Prije početka svakog predavanja glavna sestra Klinike za neurokirurgiju, Vesna Svirčević, mag. med. techn., održala je pozdravni govor u kojem se nerijetko osvrnula na važnost održavanja stručnih predavanja ovakvog tipa. Izvrsna stručna predavanja dala su našim medicinskim sestrama i tehničarima motivaciju za daljnje kontinuirano usavršavanje s ciljem pružanja što kvalitetnije zdravstvene skrbi.

Predavanja su bila vrednovana od strane Hrvatske komore medicinskih sestara, a odaziv polaznika nadmašio je sva očekivanja. 

Medicinske sestre i tehničari UMSTNKH održali su pet stručnih predavanja:

1. Motivacija medicinskih sestara i tehničara – kvalitetnija zdravstvena njega (Mateo Kosier, bacc. med. techn., Mirjana Oršić, bacc. med. techn.)
2. Etički aspekti istraživanja u sestrinstvu (Sanja Lešnjak, bacc. med. techn.)
3. Važnost prijave ubodnog incidenta (Ljerka Armano, mag. med. techn., Vanja Ramljak, bacc. med. techn.)
4. Utjecaj obrazovanja medicinskih sestara na kvalitetu zdravstvene njege (Lorena Manović, bacc. med. techn.)
5. Skrb medicinskih sestara za bolesnike s traumatskom ozljedom mozga (Ivana Raković, mag. med. techn.)

Pripremila: Vanja Ramljak, bacc. med. techn.

Tečaj organizira Udruga medicinskih sestara i tehničara neurokirurgije hrvatske s ciljem  trajne edukacije, razmjene znanja i iskustava medicinskih sestara i tehničara te poboljšanja kvalitete zdravstvene njege bolesnika s oboljenjima središnjeg živčanog sustava.

Broj sudionika je ograničen, stoga sve zainteresirane molimo da se predbilježe na mail adresu: umstnkh@gmail.com.

Dana 30.listopada 2015. godine u predavaonici Klinike za neurokirurgiju, KBC-u Sestre Milosrdnice, održana je redovna Skupština Udruge medicinskih sestara i tehničara neurokirurgije Hrvatske.

Skupštinu Udruge otvorila je predsjednica udruge Biljana Kurtović mag.med.techn. U skladu s novim Zakonom o udrugama jednoglasno je izglasan novi statut Udruge. Također, izglasano je predsjedništvo Udruge, Upravni, Stegovni, Nadzorni i  Arbitražni odbor. Na mandat od četiri godine za predsjednicu Udruge jednoglasno je izglasana i potvrđena Biljana Kurtović.

Pripremila: Oršić Mirjana, bacc.med.techn.

Dana 22.10.2015. godine , u organizaciji Društva neurokirurga Bosne i Hercegovine i Društva neurokirurga jugoistočne Europe, održan je najveći europski neurokirurški kongres do sada koji je okupio najeminentnije stručnjake u području neurokirurgije iz Hrvatske i regije.

U sklopu Kongresa održan je, 23. listopada 2015.godine, prvi Simpozij neurokirurških sestara jugoistočne Europe, naziva: „ Neurokirurško sestrinstvo – prošlost, sadašnjost, budućnost“. Na Simpoziju  su svoje radove izlagale medicinske sestre iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije i Albanije, u tri bloka predavanja. Prvi dio predavanja bio je usmjeren na razvoj neurokirurškog sestrinstva, u drugom dijelu izlagale su neurokirurške medicinske sestre instrumentarke, a u trećem bloku predavanja su bila vezana uz rehabilitaciju i promicanje zdravlja. Održan je i održan radni sastanak po planu i programu I. Simpozija neurokirurških sestara/tehničara jugoistočne Europe.
Predsjednica Udruge neurokirurških sestara Hrvatske, Biljana Kurtović, pozdravila je prisutne te naglasila važnost skupa, kao i udruženja  The Southeast European Neurosurgical Society (SeENS) čije članstvo čine neurokirurzi iz 15 različitih zemalja (Albanija, BiH, Bugarska, Hrvatska, Cipar, Grčka, Mađarska, Kosovo, Makedonija, Moldavija, Crna Gora, Rumunjska, Srbija, Slovenija, Turska).
Pokrenuta je inicijativa o osnivanju Sekcije neurokirurških sestara unutar društva SeENS-a koja bi djelovala po istom principu kao i Društvo neurokirurga Jugoistočne Europe. Primarni zadatak sekcije je poboljšanje komunikacije i suradnje neurokirurških sestara jugoistočne Europe kako bi se unaprijedila neurokirurška skrb te rad na zajedničkim istraživanjima unutar neurokirurškog sestrinstva jugoistočne Europe. Biljana Kurtović je pozvala sve prisutne da aktivno participiraju u radu sekcije te je naglasila da su hrvatske neurokirurške sestre/tehničari vrlo aktivni u radu Udruge medicinskih sestara/tehničara neurokirurgije Hrvatske.
Organizacija Simpozija u potpunosti je ispunila sva očekivanja prisutnih kolegica i kolega kao i ostalih sudionika.

