Osvrt Klinike za urologiju

molimo vas da obratite pozornost na tekst u nastavku.

• Predbilježbe za stručna predavanja u Multimedijskom centru šaljite na: ela.vujanic@kbcsm.hr i trebaju sadržavati ime i prezime te datum i naziv stručnog predavanja na koje ćete doći.
• Predbilježbe se zaprimaju do 11 h na dan održavanja stručnog predavanja.
• U slučaju popunjenosti željenog termina bit ćete obaviješteni.

Predbilježba za stručna predavanja koja će se održati u Klinici za traumatologiju i u Klinici za tumore šaljite glavnim sestrama klinika, Katarini Dugini, dipl. med. techn., i Kseniji Stanić, dipl. med. techn. Istima mogu prisustvovati samo medicinske sestre/tehničari iz navedenih klinika.

U Multimedijskom centru, u predavaonici Klinike za traumatologiju i u predavaonici Klinike za tumore bit će obavezno držanje socijalne distance od 1,5 m, dezinfekcija ruku prilikom ulaska te nošenje maske.

U nastavku slijede tri rasporeda (Multimedijski centar, Klinika za traumatologiju i Klinika za tumore).

Postale su članice Povjerenstva koje je bilo zaduženo za upravljanje postupcima vezanim uz zbrinjavanje oboljelih od koronavirusa. U tom povjerenstvu su uz ključne osobe koje su upravljale  ustanovom tijekom ove pandemije, uz glavnu sestru (njenu pomoćnicu) bile i druge medicinske sestre. One su bile zadužene za organizaciju intenzivne skrbi, hitnog prijema, kontrolu bolničkih infekcija i organizaciju trijaže. Kao dio ovog ključnog tima, nastalog u specifičnim okolnostima, morale su preuzeti nove uloge, brzo se snalaziti u nepoznatim i nepredvidivim situacijama i sudjelovati u važnim aktivnostima na razini cijele ustanove.

Život i rad svih medicinskih sestara i primalja se u vrlo kratkom vremenu u potpunosti promijenio. One su mijenjale svoj dosadašnji način rada i uobičajene aktivnosti. Radile su drugačije (u timovima, pripravnosti, radile na drugim odjelima, od kuće, u samoizolaciji…). Odlazile su na rad u druge ustanove i radile s kolegicama koje su im stigle na ispomoć iz drugih ustanova.

U radne procese uvodili su se novi i nesvakidašnji protokoli s kojima se trebalo upoznavati i prilagođavati. Sudjelovale su u organizacijskim i prostornim prilagodbama u vrlo nestabilnom i neizvjesnom okruženju (kad se ograničavao hladni prijem, otvarali prostori za izolaciju i karantenu, pratila epidemiološka situacija i usklađivalo s preporukama Nacionalnog stožera).

Odgođeni su redovni organizacijski sastanci, sve edukacijske aktivnosti, ali i sudjelovanje u kliničkoj edukaciji studenata sestrinstva i primaljstva.

Medicinske sestre i primalje suočavale su se s novim izazovima i okolnostima ne samo na svom radnom mjestu. Bilo je otežano i ograničeno kretanje unutar i izvan ustanove, zabranjene posjete, uspostavljeni drugačiji putevi kretanja i komunikacije, otežan dolazak/odlazak u ustanovu…

Ne smije se zaboraviti i na izloženost brojnim i nepoznatim opasnostima. Ponekad se javljao strah i neizvjesnost zbog stalne mogućnosti zaraze opasnim i nepredvidivim patogenom, briga za vlastito zdravlje i zdravlje svojih ukućana. Tu su i brige zbog nepredvidivih situacija koje mogu ugroziti zdravlje i sigurnost pacijenata za koje su odgovorne.

Ne treba zaboraviti ni pojačan stres zbog socijalne izolacije, ograničavanja uobičajenih kontakata i navika, te brige za egzistenciju. Osim pojačanih radnih obaveza i promjena radnog okruženja, tu su i brojne brige i obaveze prema vlastitim  obiteljima i djeci koji su također suočeni s brojnim izazovima.

Sve ove situacije dodatno je otežao zemljotres, koji je osim materijalnih posljedica, dodatno otežao život i rad u vrijeme ove pandemije. Neki od naših radnih prostora su oštećeni, a nekima oštećeni  stanovi i kuće koje moraju obnavljati. Ostala su i sjećanja na onu noć kada se u noćnoj smjeni osjetila tutnjava i podrhtavanje, selili se pacijenti u sigurne prostore, dolazilo od kuće vidjeti u kojem stanju odjeli i radni prostori i je li sve u redu s pacijentima i zaposlenicima.

