Autori: Hana Cindrić, bacc. med. techn., Kristina Čokor, bacc. med. techn., Klinika za ženske bolesti i porodništvo, Zavod za neonatologiju, nedonoščad i intenzivno liječenje novorođenčadi, KBC Sestre milosrdnice
UVOD: Nedonoščad ima veće potrebe za hranjivim tvarima nego terminska novorođenčad. Za pravilan rast i razvoj nedonoščeta potrebno je osigurati parenteralno i enteralno odgovarajući unos proteina, osobito esencijalnih aminokiselina i esencijalnih masnih kiselina koje utječu na razvoj mozga, i uz to zadovoljiti energetske potrebe, jer što je nedonošče nezrelije i niže gestacije, to su njegove metaboličke rezerve nedostatnije.
CILJ: Napretkom medicine raste stopa preživljavanja nedonoščadi vrlo niske rodne mase, a vrlo važan aspekt tog napretka čini enteralna prehrana koja se neprestano nadograđuje uslijed brojnih istraživanja. Posljednjih godina fokus se stavlja na ranu minimalnu enteralnu prehranu koja bi se trebala uspostaviti što prije, u najboljem slučaju tijekom prvog dana nakon poroda, a napredovanje hranjenja trebalo bi ovisiti o kliničkom statusu.
RAZRADA: Po rođenju nedonoščeta započinje se primarno s parenteralnom prehranom, zatim se, ukoliko nema kontraidikacija, što prije uvodi minimalni enteralni unos ili trofičko hranjenje, zbog svojih brojnih pozitivnih učinaka kako na funkciju crijeva tako i na cjelokupno opće stanje nedonoščeta. Sastav enteralnog pripravka mora zadovoljavati specifične potrebe novorođenčeta i nedonoščeta, potrebe postnatalnog rasta, te osiguravati nutritivni temelj za normalan psihofizički razvoj do odrasle dobi. Enteralna prehrana nedonoščadi ispod 32 tjedna gestacijske dobi započinje se pomoću sonde jer oni nisu u stanju koordinirati sisanje, gutanje i disanje. Majčino mlijeko najbolji je izbor nutritivnih tvari za novorođenčad. Međutim, kod neke nedonoščadi samo majčino mlijeko ne može zadovoljiti njihove povećane prehrambene potrebe. Zbog toga se ponekad uvode i pojačivači mlijeka. U nedostatku majčinog mlijeka mogu se upotrijebiti donorsko majčino mlijeko kao i formule. Novorođenčad od 32-og tjedna gestacijske dobi počinje razvijati refleks sisanja te tako polako prelazi na oralnu prehranu. Medicinska sestra koja djeluje unutar multidisciplinarnog tima educirana je pravilno provoditi enteralnu prehranu, kao i na vrijeme prepoznati moguće komplikacije iste, što može bitno utjecati na ishod liječenja. Nadalje će educirati majku o važnosti majčinog mlijeka, kako se pravilno izdajati i dojiti, te o svim postupcima skrbi nakon otpusta iz bolnice.
ZAKLJUČAK: Prehrana novorođenčadi u neonatalnoj jedinici intenzivnog liječenja individualna je za svako novorođenče. Redovito se rade nova istraživanja iz kojih proizlaze novije i poboljšane smjernice koje se tiču uvođenja enteralne prehrane kod nedonoščadi izrazito male rodne mase, stoga su redovite edukacije izrazito nužne. Tijekom hospitalizacije enteralna prehrana majčinim mlijekom najbolji je izbor za adekvatan rast i razvoj. Nakon otpusta prehranu je potrebno prilagoditi tjelesnoj masi novorođenčeta te bi se sukladno tome trebala kontinuirano pratiti kako bi se zadovoljili kriteriji koji upućuju na dobar rast i razvoj.
*Cijeli rad dostupan kod autora.