Cilj edukacije bio je okupiti zdravstvene profesionalce iz središnje i istočne Europe kako bi podijelili svoja znanja i iskustva vezano uz zaštitu kože bolesnika.

Seminare je održao tim kliničkih stručnjaka iz Slovenije, Engleske i Poljske, a teme su bile sljedeće:

• Oštećenje kože uzrokovano vlagom: inkontinencijski dermatitis.
• Prestanak upotrebe vode i sapuna, te rezultati i iskustva upotrebe maramica za čišćenje kože.
• Cjelokupna rješenja za prevenciju inkontinencijskog dermatitisa.
• Njega i zaštita kože.

U stručnoj edukaciji sudjelovale su i medicinske sestre Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice: Milena Fiket, Elzika Radić, Mirjana Oršić, Natalija Hlupić i Biljana Kurtović.

Pripremila: Tanja Bokišić, bacc.med.techn.

Dana 28. kolovoza 2015.godine, u sklopu aktivnosti Udruge medicinskih sestara i tehničara neurokirurgije Hrvatske, na poziv kolegica i kolega iz Varaždina, organiziran je posjet neurokirurgiji Opće bolnice Varaždin.

Prijem je organiziran u 11 sati u ravnateljstvu Bolnice gdje su nas ljubazno dočekali voditelj službe za kirurške bolesti dr. Anđelko Koprek, glavna sestra bolnice Nevenka Ivek, glavna sestra kirurgije Đurđica Brežnjak, glavna sestra neurokirurgije Martina Kolačko i ostale kolegice i kolege.

Nakon prijema organiziran je obilazak bolnice, neurokirurškog odjela i domjenak.

Neurokirurška djelatnost se u OB Varaždin odvija u sklopu Odjela za kirurške bolesti, a od 2009. godine se izdvaja kao Pododsjek za neurokirurgiju.

U popodnevnim satima uz pratnju turističkog vodiča krenuli smo u obilazak grada te smo posjetili gradske znamenitosti i Špancirfest, poznati ulični festival koji se održava po gradskim ulicama i trgovima.

Pripremila: Mirjana Šestak, medicinska sestra; Kliinika za neurokirurgiju

Dana 8.svibnja 2015. održan je Tečaj trajne edukacije namijenjen neurokirurškim medicinskim sestrama i tehničarima. Održan je u predavaonici Klinike za neurokirurgiju KBC Sestre Milosrdnice.

Tečaj je organizirala Udruga medicinskih sestara i tehničara neurokirurgije Hrvatske i Klinika za neurokirurgiju KBC Sestre milosrdnice. Prisustvovalo je 60 medicinskih sestara i tehničara s Klinika za neurokirurgiju cijele Hrvatske. Interes je bio mnogo veći, međutim broj mjesta je bio ograničen.