Na sreću, sada smo u mjesecu svibnju kada je već ono najgore već polako zaboravljamo. Pokušavamo se polako „vraćati u normalu“, sretni što je sve dobro prošlo i što smo još jednom potvrdili da pripadamo profesijama koje su i ovaj put u najtežim trenucima s kojima se suočavala naša zemlja i naš grad dale svoj veliki doprinos.

Autori: Biserka Režek; Željka Benceković

Trijaža predstavlja prvu liniju obrane od ove ugroze i osobe koje je vrše moraju u svom radu biti odgovorne i slijediti hodogram usklađen s epidemiološkim preporukama. Osim savjesnog vršenja trijaže, osobe na trijaži moraju biti dobri komunikatori i koristiti najbolje komunikacijske vještine u kontaktu s pacijentima, osobama u njihovoj pratnji ali i ostalim članovima trijažnog tima (liječnici, zaštitarska služba i ostali). Osim komunikacije, potrebno je i stručno znanje i kritičko promišljanje u donošenju najbolje odluke o postupanju u specifičnoj i nesvakidašnjoj situaciji.

Prilikom vršenja trijaže ne treba zaboraviti na vlastitu zaštitu, ali i zaštitu  drugih, te odgovorno koristiti zaštitnu opremu, voditi brigu o održavanju primjerene udaljenosti. Tu su još i vremenske prilike (i neprilike) koje ih prate dok su na trijaži i moraju ih podnositi, a oni ponekad moraju zatomiti i neke sve osnovne ljudske potrebe jer je gužva, a posao treba odraditi.

Sve su to razlozi da se u mjesecu kada obilježavamo Međunarodni dan medicinskih sestara i primalja sjetimo svih naših kolegica i kolega koje savjesno i odgovorno vrše trijažu na svim trijažnim mjestima KBC-a Sestre milosrdnice!

I mediji su izvještavali o važnosti trijaže u našoj bolnici, prenosimo neke od njih:

Večernji list: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/ravnatelj-kbc-a-sestre-milosrdnice-koronavirus-ili-ne-ako-imamo-hitan-slucaj-tretirat-cemo-ga-inace-pacijent-bi-umro/10135384/.

Otvoreno.hr: https://otvoreno.hr/vijesti/mario-zovak-kbc-sestre-milosrdnice-ima-veliki-kadar-koji-moze-izdrzati-ovu-situaciju/271185.

Poslovni.hr: https://www.poslovni.hr/hrvatska/upozorenje-uvodi-se-poseban-rezim-u-bolnice-4218502.

RTL: https://www.rtl.hr/vijesti-hr/koronavirus/3670653/ravnatelj-zovak-koronavirus-ili-ne-ako-imamo-hitan-slucaj-tretirat-cemo-ga-inace-pacijent-bi-umro/.

Pripremila: Željka Benceković, Ela Vujanić

]]> https://arhiva.sestrinstvo.kbcsm.hr/obiljezili-smo-tjedan-sestrinstva-i-primaljstva/ Thu, 14 May 2020 12:35:38 +0000 https://arhiva.sestrinstvo.kbcsm.hr/?p=4625 U Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice obilježili smo Tjedan sestrinstva i primaljstva od 5. svibnja (Međunarodni dan primalja) do 12. svibnja (Međunarodni dan sestrinstva) 2020. godine.

Dogovorom ravnatelja, prof. dr. sc. Maria Zovaka, dr. med. i pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo – glavne sestre bolnice, Biserke Režek, dipl. med. techn., centralna proslava Međunarodnog dana primalja i Međunarodnog dana sestrinstva održala se 12. svibnja u 11 sati simboličkom podjelom ruža svim medicinskim sestrama/tehničarima i primaljama uz poštivanje svih epidemioloških mjera i socijalnu distancu.

U ovoj bespoštednoj borbi s epidemijom medicinske sestre su zajedničkim snagama podnijele veliki teret. U svim kriznim situacijama pokazale su svoje znanje, stručnost i profesionalnost. Nisu ih pokolebali problemi poput nedostatka osobne zaštitne opreme u početku epidemije, niti manjak sestrinskog kadra, veliki broj zahtjevnih, kroničnih i palijativnih pacijenata na jednu medicinsku sestru, brza izmjena bolničkih protokola, kao niti drugi problemi s kojima su se susretali i s kojima se još uvijek susreću.

Ravnateljstvo Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice ovom su pažnjom simbolične podjele ruža povodom Međunarodnog dana primalja i Međunarodnog dana sestrinstva željeli zahvaliti svim medicinskim sestrama i primaljama na njihovom požrtvovnom i savjesnom radu koji pokazuju u svim uvjetima tijekom godine, a poglavito u uvjetima trenutne pandemije.

S vjerom u bolje sutra!

