Pripremile: Matea Trivić, dipl.med.techn., Zrinka Martinnović, bacc.med.techn., Ksenija Stanić, dipl.med.techn.

Medicinske sestre u onkologiji preko raznih edukativnih i savjetodavnih aktivnosti pomažu u podizanju razine zdravstvene svijesti, volje i znanja o mogućim čimbenicima nastanka malignih bolesti, usvajanju zdravih stilova življenja, potrebi redovite samokontrole zdravlja, potrebi redovitog medicinskog nadzora.

Onkološkom bolesniku medicinska sestra pruža pomoć u zadovoljavanju osnovnih ljudskih i životnih potreba s ciljem unapređenja njihova zdravlja, sprječavanja daljnjeg gubitka zdravlja, očuvanju postojećeg zdravlja i vraćanju poremećenog zdravlja.

Činjenica o postojanju maligne bolesti u oboljelog rezultira šokom, nevjericom strahom, a pojavljuje se i strah od boli, patnji, moguće smrti. Česta je ljutnja i žalost zbog prekida uobičajenog načina života i poremećaja životnih planova. To su normalne reakcije i uz potporu obitelji i okoline oboljele osobe se uspješno suočavaju s tim poteškoćama.

U skrbi za bolesnika medicinska sestra treba uspostaviti specifičan odnos koji će joj omogućiti da sazna bolesnikove stvarne probleme i brige, da pruži potrebne informacije i primijeni intervencije usmjerene rješavanju ili ublažavanju problema.

U zdravstvenoj skrbi za bolesnika, medicinska sestra primjenjuje intervencije usmjerene rješavanju fizičkih problema, ali i psiholoških poteškoća. Najčešći psihički problemi koji se pojavljuju u onkoloških bolesnika i zahtijevaju sestrinske intervencije su: depresija, anksioznost i delirij.

Od velikog je značaja pružiti potporu bolesniku i obitelji. Obitelj je vrlo važan čimbenik u njegovoj prilagodbi na malignu bolest. Što su čvršće veze unutar obitelji prije postavljanja dijagnoze, obitelj će pozitivnije utjecati na prilagodbu bolesnika tijekom postavljanja dijagnoze liječenja i oporavka.

Oboljeloj osobi potrebno je omogućiti da sudjeluje u aktivnostima koliko može i želi, ali i pružiti joj pomoć u aktivnostima koje je prije obavljala, a trenutačno ne može.

Napredovanje maligne bolesti dovodi do daljnjih promjena kada se medicinska sestra nalazi u ulozi poučavatelja obitelji oboljelog o zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba (hranjenje, kupanje, oblačenje…).

Maligna bolest i liječenje često dovode do promjena tjelesnog izgleda  zbog pojave petehija, modrica, alopecije, ocrtavanja za zračenje, učinjene ileostome, kolostome što za većinu bolesnika predstavlja veliki problem, posebice nakon povratka kući i u zajednicu gdje žive i borave.

Strah se povećava prilikom odlaska kući jer se tijekom boravka u bolnici oboljeli se susreću s drugim ljudima koji imaju slične probleme. Medicinska sestra treba oboljelom objasniti moguće posljedice liječenja te kako će ih ublažiti, koliko će one trajati (ako su prolazne) i kako umanjiti vidljivost pojedinih posljedica.

Njega teških i umirućih bolesnika spada među najteže poslove u sestrinskom zanimanju. Medicinske sestre koje njeguju takve bolesnike nerijetko dospijevaju u nepremostivi nesklad između onoga što su u procesu socijalizacije naučile, društvenih vrijednosti koje su usvojile, očekivanja sredine u kojoj se nalaze, te na koncu objektivnih mogućnosti djelovanja koje im stoje na raspolaganju. Doživljavajući i proživljavajući smrt i nestanak drugih ljudi, bivaju prisiljene da se i same podsjećaju na prolaznost života i vlastitu smrt. A to za nikoga nije baš bezbolno.

Rješavanje pojedinih problema zahtijeva specifične intervencije medicinske sestre koje se prilagođavaju za svakog bolesnika pojedinačno ovisno o njegovim specifičnim obilježjima, navikama i načinima rješavanja pojedinih problema.

Medicinska sestra tijekom bolesti stalno brine o oboljelom i njegovoj obitelji i pruža im potrebnu pomoć (fizičku, psihičku, edukacijsku) bilo da je ishod bolesti povoljan (izlječenje i oporavak) ili nepovoljan (olakšavanje tijekom napredujuće bolesti – palijativna skrb).