Tečaj je, uz pozdravni govor, otvorila predsjednica Udruge medicinskih sestara i tehničara neurokirurgije Hrvatske, Biljana Kurtović, mag. med. techn. U pozdravljanju okupljenih pridružili su joj se: prof.dr.sc.Krešimir Rotim, predstojnik Klinike za neurokirurgiju KBC Sestre milosrdnice, Biserka Režek, dipl.med.techn., glavna sestra KBC Sestre Milosrdnice, prof.dr.sc.Danko Velimir Vrdoljak, sanacijski upravitelj KBC Sestre Milosrdnice i gđa. Dragica Šimunec, predsjednica Hrvatske komore medicinskih sestara.

U prvom bloku predavanja gosti su bili liječnici neurokirurzi, neurolozi i anesteziolozi koji su govorili o boli kao petom vitalnom znaku te o liječenju boli u neurokirurgiji. Sa neurološke te neurokirurške strane je prikazano kako okupirati bol te operacije na području kralježnice koje smanjuju i otklanjaju bol koja je  glavni i vodeći simptom u bolestima intervertebralnog diska. Prije pauze za ručak prikazan je prijenos uživo zahvata u operacijskoj dvorani – epiduralnu steroidnu inflitraciju su izvodili prof.dr.sc Krešimir Rotim i prof.dr.sc Boris Božić, a sve je detaljno objašnjavao, tijekom samog zahvata, prof.dr.sc. Tomislav Sajko.

Nakon pauze za ručak uslijedio je niz predavanja kojima je cilj bio prikazati sestrinske intervencije i procjenu boli, koji čine osnovu sestrinske prakse te načine umanjivanja ili otklanjanja boli kod neurokirurških bolesnika. Predavanja su održale medicinske sestre Klinike za neurokirurgiju te Klinike za traumatologiju KBC Sestre milosrdnice i medicinske sestre KBC Zagreb.

Održana je i je radionica diplomiranog fizioterapeuta, Ivana Anzulovića, naziva: „Fizikalna terapija kod lumbalnog bolnog sindroma“ gdje su praktično prikazane vježbe za očuvanje kralježnice.

Po završetku Tečaja održan je sastanak upravnog odbora Udruge medicinskih sestara i tehničara neurokirurgije Hrvatske.

Cilj ovog Tečaja je bio prikazati pravilni menandžment boli koji je od iznimne važnosti u valoriziranju zadovoljstva neurokirurškog bolesnika i kvalitete rada cijelog zdravstvenog tima. Također, cilj je bio utvrditi i proširiti znanja i vještine, poboljšati kvalitetu rada, a u svrhu boljitka neurokirurških bolesnika.

Pripremio: Zoran Mihić, bacc.med.techn.

Diskektomija slabinske kralješnice predstavlja zlatni standard u liječenju simptomatske hernije diska u slučaju refrakternosti bolova na konzervativno liječenje. Uz klasične operacijske tehnike, unazad više od 20 godina istražuju se i uvode metode s minimalnim oštećenjima neuromuskularnih struktura kralješnice u svrhu smanjenja  pojave poslijeoperacijske bolnosti slabinske kralješnice.

Ove metode se danas primjenjuju zavaljujući razvoju mikroskopskog prikaza, endoskopije, lasera, tubularnih retraktora i ostalog instrumentarija , a teži se uvođenju novih tehnika, tzv. „minimalno invazivnih“ kojima će se oštećenje tkiva svesti na prihvatljivu razinu.

Kao prednosti minimalno invazivne kirurgije kralješnice ističu se: mogućnost izvođenja zahvata u spinalnoj anesteziji, skraćeni poslijeoperacijski boravak u bolnici (2-3 dana), značajno manji gubitak krvi te posljedično smanjeno stvaranje ožiljnog tkiva. Nadalje, bolesnici su brže sposobni za povratak na posao i svakodnevne životne aktivnosti. S ekonomske strane, ovakav pristup liječenju bitno pridonosi smanjenju troškova liječenja bolesnika a i materijalnoj situaciji samog bolesnika obzirom da je ranije spreman za povratak na posao nego klasično operirani.

Perkutana laserska dekompresija diska (PLDD), sustav tubularnih retraktora i selektivna endoskopska diskektomija (SED) su minimalno invazivne metode liječenja hernije diska slabinske kralješnice koje se u Hrvatskoj primjenjuju od 2008. godine na Klinici za Neurokirurgiju KBC Sestre milosrdnice.