S poštovanjem,

Biserka Režek, dipl. med. techn., pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo-glavna sestra bolnice

Vijest o obilježavanju Međunarodnog dana primalja i Međunarodnog dana sestrinstva u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice prenijeli su i mediji:

• Jutarnji list
• Index.hr

U nastavku možete pogledati galeriju fotografija iz Klinike za pedijatriju (galerija će se nadopunjavati fotografijama i iz ostalih klinika/zavoda, ovisno o pristignuću fotografija).

Zbog ogromne udaljenosti, nismo bili svjesni ozbiljnosti situacije. To se događalo nekom drugom. Nismo ni pomišljali da ćemo se i sami ubrzo naći u raljama opasnog virusa. Tješili smo se da ovo nije prvi slučaj globalne epidemije i živjeli u nadi da će nas sve to nekako zaobići, a onda se 28. veljače 2020. godine virus pojavio u „našem dvorištu“. Svi dopisi koje smo čitali tjedno postali su dio svakodnevice. Zvono za uzbunu zvonilo je sve glasnije. Moramo ovo, moramo ono. Kako ćemo? Moždani kotačići okretali su se sve brže. Soba za izolaciju bila je spremna, a nova pravila naučena. Oblačimo se na jedan način, a svlačimo na sasvim drukčiji. Ruke peremo češće, a oči i lice ne dotičemo. Dezinfekciju obavljamo češće nego ikad. Puno je pitanja, a malo odgovora. Podizanje šatora Hrvatske vojske ispred OHBP-a za nas je bio novi udarac realnosti. Zatvaraju se svi ulazi u bolnicu, zgrada plućnog odjela postaje centar za COVID-pozitivne pacijente. Strah i nervoza polako su se uvukli u svaki kutak bolnice. Svaki je dan ispunjen brojnim novostima, pitanjima i traženjem rješenja. U susjedstvu se situacija opasno zahuktala. Dopisi nisu više besmisleni. Počinjemo shvaćati ozbiljnost situacije.

Svakodnevni život i rad u bolnici, ali i u našim domovima, okrenuo se za 360 °. Učimo ispočetka. Polako, ali sigurno novonastalu situaciju prihvaćamo kao svoju budućnost i spremni smo s njom uspostaviti normalan suživot. Karantena je ispraznila i naše ulice. Čekaonica u Poliklinici uvijek je bila puna poput košnice, ali sada su u njoj zavladali muk i praznina. Pokoji hitan pacijent razbija mir na koji nismo navikli. Prihvatili smo novu rutinu, sa strahom smo naučili živjeti i raditi, a onda se iznenada pojavio još jedan problem – potres koji nas je prisilio na ponovnu reorganizaciju rada. Kako vrijeme prolazi, prazne ambulante i čekaonice izgledaju sve tužnije. Sjetno se prisjećamo punih hodnika i užurbanog rada na šalterima. Voljeli bismo sve to dobiti natrag, čim prije.

Dragica Severinac, bacc. med. techn.

Međunarodni dan sestrinstva ove godine bit će obilježen na sasvim drugačiji način, zbog globalne pandemije izazvane virusom COVID – 19, čija je pojava promijenila živote ljudi cijeloga svijeta. Privikavajući se na novonastalu situaciju, izmjene u načinu rada, strah i neizvjesnost s kojima se susrećemo, ali ipak s veseljem – slavit ćemo naš dan.

Međunarodni dan sestrinstva jedan je od najznačajnijih događaja na području sestrinske profesije. Svijet sestrinstva obiluje izazovima i otvoren je za sve koji žele sudjelovati u izgrađivanju spoznaja o najplemenitijoj profesiji u svijetu, uz činjenicu da potreba za medicinskim sestrama nikada nije bila veća.

Klinika za urologiju ove je godine prihvatila izazov u borbi protiv virusa COVID – 19 te je prenamijenjena u operacijsko – intenzivistički centar za kirurško liječenje i zbrinjavanje suspektnih ili oboljelih pacijenata. Reorganizacijom prostora operacijskog bloka, postintenzivne jedinice i jednog odjela, smanjen je smještajni kapacitet klinike za 2/3.

Dio naših medicinskih sestara i dalje skrbi o urološkim pacijentima, u sada otežanim uvjetima i skučenom prostoru na samo jednom odjelu naše klinike i hitnoj urološkoj ambulanti, koristeći operacijske sale Klinike za ženske bolesti i porodništvo i Klinike za kirurgiju. Drugi dio sestara u timu koji skrbi o suspektnim ili pozitivnim pacijentima – naši su junaci na prvoj liniji, a to su: Tomislav, Sandra, Marija, Ivana, Sanjin, Sena, Marina, Andrea, Tea i Matea. U pružanju izvanredne zdravstvene zaštite, uz potpunu zaštitnu opremu koja ih štiti, ali im otežava rad, profesionalno i odgovorno odrađuju svoj posao. Dok s dozom straha, za sebe i svoje najmilije, oblače zaštitnu opremu svjesni su da se bez adekvatne i cjelovite zdravstvene skrbi naši bolesnici ne mogu ozdraviti.

