Upoznajmo se s neurokiruškim operativnim postupcima u liječenju medikamentozno tvrdokorne epilepsije

Prirpremila Ada Halilagić, bacc. med. tech. (Centralni hitni prijem );

Kontakt: adicah@gmail.com

Epilepsije je jedna od najučestalijih bolesti ili poremećaja u neurologiji, koja zbog svojih karakteristika predstavlja ozbiljan medicinski i socijalni problem.

U ovome trenutku u svijetu od epilepsije boluje oko 65 milijuna ljudi (1% populacije). U Hrvatskoj broj oboljelih iznosi oko 50 000. Iako su kliničke studije prije govorile da 85% bolesnika s epilepsijom ima adekvatnu kontrolu napada s antiepileptičkim lijekovima, novija istraživanja govore u prilog tome da u 25-40% slučajeva antiepileptička terapija nije dovoljna za potpunu kontrolu epilepsije.  

Stručnjaci navode da 30% bolesnika boluje od medikamentozno rezistentne epilepsije. Najčešći sindrom medikamentozno tvrdokorne epilepsije je epilepsija sljepoočnog režnja uzrokovana sklerozom hipokampusa. Polovica takvih bolesnika pogodni su kandidati za kurativnu ili palijativnu operaciju epilepsije. Zadovoljavajući rezultati u smislu kontrole epileptičkog napadaja i poboljšanja kognitivnih funkcija jasno ukazuju na to da se epilepsija može liječiti operativnim putem.

U posljednjih 50-ak godina razvijene su mnoge modifikacije resekcije temporalnog režnja, no dva operativna postupka se izdvajaju. To su standardna prednja resekcija temporalnog režnja i selektivna amigdalohipokampektomija transilvijskim ili transkortikalnim putem. Stupanj uspjeha samog operativnog postupka uvelike ovisi o kvalitetnoj i detaljnoj preoperativnoj pripremi pri čemu je izuzetno važnja uska suradnja neurologa, psihologa, neuroradiologa, neurokirurga i medicinske sestre.

Napredak medicine i tehnike postavlja nove izazove pred zdravstvene djelatnike kako bi osobama oboljelima od epilepsije omogućili bolju kvalitetu života kroz maksimalno moguće očuvanje kognitivnih funkcija i najviši stupanj slobode od epileptičkih napadaja.

U radu (dostupnom kod autora) mogu se pronaći korisne informacije o naprecima medicine u polju medicinskog i socijalnog poboljšanja statusa osoba oboljelih od epilepsije.