PLDD se temelji na upotrebi laserske zrake diodnog lasera pomoću koje se  smanjuje tlak unutar intervertebralnog diska i stvara stabilni ožiljak.

Slika 1. endoskopska operacija

Slika 2. Perkutana laserska dekompresija diska (PLDD)

Slika 3. Sustav tubularnih retraktora (Metrx)

Sustav tubularnih retraktora kombinira pouzdanost konvencionalnih metoda mikrokirurgije s prednostima minimalno invazivne tehnike, a temelji se na sprječavanju resekcije hvatišta paravertebralne muskulature te boljem održavanju stabilnosti kralješnice.

Slika 4 Selektivna endoskopska diskektomija (SED)

SED obilježavaju posebno dizajnirani endoskopi koji, zbog iznimno dobrih mogućnosti vizualizacije, omogućavaju ciljano uklanjanje uzroka boli dok se preostali zdravi dio diska očuva.

STANDARDI SESTRINSKE PRAKSE U PREOPERATIVNOJ

PRIPREMI BOLESNIKA

Zdravstvena njega ovih bolesnika zahtijeva dobro educiranu medicinsku sestru/tehničara. Njihova uloga u liječenju operiranog pacijenta je vrlo značajna jer pacijent iscrpljen boli i nepokretnošću tokom određenog vremena te mu je potrebno posvetiti veliku pažnju. Dobro educirani medicinska sestra/tehničar mogu svojim intervencijama na takovog bolesnika djelovati vrlo ohrabrujuće i pozitivno

Postupak prijema bolesnika na bolnički odjel

Po prijemu se medicinska sestra/tehničar upoznaje sa bolesnikom i predstavlja sebe i tim zdravstvenih djelatnika. Potom se bolesnika smješta u bolesničku sobu, te mu se daju informacije o prostoru i orijentaciji na odjelu, osobito razmještaju sanitarnog čvora i dnevnog boravka. Potrebno je bolesniku objasniti i kućni red – tj. vrijeme vizite, obroka, jutarnje osobne higijene, posjeta i sličnog.

Bolesnik se prije smještanja u krevet mora istuširati u tekućem sapunu s dezinficijensom kako bi se smanjio unos vanbolničkih bakterija. Potrebno  mu je ponuditi pomoć u slučaju da nije u mogućnosti sam se tuširati. Bolesniku treba pojasniti da je tuširanje preventivno radi sprečavanja bolničkih infekcija, a ne zbog njegove ne higijene. Potrebno ga je upoznati sa ostalim bolesnicima u sobi.

Sestrinska anamneza i fizikalni pregled

Prilikom uzimanja sestrinske anamneze i fizikalnog pregleda osim podataka o pacijentu značajni su i podaci o fiziološkim i psihološkim potrebama, a potrebna i socijalna anamneza (osobe za kontakt iz obitelji, zabilježe se posebne napomene ,npr. bolesnik živi sam..).

Podaci o socijalnom statusu su važni zbog utjecaja na samu hospitalizaciju zbog važnosti podrške koju će bolesnik imati tijekom liječenja, ali i potreba za planiranjem otpusta bolesnika.

U procjeni bolesnika i pripremi za operativni zahvat su važni:

• Situacijski podaci
• Posebne napomene od strane bolesnika ( u vezi očekivanja tijekom hospitalizacije)
• Podaci o funkcionalnim i kognitivnim sposobnostima te zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba
• Procjena općeg statusa
• Kvalitetna sestrinska dokumentacija
• Postupci koji su potrebni u skladu s medicinskim programom (dijagnostičke pretrage koje bolesnik mora napraviti u prijeoperacijskoj pripremi)
• Psihička priprema bolesnika prije operacije
• Priprema bolesnika dan prije i na dan operacije

Slika 5. Anksioznost/Križobolja

Intervencije medicinske sestre u preoperativnoj pripremi

Dan prije operacije:

