Ovih mjeseci zdravstvene ustanove diljem svijeta doživljavale su brojne promjene i razne nedaće uslijed pandemije koronavirusom. Tako se i KBC Sestre milosrdnice suočavao s brojnim, intenzivnim i dinamičnim promjenama koje su u samo nekoliko mjeseci značajno obilježile njegov rad. Naravno da su te promjene utjecale i na njegove zaposlenike, pa tako i na najbrojniju skupinu koju predstavljaju medicinske sestre i primalje. Osim suočavanja s promjenama koje su utjecale na njihove uobičajene aktivnosti, one su preuzele brojne, odgovorne i zahtjevne uloge.
Postale su članice Povjerenstva koje je bilo zaduženo za upravljanje postupcima vezanim uz zbrinjavanje oboljelih od koronavirusa. U tom povjerenstvu su uz ključne osobe koje su upravljale ustanovom tijekom ove pandemije, uz glavnu sestru (njenu pomoćnicu) bile i druge medicinske sestre. One su bile zadužene za organizaciju intenzivne skrbi, hitnog prijema, kontrolu bolničkih infekcija i organizaciju trijaže. Kao dio ovog ključnog tima, nastalog u specifičnim okolnostima, morale su preuzeti nove uloge, brzo se snalaziti u nepoznatim i nepredvidivim situacijama i sudjelovati u važnim aktivnostima na razini cijele ustanove.
Život i rad svih medicinskih sestara i primalja se u vrlo kratkom vremenu u potpunosti promijenio. One su mijenjale svoj dosadašnji način rada i uobičajene aktivnosti. Radile su drugačije (u timovima, pripravnosti, radile na drugim odjelima, od kuće, u samoizolaciji…). Odlazile su na rad u druge ustanove i radile s kolegicama koje su im stigle na ispomoć iz drugih ustanova.
U radne procese uvodili su se novi i nesvakidašnji protokoli s kojima se trebalo upoznavati i prilagođavati. Sudjelovale su u organizacijskim i prostornim prilagodbama u vrlo nestabilnom i neizvjesnom okruženju (kad se ograničavao hladni prijem, otvarali prostori za izolaciju i karantenu, pratila epidemiološka situacija i usklađivalo s preporukama Nacionalnog stožera).
Odgođeni su redovni organizacijski sastanci, sve edukacijske aktivnosti, ali i sudjelovanje u kliničkoj edukaciji studenata sestrinstva i primaljstva.
Medicinske sestre i primalje suočavale su se s novim izazovima i okolnostima ne samo na svom radnom mjestu. Bilo je otežano i ograničeno kretanje unutar i izvan ustanove, zabranjene posjete, uspostavljeni drugačiji putevi kretanja i komunikacije, otežan dolazak/odlazak u ustanovu…
Ne smije se zaboraviti i na izloženost brojnim i nepoznatim opasnostima. Ponekad se javljao strah i neizvjesnost zbog stalne mogućnosti zaraze opasnim i nepredvidivim patogenom, briga za vlastito zdravlje i zdravlje svojih ukućana. Tu su i brige zbog nepredvidivih situacija koje mogu ugroziti zdravlje i sigurnost pacijenata za koje su odgovorne.
Ne treba zaboraviti ni pojačan stres zbog socijalne izolacije, ograničavanja uobičajenih kontakata i navika, te brige za egzistenciju. Osim pojačanih radnih obaveza i promjena radnog okruženja, tu su i brojne brige i obaveze prema vlastitim obiteljima i djeci koji su također suočeni s brojnim izazovima.
Sve ove situacije dodatno je otežao zemljotres, koji je osim materijalnih posljedica, dodatno otežao život i rad u vrijeme ove pandemije. Neki od naših radnih prostora su oštećeni, a nekima oštećeni stanovi i kuće koje moraju obnavljati. Ostala su i sjećanja na onu noć kada se u noćnoj smjeni osjetila tutnjava i podrhtavanje, selili se pacijenti u sigurne prostore, dolazilo od kuće vidjeti u kojem stanju odjeli i radni prostori i je li sve u redu s pacijentima i zaposlenicima.
Na sreću, sada smo u mjesecu svibnju kada je već ono najgore već polako zaboravljamo. Pokušavamo se polako „vraćati u normalu“, sretni što je sve dobro prošlo i što smo još jednom potvrdili da pripadamo profesijama koje su i ovaj put u najtežim trenucima s kojima se suočavala naša zemlja i naš grad dale svoj veliki doprinos.
Autori: Biserka Režek; Željka Benceković