka. Simboličkim izražavanjem osoba priča o svojim mislima, emocijama, teškoćama stvaranjem vlastitih slika, a crtež može stvoriti bolji uvid u vlastito funkcioniranje. U terapijskom je procesu metoda za istraživanje različitih tema iz svih područja života.

“Muzikoterapija kao terapijska disciplina u kliničkoj praksi“, tema je koju su  prezentirali su doc. dr. sc. Danijel Crnković i Josipa Gelo, dipl. psih., a koja govori kako  muzikoterapija koristi jezik zvukova i glazbe kao sredstvo unutar planskog procesa intervencija s preventivnim, rehabilitacijskim i terapijskim ciljevima. Djeluje na području fizičkih, psiholoških, emocionalnih i socijalnih potreba unutar terapeutskog odnosa. Drugi dio muzikoterapije se odnosio na praktične tehnike primjene u psihijatrijskoj praksi, a seanse muzikoterapije uključuju upotrebu aktivnog stvaranja glazbe, slušanje glazbe i raspravu.

II BLOK

Autori “Biblioterapije u psihijatriji“ su medicinske sestre Andrea Gurović, mag. med. techn. i Ivana Blažinović, bacc. med. techn., govorile o biblioterapiji, a  biblioterapijom se smatra ciljana upotreba pisane i govorene riječi da se izazove liječenje, razvoj ili rješavanje problema, odnosno neka pozitivna promjena kod bolesnika.

Ona na emocionalnoj razini pomaže bolesniku razumjeti svoje psihološke i fizičke reakcije na frustraciju i konflikte, te pomaže u boljem razumjevanju bolesnikovih potreba. Medicinska sestra, terapeut za primjenu biblioterapije kao sredstva rada treba biti educirana iz područja književnosti, psihologije i savjetovanja, te moći ta znanja primjeniti u grupnom i individualnom radu.

U izlaganju: “Priče s porukom ugrupnom radu s ovisnicima“, Ljiljana De Lai, mag.med.techn. i Elizabeta Božinović, bacc.med.techn. izlažu razloge zbog čega su iz područja umjetnosti priče u grupnom radu s ovisnicima o psihoaktivnim sredstvima najbolje sredstvo rada. Bolesnici čiji su kapaciteti zadržavanja pažnje, koncentracije i razumjevanja sadržaja, kod većeg broja sniženi. Priče su najbolji izbor jer su kratke, šalju poruku, dotaknu emocije, a dodatno ne ranjavaju, te osvijeste osobe u kojoj su životnoj, zdravstvenoj, i socijalnoj poziciji, a pri tom ostavljaju nadu u mogučnost pozitivnog ishoda liječenja i oporavka.

U prezentaciji “Priče koje pomažu djeci“, autori, Mirjana Halužan, mag.educ.rehab. i Tatjana Horčička, mag.med.techn. prikazuju sedam slikovnica koje su namjenjene boljem razumjevanju i pomaganju djeci koja imaju psihičke poteškoće, ali i za razumjevanje poteškoća članova unutar njihove obitelji. Kroz priče djeca mogu dobiti drugačiju perspektivu razumjevanja različitih ponašanja koja prate psihičke bolesti.

III BLOK

“Vidjeti svojim, a gledati tuđim očima, Perspektiva role-playa” pripremile su Dorotea Bratuša, mag. psih. i Ivana Mošić Pražetina, dipl. soc. rad., a govori da se Role-play tehnika izvodi tako što  osoba dramski oživi osobitu ulogu druge osobe kroz prizor, akciju i konverzaciju. Nakon odigranog scenarija, razgovara se i diskutira o refleksijama, interakcijama i alternativama. Ova tehnika istovremeno nudi puno mogućnosti gdje metakognicijom i metakomunikacijom dolazimo do novih spoznaja.

“Filmoterapija u liječenju ovisnika o alkoholu” prezentiraju Irena Petrović Balog, dipl. soc. rad. i Anastazija Godić Blaga, mag. soc. rad. iznose da film kao vizualni medij omogućava lakšu identifikaciju s glavnim likom i situacijom u kojoj se glavni lik nalazi, a koju svjesno i nesvjesno povezujemo s vlastitim životnim iskustvima. Ljekovito iskustvo filma je u lakšem uspostavljanju ravnoteže između uma i tijela, bolje razumjevanje vlastitih mentalnih stanja, lakše suočavanje sa životnim izazovima, bolje upoznavanje sebe, svoje ovisnosti i drugih ljudi.

Nikoleta Josipović, bacc. med. techn. i Antonija Atalić, m.s. autori su prezentacije “Crtež u psihijatriji”, u kojoj govore da je crtež  prvi jezik kojim se pojedinac služio, a način je izražavanja koji je stariji od pisane riječi. Crtanje je aktivnost prilikom koje se koriste različita osjetila poput vizualnog, taktilnog, kinestetičnog, a bez verbalnog aspekta. Proučavanje crteža i crtež u terapijske svrhe u psihijatriji je relativno mlada disciplina, koristi se od sredine 20-tog stoljeća u Americi i Velikoj Britaniji, a u Hrvatskoj od 80-tih godina  prošlog stoljeća. Analizom psihopatologije likovnog izraza bavio se psihijatar prof. dr. sc. Branko Pražić.

Posljednji predavač je bio doc.dr.sc. Krunoslav Matešić s Odjela za psihologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta s predavanjem “Individualne razlike u percepciji – Psihologija percepcije“, u kojem govori da doživljaj iskustva određenog podražaja ovisi o mnogo razina procesiranja, stoga osobe mogu drugačije percipiratisvijet oko sebe pošto ne postoje dva možga koja rade na isti način. Dokazano je da različiti faktori utječu na našu percepciju, a neki od njih su: spol, dob, obrazovanje, inteligencija, osobine ličnosti, droge, alkohol i psihijatrijski poremećaji. Tijekom predavanja navedeni su eksperimenti koji su korišteni za dokazivanje ovih razlika.

Zadovoljstvo sudionika simpozijem prikazani su u Evaluacijskoj listi čiji su rezultati pokazatelj uspješnosti. Prema Likertovoj ocjenskoj ljestvici od 1 – 5, kvaliteta organizacije ocjenjena je ocjenom 4,54, kvaliteta edukacije ocjenom 4,56 kao i ispunjenost očekivanja provedenog simpozija također sa 4,56. U otvorenim pitanjima, odgovori većine sudionika su pohvale za tematiku i potrebe za više edukacija ovog tipa kao i želja za nastavak ove teme sa raščlanjenom širom obradom svakog područja umjetnosti.

Pripremila: Ljiljana De Lai, mag. med. techn.