Kontrola kvalitete zdravstvene njege na Klinici za neurokirurgiju

kbcsm klinika za neurokirurgijuPripremila: Tanja Bokšić, bacc.med.techn.

Jedno od temeljnih ljudskih prava jest pravo na kvalitetnu zdravstvenu zaštitu. Cilj svakog zdravstvenog sustava jest unaprjeđenje i poboljšanje kvalitete zdravlja, čime se ujedno poboljšava i kvaliteta života. Kvaliteta zdravstvene zaštite podrazumijeva skup mjera poduzetih tijekom zdravstvenog postupka, a koje rezultiraju povoljnim ishodom liječenja. Time se sprječavaju neželjeni događaji koji mogu prouzrokovati negativan ishod liječenja. U središtu sustava kvalitete je pacijent, pa stoga zdravstvena ustanova i njeni zaposlenici moraju osigurati uvjete koji doprinose njegovom zdravlju i sigurnosti.

Mjere za unaprjeđenje sestrinske prakse, uz sustavnu kontrolu kvalitete zdravstvene njege, uključuju: implementaciju i evaluaciju programa prevencije pada i dekubitusa, mnogostruke intervencije, multidisciplinarni pristup, edukaciju osoblja, bolesnika i uključivanje obitelji, porast svijesti osoblja, prikupljanje podataka, analizu trendova, izvještavanje o padovima i dekubitusima na  multidisciplinarnim sastancima, kao i promjene u bolničkom okruženju.

Praćenje kretanja stope padova i dekubitusa kod bolesnika i primjena indikatora kvalitete zdravstvene njege te planirano i sustavno uvođenje promjena u proces rada osigurava sigurnu i efikasnu zdravstvenu uslugu i značajno smanjuje mogućnost nastanka neželjenog događaja.

Danas su razrađeni programi za kontrolu kvalitete zdravstvene njege, a njihova uspješna provedba zahtjeva multidisciplinarni timski pristup, budući da je najveći broj npr. padova i dekubitusa bolesnika uzrokovan multivarijantnim  riziko faktorima. Kritična točka bilo kojeg programa kontrole kvalitete zdravstvene njege jest identifikacija pojedinaca kod kojih postoji rizik. Tijekom procjene identificira se svaki faktor rizika posebno i na njih se usmjeravaju intervencije čiji će rezultat treba biti sprječavanje neželjenih događaja.

Prije nego se krene u program neophodno je definirati alat za procjenu rizika te načine njegovog korištenja. Tako je npr. Morseova skala procjene rizika za pad najčešće korištena, no mogu se koristiti i drugi alati prilagođeni specifičnim potrebama bolesnika i specifičnostima zdravstvene ustanove.  Bez obzira koji alat se izabere, on mora biti jednostavan za primjenu.

Jedan od najvažnijih aspekata kontrole kvalitete zdravstvene njege jest i edukacija zdravstvenog i nezdravstvenog osoblja na svim razinama zdravstvene ustanove te edukacija bolesnika i članova njihove obitelji.

Osoblje treba imati jasne smjernice o načinu obavještavanja o neželjenim događajima te o vremenskom okviru u kojem se neželjeni događaj treba prijaviti.

Na Klinici za neurokirurgiju djeluje tim  za upravljanje kvalitetom zdravstvene njege. Kontrola kvalitete zdravstvene njege se provodi svakodnevno te  se jednom mjesečno prikazuje u izvješćima. Parametri koji se prate jesu ukupni broj bolesnika, broj bolesnika s viskom rizikom za pad, ukupan broj padova, broj padova s  ozljedama, broj bolesnika s visokim rizikom za dekubitus, broj bolesnika s dekubitusom te broj i stupanj dekubitusa nastao u bolnici.

Grafikon broj 1.

Grafikon broj 1.

_

_

_

_

_

Grafikon broj 1 prikazuje broj bolesnika s visokim rizikom za pad i dekubitus u odnosu na ukupan broj bolesnika u razdoblju od siječnja do prosinca 2014. godine.