• Razgovarati s bolesnikom (procjena anksioznosti), a osobito navečer prije spavanja. Pokušati ga umiriti i posvetiti mu dovoljno vremena. Objasniti mu sve aktivnosti u sljedećih 24 sata, osobito kada  ustaje iza operacije, koliko se ostaje u bolnici, kada se može očekivati povratak na radno mjesto i slično.
• Bolesnik mora biti pregledan od strane anesteziologa i napisan premedikacijski list. Prema premedikacijskoj listi se daje terapija, uz objašnjenje, a uz to se daju i ordinirani analgetici ili anksiolitici po pisanoj odredbi nadležnog liječnika.
• Popodne treba potaknuti veliku nuždu kod bolesnika uporabom laksativa ili klizme, osobito kod bolesnika koji inače imaju problema s redovitošću stolice.
• Navečer se daju sedativi po pisanoj odredbi liječnika. Bolesniku treba dati ordinirani analgetik za noć, osobito ako ima jače izraženu bol tokom noći.
• Večeru bolesnik dobiva kao i obično, oko 18 sati, a potom mu treba objasniti da smije samo uzimati tekućinu do ponoći i onda biti natašte do operativnog zahvata.
• Prije spavanja bolesnik se mora istuširati u šamponu koji sadrži dezinficijens sam ili uz pomoć medicinske sestre/tehničara.

Na dan operacije:

• Bolesnik mora biti natašte najmanje 8 sati prije operacije, a ujutro prije operacije  smije uzeti samo lijekove propisane od strane anesteziologa.
• Bolesnik treba skinuti protezu, nakit, ruž za usne ili lak za nokte, a po potrebi mu pomoći da to obavi sa što manje napora. Sve vrijedne stvari treba pohraniti na sigurno mjesto i zaključati.
• Bolesnik se treba tuširati u šamponu koji sadrži dezinficijens, a potom obući čisti veš, obično bolnički. Potom se obavi higijena usne šupljine i brijanje kod muškaraca.
• Postavlja se venski put.
• Propisana premedikacija daje se 30 minuta prije operativnog zahvata i informira bolesnika o mogućim sedativnim nuspojavama lijekova kao i o potrebi strogog mirovanja nakon aplikacije premedikacije kako bi se spriječio pad.
• Potom se mjere vitalni znakovi, evidentiraju i bolesnika transportira ležećim kolicima u operacijsku dvoranu.
• Prije transporta se još jedanput provjeri identitet i dokumentacija bolesnika.

Specifične naputke o alergijama i aktualnim problemima treba usmeno i pismeno prenijeti timu zdravstvenih djelatnika koji preuzima bolesnika u operacijskoj dvorani.

STANDARDI SESTRINSKE PRAKSE U POSTOPERATIVNOM ZBRINJAVANJU BOLESNIKA

Intervencije medicinske sestre po dolasku bolesnika iz operacijske dvorane na odjel:

• Bolesnika se premješta sa ležećih kolica u krevet i pravilno pozicionira, namješta da mu bude ugodno i što manje bolno.
• U slučaju da je bolesniku hladno potrebno ga je dodatno pokriti sa dekom i obući da se smanji neugoda.
• Liječnik operater i anesteziolog u pratnji trebaju dati specifične upute medicinskoj sestri/tehničaru za bolesnika.
• Potrebno je procijeniti opće stanje bolesnika, a osobito stanje svijesti. Izmjeriti i dokumentirati vitalne znakove na temperaturnu listu. U slučaju poteškoća sa disanjem, tlakom ili sličnim poteškoćama te psihomotornog nemira intenzivirati opservaciju, češće ga obilaziti, ili pozvati liječnika. Primijeniti ordiniranu terapiju.
• Procijeniti status boli i dati bolesniku propisane analgetike.
• Pokušati u suradnji s bolesnikom naći položaj tijela u kojem ima manje bolova i smetnji.
• Provjeriti mjesto incizije i eventualnu drenažu.
• Objasniti bolesniku da se ne diže samostalno iz kreveta dok to ne odobri liječnik-operater.
• Bolesnik mora biti natašte najmanje 4 sata poslije operativnog zahvata, a za to vrijeme mu se mogu vlažiti usta gazom.
• U dogovoru s liječnikom operaterom bolesnik  može ustati već isti ili sljedeći dan uz nadzor medicinske sestre ili fizioterapeuta, a prije dizanja iz kreveta se postavlja lumbalna ortoza i daju se upute o postavljanju iste.

