Zbrinjavanje bolesnika s opeklinama
Pripremila: Valentina Štrbac, bacc. med. techn., Zavod za opekline, Klinika za traumatologiju
Trauma opeklinom jedna je od najtežih fizičkih i psihičkih iskustava. Prilikom nastanka opeklinske ozljede dolazi do patofizioloških promjena koje su vrlo složene te dovode do poremećaja organskih funkcija i teške kliničke slike.
Opeklina je trauma kože, potkožja, sluznica te dubokih struktura nastale djelovanjem patogenih količina topline, kemikalija, elektriciteta ili zračenja na površinu tijela. Težina ozljede ovisi o jačini izložene temperature, odnosno intenzitetu i trajanju kontakta sa uzročnim agensom.
Razlikujemo opekline:
- prvog stupnja – koje zahvaćaju epidermis, javlja se manja upala, eritem i bol, blijede na dodir
- drugog stupnja – koje zahvaćaju površinski dermis, prisutni su mjehuri, rana je vlažna i bolna
- drugog B stupnja – zahvaćaju duboki dermis, crvenkasto – smeđe boje, rana je bolna ali može biti prisutan gubitak osjeta na površinskom sloju
- trećeg stupnja – zahvaćaju epidermis, dermis, subkutano tkivo, mišić, rana je suha, sjajna, nema bola, dolazi do potpune nekroze kože uzrokovane staničnom smrću
- četvrtog stupnja – dolazi do pougljenjenja tkiva, potreban je hitan kirurški tretman.
Površinu zahvaćenu opeklinom izračunavamo pomoću tzv. pravila devetke.
Prioriteti pri zbrinjavanju teško opečenog bolesnika su: uspostava dišnog puta, adekvatnog venskog puta (CVK), te primjena analgezije.
Potrebna tekućina za volumnu nadoknadu u prva 24 sata izračunava se pomoću Parkland formule (4 – 6 ml Ringer laktata x % opečene površine x kg/TT). Polovica od dobivenog iznosa tekućine se daje u prvih 8 sati, a ostatak u sljedećih 16 sati od zadobivene ozljede.
Inhalacijska ozljeda, opeklina lica, vrata, gornjeg dijela toraksa i opekline koje zahvaćaju više od 40% tjelesne površine indikacije su za endotrahealnu intubaciju i mehaničku respiratornu potporu.
Kirurško liječenje opeklina obuhvaća ranu nekrektomiju, te metode presađivanja kože – Mesh graft, Micro – graft, keratinociti, Integra neodermis (kao privremeni pokrov).
Pravilno i pravovremeno provedene terapijsko – preventivne mjere, osobito unutar 48 sati od nastanka opekline, iznimno su važne jer značajno smanjuju i ublažuju komplikacije koje su sastavnica nadolazećeg razvoja sindroma opeklinske bolesti ali i poboljšavaju konačan ishod liječenja.
Opekline oštećuju kožu i potkožno tkivo što dovodi do povećanog gubitka tekućine, infekcije, hipotermije, ožiljaka, smanjenog imuniteta te promjena u funkciji, pojavi i samopercepciji samog pacijenta. Cjelokupan ishod bolesti je teži u slučajevima inhalacijske ozljede u kombinaciji sa opeklinom kože.
Iz toga proizlazi velik broj sestrinskih dijagnoza, dok su osnovni sestrinski prioriteti pri primitku pacijenta s visokim postotkom opeklina sljedeći:
- održavanje prohodnosti dišnih puteva;
- uspostavljanje hemodinamske stabilnosti/cirkulacijskog volumena;
- ublažavanje boli
- preveniranje komplikacija
- osiguravanje emocionalne potpore za pacijenta i obitelj.
Sestrinske dijagnoze specifične za opeklinskog bolesnika su:
- bol
- poremećaj u balansu tekućine i elektrolita
- poremećaj prohodnosti dišnih puteva
- visok rizik za infekciju
- visok rizik za komplikacije dugotrajnog ležanja
- poremećaj udobnosti
- poremećaj samopercepcije
- visok rizik za širenje infekcije
- hipotermija
- nutricijski deficit
- smanjeno podnošenje napora
- SMBS – osobna higijena, hranjenje, eliminacija, oblačenje
- strah
- umor
- anksioznost
Medicinske sestre imaju veliku ulogu u cjelokupnom zbrinjavanju opeklinskog bolesnika. Moraju biti dobro educirane, vješte i upoznate sa različitim protokolima koji se primjenjuju prilikom obrade i daljnjeg procesa zdravstvene njege takvog bolesnika.
Idealan pristup bolesniku s opeklinama zahtijeva karakterističan multidisciplinaran tim te blisku suradnju među članovima istog. U centru tog tima je medicinska sestra koja upravlja cjelokupnim procesom njege. Njena uloga tijekom cijelog zbrinjavanja kontinuirano dobiva na važnosti.
Zadaće medicinske sestre koja radi u Zavodu za opekline, njena zapažanja te evaluacije bolesnikovog odgovora na intervencije su presudne kako bi se prevenirale komplikacije i napravile bitne razlike u poboljšanju ishoda liječenja.
Zdravstvena njega bolesnika na opeklinama je zahtjevna i izazovna. Iz toga proizlazi kako jedinstven način provođenja postupaka osigurava isti standard i sigurnost za svakog bolesnika.