Dana 15. studenog 2019. godine, u predavaonici Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, održan je stručni skup povodom obilježavanja Svjetskog dana prevencije dekubitusa u organizaciji Društva za kvalitetu Hrvatske udruge medicinskih sestara. Društvo za kvalitetu već sedmu godinu zaredom, uvijek u drugoj zdravstvenoj ustanovi, organizira obilježavanje Svjetskog dana prevencije dekubitusa.

Ciljevi ovoga stručnog skupa bili su:

ð       Podizanje razine svijesti o važnosti prevencije

ð       Prijavljivanje i praćenje dekubitusa

ð       Razmjena iskustava sa suradničkim ustanovama

ð       Pravni aspekti foto – dokumentiranja dekubitusa

ð       Cijena zbrinjavanja

ð       Sestrinska skrb za bolesnika s dekubitusom u kući

Skup je pozdravio doc. dr. sc. Ivan Puljiz, predstojnik Klinike, pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo – glavna sestra Klinike, Adelka Zoretić, mag. med. techn., predsjednica Hrvatske udruge medicinskih sestara, gđa Tanja Lupieri, i izaslanica Hrvatske komore medicinskih sestara, gđa Katarina Dugina.

Stručna predavanja bila su izrazito zanimljiva. Odnosila su se na prikaze slučaja i realne troškove zbrinjavanja dekubitusa. Djelatnice Jedinice za osiguranje i unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite, u suradnji sa Službom za pravne, opće i kadrovske poslove, prikazale su svoj model foto – dokumentiranja dekubitusa. Foto – dokumentiranje izaziva prijepore, pogotovo u današnje vrijeme, kada smo obavezni štititi osobne podatke bolesnika i kada za sve postupke tijekom hospitalizacije moramo imati pristanak bolesnika. Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ foto – dokumentiranje je uvela na način da bolesnik odobri sve postupke na osnovnom postupku, gdje je navedeno i foto – dokumentiranje. Foto – dokumentiranje obavlja se službenim mobitelom koji ima svako radilište. Fotografija se zatim prosljeđuje na službeni e – mail Jedinice za osiguranje i unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite.

Zašto je bitno fotografiranje dekubitusa?

Fotografija je objektivna, za razliku od opisa koji može biti subjektivan. Istraživanja su dokazala da su greške u subjektivnim interpretacijama veće od 33%.  Istu ranu dvije medicinske sestre mogu interpretirati na dva različita načina. Nekoliko uzastopnih fotografija stanja dekubitusa u jedinici vremena je mjerljiv alat kojim možemo pratiti tijek liječenja. Osim toga, foto – dokumentacijom i ovakvim načinom dokumentiranja, štitimo sebe i dokazujemo stanje u kojem smo zaprimili bolesnika i tijek liječenja, što je izrazito važno u današnjem vremenu kada su naše zdravstvene ustanove izložene tužbama. Jednako tako pozivi na sud događaju se 6 i više mjeseci od nekog događaja u bolnici, tako da je prisutna i zaboravnost za te događaje s vremenskim odmakom. Preporuke su da se dekubitus foto – dokumentira na način da se pokraj rane postavi mjerilo s imenom, prezimenom, datumom, satom, visinom, širinom i dubinom rane, imenom osobe koja je fotografirala. Pri fotografiranju bitno je prekriti osobno obilježje bolesnika, ako ga ima (tetovaža, madeži). Jednako tako, važno je i opisno procijeniti ranu i sve upisati u sestrinsku dokumentaciju. Ako bi došlo do sudskog spora, Jedinica za osiguranje i unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite iz svoje arhive daje foto – dokumentaciju kao dokazni materijal.

Ako bolesnik po prijemu ne želi dati suglasnost za fotografiranje, medicinska sestra će opisno procijeniti ranu i to dokumentirati kroz sestrinsku dokumentaciju.

Ako bolesnik po prijemu nije u kontaktu i nema obitelj ili skrbnika koji će dati suglasnost, potrebno je pozvati socijalnu radnicu koja će pokrenuti postupak za dodjelu skrbnika.

Ostala stručna predavanja bila su usmjerena na povezivanje primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite. Ukazano je na važnost sestrinskog otpusnog pisma i na važnost nastavljanja sestrinskih intervencija nakon otpusta bolesnika na isti način.

Saznali smo da bolesnici nakon otpusta iz bolnice za nastavak saniranja rana (ako ih imaju), imaju pravo od HZZO – a dobiti 10 primarnih i 10 sekundarnih obloga. Da bi to pravo ostvarili preko liječnika obiteljske medicine, potrebno je na otpusnom pismu liječnika iz bolnice navesti broj, lokaciju i opis svake rane ponaosob.

Iz Klinike za kirurgiju KBC – a Sestre milosrdnice sudjelovale su medicinske sestre Kristina Žužul, Ivana Raković, Josipa Samaržija i Elzika Radić.

Predavanje na temu „Pothranjenost kao predispozicija nastanka dekubitusa“, održala je Ivanka Benčić, enterostomalni terapeut, koja je ujedno bila i moderator stručnog skupa.

Sve pohvale predsjednici Društva za kvalitetu, gđi Josipi Bišćan, i kolegicama iz Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, na gostoprimstvu i predavanjima koja su bila zanimljiva i poučna. Veliki dio naučenog ponijeli smo u svoje zdravstvene ustanove kako bismo nadogradili postojeće platforme organizacije u cilju postizanja izvrsnosti u budućem sestrinskom radu.

Izvješće priredila: Elzika Radić