Slika 6. Stavljanje lumbalne ortoze

• Medicinska sestra/tehničar ili fizioterapeut educiraju bolesnika kako pravilno izvoditi određene aktivnosti. U prvo vrijeme mu je potrebna pomoć pri dizanju i obavljanju određenih aktivnosti. Treba ga potaknuti da traži potrebnu pomoć. Bolesnikove mogućnosti treba procijeniti, često opservirati, a po potrebi pohvaliti i potaknuti na samostalnost. Opservacija i edukacija je potrebna sve dok ne svlada potrebne aktivnosti.
• Također je bitno sve vrijeme upućivati ga o načinu daljnjeg funkcioniranja u svakodnevnom životu. Medicinska sestra/tehničar educiraju i obitelj bolesnika o tome što smije i može, a što ne smije raditi.

Standardi operativne procedure medicinske sestre/tehničara i povratne informacije uvijek su individualni i povezani s karakteristikama s određenog bolesnika. Cilj je postići njegov najveći mogući stupanj samostalnosti i u tom smjeru se prilagođava proces edukacije. Složenost i vrsta aktivnosti svih članova zdravstvenog tima  je promjenjiva i prilagođava se individualnim potrebama bolesnika.

Najčešće sestrinske dijagnoze kod pacijenata nakon operacije slabinske kralježnice minimalno invazivnim tehnikama :

• Anksioznost
• Bol
• Neupućenost
• Visok rizik za Infekciju

Zaključak:

Ponavljajuća bol u leđima uzrokovana hernijom intervertebralnog diska slabinske kralješnice je svakako jedan od najvećih zdravstvenih problema današnjice, a operativni zahvati slabinske kralješnice najčešći su u neurokirurgiji. Klasična kirurška metoda diskektomije godinama je bila zlatni standard u liječenju simptomatske hernije diska u slučaju refrakternosti bolova na konzervativno liječenje. Danas se sve više koriste minimalno invazivne metode operacije slabinske kralješnice. Svaka od navedenih metoda  primjenjuje se u svakodnevnoj praksi, prema odgovarajućim indikacijama temeljenim na individualnom pristupu bolesniku uz zapažene pozitivne rezultate.

Daljnjom primjenom minimalno invazivnih metoda potrebno je  stjecanje daljnjih iskustava i edukacija neurokirurga i medicinskih sestara/tehničara. Time se pridonosi razvoju navedenih metoda kao i njihovoj  uspješnoj primjeni u zdravstvenim ustanovama širom Hrvatske.

 Medicinske sestre koje rade u multidisciplinarnom timu moraju pratiti suvremene   trendove u liječenju bolesnika i provoditi sestrinske intervencije utemeljene na   znanju. Primjenjujući standarde sestrinske prakse doprinose kvaliteti zdravstvene  njege ali i cjelokupne skrbi koja se provodi kod bolesnika s bolestima slabinske kralježnice.

Pripremila: Tanja Bokšić, bacc.med.techn.

Jedno od temeljnih ljudskih prava jest pravo na kvalitetnu zdravstvenu zaštitu. Cilj svakog zdravstvenog sustava jest unaprjeđenje i poboljšanje kvalitete zdravlja, čime se ujedno poboljšava i kvaliteta života. Kvaliteta zdravstvene zaštite podrazumijeva skup mjera poduzetih tijekom zdravstvenog postupka, a koje rezultiraju povoljnim ishodom liječenja. Time se sprječavaju neželjeni događaji koji mogu prouzrokovati negativan ishod liječenja. U središtu sustava kvalitete je pacijent, pa stoga zdravstvena ustanova i njeni zaposlenici moraju osigurati uvjete koji doprinose njegovom zdravlju i sigurnosti.

