|
|
|
Depresija sama po sebi može biti simptom izgladnjivanja jer, poznato je, da se ponašanje mijenja nakon što se postigne određeni stupanj tjelesnog oporavka. Bolesnice s depresijom većinu dana preleže u bolesničkom krevetu,gube interes za svijet oko sebe, ne mogu se koncentrirati, prisutna nesanica ili povećana potreba za snom. Komunikacija je jako otežana odnosno nemoguća na početku liječenja.
Slično je i u slučajevima depresije i afektivnih poremećaja. Postoji čvrsta veza između anksioznih poremećaja i anoreksije nervoze, koji se prvenstveno odnose na socijalnu fobiju i opsesivno-kompulzivne poremećaje. Mnoge anoreksične bolesnice stalno su zaokupljene mislima o hrani. Neke skupljaju i gomilaju hranu. Spomenute crte ličnosti nalaze se u 11- 84% bolesnica bilo u akutnoj fazi ili u oporavku.
Poteškoće u kontroli impulsa, kao npr. samoozljeđivanja ili pokušaja suicida pripadaju najčešće spominjanim poremećaju ličnosti.
|
Priključivanje pacijentice na enteralnu prehranu. |
|
Pravilo na Klinici je procijeniti psihičko stanje bolesnice, uključiti kliničkog psihologa, a ponekad već na početku liječenja i psihijatra. Psihičke probleme pokušava se riješiti uključivanjem bolesnice u međuodnose s drugim bolesnicima, smješta ih se u sobe s djecom koja boluju od drugih bolesti, ne izolira ih se.
Kod težih psihičkih poremećaja (psihoza, depresija, agresija) već na početku bolesnice se po preporuci psihijatra liječe antidepresivima, antipsihoticima uz stalnu suradnju psihijatra. Medicinska sestra treba dobro poznavati nuspojave lijeka kako bi na vrijeme uočila simptome koji na to upućuju. Bitno je da ordinirani lijek bolesnica i konzumira a da bi bili u to sigurni potreban je nadzor bolesnice, tako da će medicinska sestra provesti određeno vrijeme s istom u opuštajućem razgovoru.
Psihoterapija se odvija u nekoliko etapa (individualna i obiteljska), zahtjeva specijaliziranog terapeuta koji zna na najbolji način uputiti poruku o važnosti ponovnog povratka na normalnu težinu. Bolesnice se često nauče i vježbe opuštanja (joga, meditacija), koje mogu koristiti u kriznim situacijama. |
| |
PROCJENA USPJEŠNOSTI LIJEČENJA |
Boravci u bolnici su dugotrajni (dva do dva i pol mjeseca). Važno je napomenuti da neće biti mnogo koristi ako se oporavak planira ili izvodi naglo prekomjernim uzimanjem hrane. Posebno je važno uspostaviti normalan ritam hranjenja, koji do sad nije postojao, te poticati bolesnicu da jede više manjih obroka dnevno. Za pravilnu prehranu je važno samo to da bolesnica uzima hranu bogatu ugljikohidratima, bjelančevinama te povrće i voće. Kad zdravstveni tim procjeni da oporavak teče dobrim tijekom, dogovara se s roditeljima kratki vikend (subota i nedjelja), kako bi se lakše procijenila daljnja situacija. Roditelji i bolesnica dobiju upute o prehrani i aktivnostima, terapiji koju koristi i vremenu uzimanja. Po povratku na kliniku ponovo se radi procjena (težina, unos hrane, aktivnosti, psihičko stanje) posebno s bolesnicom a posebno s roditeljima. Uspoređuju se izjave i pokuša dobiti objektivna slika situacije. To je pokazatelj daljnjeg oporavka. Tek nakon uspješno provedenih vikenda bolesnice su spremne na povratak kući.
Tijekom prve hospitalizacije ne inzistira se na potpunom tjelesnom oporavku, jer bi liječenje predugo trajalo. Zadovoljavajuća je sigurna, stabilna tjelesna težina, prihvatljivost bolesnice na oporavljenu sliku tijela, kao i dobre odnose suradnje i povjerenja. |
| |
ZAKLJUČAK |
Medicinska sestra treba stalno biti prisutna u blizini bolesnice što zbog kontrole ali i kao podrška kad god ju bolesnica zatreba. Na taj način može se najlakše utvrditi potrebe i želje bolesnice, ali i prepoznati simptome koji mogu upućivati na poboljšanje ili pogoršanje zdravstvenog stanja. Iskren razgovor medicinske sestre i bolesnice može imati i terapeutsko značenje. Bolesnici ništa se ne nameče i na ništa ju se ne prisiljava, a informacije ipak dobije i posprema u memoriju. Važno je da bolesnica zna da je tu uvijek netko tko će ju saslušati i pokušati joj pomoći u rješavanju trenutačnih problema i poteškoća.
Bolesnicu treba naučiti o funkcijama svih sustava u organizmu, a naročito probavnog i reproduktivnog sustava. Medicinska sestra u svom radu mora biti pripremljena I pripremiti roditelje na moguće žaljenje bolesnice na restriktivnu ili čak ”okrutnu“ sestrinsku njegu. Takav odgovor je vrlo čest kada se ustraje na promjenama u ponašanju. |
| |
LITERATURA |
Jurčić Z. Razvojna dimenzija anoreksije I bulimije nervoze. Medix 2004; |
Jurčić Z. Razvojni aspekti anoreksije nervoz. Pedijatr. Croat 2004; |
|
Vidović V. Anoreksija I bulimija. Psiha 1998; |
Jurčić Z, Oberiter V. Anoreksija nervoza – Poremećaji u jedenju. Prehrambeno stanje i zdravlje 1997; |
Krznarić Ž. Vranešić D. Enteralna prehrana u kliničkoj praksi I primjena kod anoreksije nervoze. Medix 2004;
|
Čukljek S. Uvod u zdravstvenu njegu. Nastavni tekstovi. |
| |
|
|