Na Međunarodni dan sestrinstva želimo se zahvaliti svim medicinskim sestrama i tehničarima na izuzetnim naporima i predanom radu u ovoj nezapamćenoj zdravstvenoj krizi, uz nadu da ćemo iz ovog izazova izaći bogatiji za jedno veliko životno iskustvo.

Sretan nam Međunarodni dan sestrinstva!

Ivana Golubić, bacc. med. techn.

Ana Meštrović, bacc. med. techn.

Alma Redžepagić, dipl. med. techn.

Klinika za unutarnje bolesti – Melita Kristofić

Klinika za unutarnje bolesti – Lucija Mlađenović

Klinika za unutarnje bolesti – Ivana Radoš

Klinika za unutarnje bolesti – Gordana Novaković

Klinika za unutarnje bolesti – Antonio Makvić

Klinika za unutarnje bolesti – Anica Salar

OHBP – Lana Šimić, prvostupnica sestrinstva

OHBP – Krunoslav Katanić, medicinski tehničar

Kada će te netko pitati što tvoja baka radi, Ti ćeš, Makse, odgovoriti: “Sjetite se da ste i Vi rođeni uz pomoć nečije brižne ruke koje su Vas nježno stavile na majčina prsa, a to su možda bile ruke moje bake. Moja baka je primalja, osoba s kojom je Vaša majka podijelila intimni i čarobni trenutak Vašeg dolaska na svijet.”

Svim budućim majkama i očevima uvijek govorim kako je bitna podrška muža ili oca djeteta pri porođaju, te kako je najbitnija povezanost majke, djeteta i oca… A tako sam učila i svoju djecu, da ih pripremim, kada jednog dana dođe njihov trenutak za rađanje.

Sva sreća ovoga svijeta bila je na mojoj strani, srce mi je radosno treperilo, bujica suza radosnica slijevala se niz lice kada sam čula da ću dobiti najljepšu ulogu u životu. Nakon što sam već postala majka, sada ću postati i baka i u svoje naručje primiti najveće bogatstvo ovoga svijeta, svoje unuče.

Sunce je toga dana posebno sjalo, vjetar se najnježnije poigravao laticama tek rascvalih cvjetića. U rodilištu kao i uvijek, čekamo svaku trudnicu s posebnom radošću i veseljem, iako smo sada svi s maskama na licu, rukavicama, potpunom opremom za zaštitu od koronavirusa. Sada se pridržavamo svih pravila i uputa koje nam preporučuje Nacionalni stožer. Svi smo u nekakvom strahu od te zaraze, ali unatoč svemu moja snaha dolazi u rodilište sretna, vesela, nasmijana i mirna, a moj sin zbog propisa ostaje vani jer posjete i pratnje sada nisu dozvoljene. Vijesti su pune brojki o novozaraženima, a u meni se izmjenjuju se osjećaji straha i zabrinutosti jer se upravo sada rađa moj unuk. Srećom tu su moji suradnici i kolege koji su mi podrška, utjeha i najviše sigurnost.

Unatoč svemu, znala sam da će se moj unuk roditi kao i sve bebice u našem rodilištu i da će sve dobro proći. Tako je i bilo. Rodio si se na carski rez, jer su prilike tako zahtijevale, kao mali car na najnježnije ruke koje su Te polako položile u moje naručje, a potom na prsa Tvoje predivne majčice. Nismo zaboravili ni Tvojeg tatu, Tvoju sliku smo mu poslali čim si se rodio. Našoj sreći nema kraja jer obogatio si našu obitelj i svijet svojim dolaskom.

Vrtlog emocija koji me taj dan pratio bio je popraćen željom da sve dobro prođe, da svi zajedno na najljepši način dočekamo naše malo klupko sreće, a nadasave da ono sto radim cijeli život, upravo u trenutku Tvog rođenja napravim najbolje.

Unatoč svemu, u svim prilikama pa kad je i najteže novi životi se rađaju. Život, dobrota ljudi, ljubav i vjera caruju i pobjeđuju sve nedaće. Primalje i u tim trenutcima vješto, mudro s puno profesionalnosti i empatije žele učiniti svakoj rodilji rađanje najljepšim i najsretnijim trenutkom u njihovu životu.

Pripremila: Blaženka Sumpor, bacc. obs., glavna primalja Klinike za ženske bolesti i porodništvo