Grafikon broj 2.

Grafikon broj 2.

_

_

_

_

_

Grafikon broj 2 prikazuje broj padova i padova s ozljedama u odnosu na broj bolesnika s visokim rizikom za pad.

Grafikon broj 3.

Grafikon broj 3.

_

_

_

_

_

_

Grafikon broj 3 prikazuje ukupni broj dekubitusa i broj dekubitusa nastao u bolnici u odnosu na broj bolesnika s visokim rizikom na nastanak dekubitusa.

Zaključak

Kvalitetna i sigurna zdravstvena njega, današnja medicinsko-tehnička dostignuća i priznati standardi liječenja pridonose kvaliteti zdravstvenog sustava u interesu pacijenata i u funkciji zaštite zdravlja.

Zdravstveni problemi bolesnika stvaraju potrebu za adekvatnim i pravodobnim zbrinjavanjem, zdravstvenom njegom i liječenjem. Prilikom pružanja kvalitetne zdravstvene njege pažnja je orijentirana prema bolesniku i njegovim potrebama. Sve intervencije se provode s ciljem unaprijeđenija kvalitete i sigurnosti zdravstvene njege, ali i povećanja zadovoljstva bolesnika, njegova osamostaljenja i ozdravljenja ili mirne smrti. Stoga zdravstveni postupci moraju biti sistematizirani, planirani te utemeljeni na znanju i iskustvu.

Zdravstvena njega bolesnika, koji predstavljaju rizičnu skupinu za pad i nastanak dekubitusa, podrazumijeva preventivne mjere koje uključuju: edukaciju bolesnika, motiviranje, praćenje, rano prepoznavanje rizika i uzroka te njihovo smanjenje ili uklanjanje na način da se provedu svi potrebni propisani postupci liječenja i sestrinske intervencije koje određuje zdravstveno stanje bolesnika. Tu spada i zbrinjavanje predilekcijskih mjesta, pravodobna i pravilna procjena općeg stanja bolesnika itd.

U cjelokupnom zbrinjavanju pacijenata kroz proces zdravstvene njege medicinska sestra/tehničar provode sistematizirane intervencije koje su usmjerene prema održavanju i optimiziranju zdravstvenog stanja, kvaliteti i sigurnosti bolesnikova života kroz sprječavanje nastanka svih neželjenih događaja. Za to su potrebna znanja i vještine koje se moraju kontinuirano i planirano usavršavati, ali pratiti ishodi zdravstvene njege, u interesu bolesnika i sestrinske profesije. To su prepoznale i medicinske sestre/tehničari Klinike za neurokirurgiju KBC Sestre milosrdnice.

Literatura

  1. Stavljenić Rukavina A, Kalanj K. Mjere za poboljšanje zdravstvene skrbi. Medix 2010; 86: 32-6.
  2. Priručnik o standardima kvalitete zdravstvene zaštite i načinu njihove primjene. Zagreb:Agencija za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu;2011.
  3. Kalauz S. Upravljanje kvalitetom u zdravstvenoj njezi. Zagreb: Nastavni tekstovi – Zdravstveno veleučilište; 2010.
  4. Johnstone MJ, Kanitsaki O. Clinical risk management and patient safety education for nurses: a critique. Nurse Educ Today 2007:27:185-91.
  5. Oliver D, Healey F, Haines TP. Preventing falls and fall-related injuries in hospitals. Clin Geriatr Med. 2010;26:645-92.
  6. Oliver D.F. Martin FC. McMurdo M. Risk factors and risk assessment tools for falls in hospital in-patients: a sistematic review. Age Ageing 2004;33: 122-30.
  7. Brumini Marić G. Stav zdravstvenih djelatnika prema postupku informatizacije bolničkih ustanova. Rijeka: Medicinski faklutet Sveučilišta u Rijeci; 2007.
  8. Cheevaksemsook A, Chapman Y, Francis K, Davies C. The study of nursing documentation complexities. Intl J Nurs Pract.. 2006; 12: 366-74.