Pripremila: Tajana Miklin, bacc.med.techn (Centar za hitni prijem) Kontakt: e-mail: t.miklin92@gmail.com
Cilj ovog rada je prikaz najnovijih spoznaja o učincima mjera i postupaka kardiološke rehabilitacije u kliničkoj praksi u bolesnika s preboljelim AIM-om s naglaskom na zdravstvenu njegu ovih bolesnika.
Bolesti kardiovaskularnog sustava su vodeći uzrok smrtnosti u svijetu kod osoba srednje i starije životne dobi diljem svijeta. Najnoviji podaci za Republiku Hrvatsku ukazuju da 48,3% svih smrtnih slučajeva uzrokovano bolestima srca i krvnih žila, od čega većinu čine ishemijske bolesti srca i cerebrovaskularne bolesti.1
Najčešća bolest iz skupine ishemijskih bolesti srca je akutni infarkt miokarda (AIM), bolest koja predstavlja značajan uzrok smrtnosti, pobola, invalidnosti, a zbog činjenice da najčešće zahvaća osobe srednje i starije životne dobi značajno utječe na radnu sposobnost. Rehabilitacija kardiovaskularnih bolesnika, interdisciplinarna je intervencija koja uključuje više čimbenika, rezultira povećanjem funkcionalnog kapaciteta i vraćanje radne sposobnosti te produljuje vrijeme preživljavanja bolesnika i poboljšava kvalitetu njihova življenja.2
Kardiološka rehabilitacija nakon AIM-a je podijeljena u tri faze. U prvoj ili akutnoj i ranoj postakutnoj hospitalnoj fazi rehabilitacija započinje već u jedinicama intenzivnog liječenja te potom na kliničkim odjelima. Druga ili kasna postakutna faza slijedi neposredno nakon ili nekoliko tjedana iza akutne faze bolesti. Ova faza rehabilitacije provodi se ambulantno ili u stacionarnim ustanovama specijaliziranim za provođenje programa kardiološke rehabilitacije. Provode se kontrolirani dozirani fizički trening, nastavlja se terapijska edukacija pacijenata o bolesti, čimbenicima rizika i životnom stilu, te evaluira kardiovaskularni sustav i titrira se farmakološko liječenje u svrhu modifikacije čimbenika rizika. Treća ili održavajuća faza kardiološke rehabilitacije traje doživotno. Ciljevi stacionarne kardiološke rehabilitacije nakon AIM-a jednaki su ciljevima ambulantne rehabilitacije, ali su programi posebno strukturirani da omoguće intenzivnije i/ili kompleksnije intervencije. Medicinska sestra je najduže uz bolesnika, poznaje njegove potrebe i probleme i može mu pomoći motivirajući ga za aktivno sudjelovanje u procesu rehabilitacije nakon AIM-a. Tijekom kardiološke rehabilitacije medicinska sestra kao nezaobilazni dio multidisciplinarnog rehabilitacijskog tima, pored uobičajene zdravstvene skrbi, sudjeluje i u socijalnom, emocionalnom, psihičkom i profesionalnom zbrinjavanju bolesnika i njegove bolesti.
U radu (dostupnom kod autora) mogu se pronaći korisne informacije o naprecima medicine i intervencijama medicinske sestre u polju medicinskog i socijalnog poboljšanja statusa osoba oboljelih od AIM-a.