Mjere za unaprjeđenje sestrinske prakse, uz sustavnu kontrolu kvalitete zdravstvene njege, uključuju: implementaciju i evaluaciju programa prevencije pada i dekubitusa, mnogostruke intervencije, multidisciplinarni pristup, edukaciju osoblja, bolesnika i uključivanje obitelji, porast svijesti osoblja, prikupljanje podataka, analizu trendova, izvještavanje o padovima i dekubitusima na  multidisciplinarnim sastancima, kao i promjene u bolničkom okruženju.

Praćenje kretanja stope padova i dekubitusa kod bolesnika i primjena indikatora kvalitete zdravstvene njege te planirano i sustavno uvođenje promjena u proces rada osigurava sigurnu i efikasnu zdravstvenu uslugu i značajno smanjuje mogućnost nastanka neželjenog događaja.

Danas su razrađeni programi za kontrolu kvalitete zdravstvene njege, a njihova uspješna provedba zahtjeva multidisciplinarni timski pristup, budući da je najveći broj npr. padova i dekubitusa bolesnika uzrokovan multivarijantnim  riziko faktorima. Kritična točka bilo kojeg programa kontrole kvalitete zdravstvene njege jest identifikacija pojedinaca kod kojih postoji rizik. Tijekom procjene identificira se svaki faktor rizika posebno i na njih se usmjeravaju intervencije čiji će rezultat treba biti sprječavanje neželjenih događaja.

Prije nego se krene u program neophodno je definirati alat za procjenu rizika te načine njegovog korištenja. Tako je npr. Morseova skala procjene rizika za pad najčešće korištena, no mogu se koristiti i drugi alati prilagođeni specifičnim potrebama bolesnika i specifičnostima zdravstvene ustanove.  Bez obzira koji alat se izabere, on mora biti jednostavan za primjenu.

Jedan od najvažnijih aspekata kontrole kvalitete zdravstvene njege jest i edukacija zdravstvenog i nezdravstvenog osoblja na svim razinama zdravstvene ustanove te edukacija bolesnika i članova njihove obitelji.

Osoblje treba imati jasne smjernice o načinu obavještavanja o neželjenim događajima te o vremenskom okviru u kojem se neželjeni događaj treba prijaviti.

Na Klinici za neurokirurgiju djeluje tim  za upravljanje kvalitetom zdravstvene njege. Kontrola kvalitete zdravstvene njege se provodi svakodnevno te  se jednom mjesečno prikazuje u izvješćima. Parametri koji se prate jesu ukupni broj bolesnika, broj bolesnika s viskom rizikom za pad, ukupan broj padova, broj padova s  ozljedama, broj bolesnika s visokim rizikom za dekubitus, broj bolesnika s dekubitusom te broj i stupanj dekubitusa nastao u bolnici.

Grafikon broj 1.

_

_

_

_

_

Grafikon broj 1 prikazuje broj bolesnika s visokim rizikom za pad i dekubitus u odnosu na ukupan broj bolesnika u razdoblju od siječnja do prosinca 2014. godine.

Grafikon broj 2.

_

_

_

_

_

Grafikon broj 2 prikazuje broj padova i padova s ozljedama u odnosu na broj bolesnika s visokim rizikom za pad.

Grafikon broj 3.

_

_

_

_

_

_

Grafikon broj 3 prikazuje ukupni broj dekubitusa i broj dekubitusa nastao u bolnici u odnosu na broj bolesnika s visokim rizikom na nastanak dekubitusa.

Zaključak

Kvalitetna i sigurna zdravstvena njega, današnja medicinsko-tehnička dostignuća i priznati standardi liječenja pridonose kvaliteti zdravstvenog sustava u interesu pacijenata i u funkciji zaštite zdravlja.

Zdravstveni problemi bolesnika stvaraju potrebu za adekvatnim i pravodobnim zbrinjavanjem, zdravstvenom njegom i liječenjem. Prilikom pružanja kvalitetne zdravstvene njege pažnja je orijentirana prema bolesniku i njegovim potrebama. Sve intervencije se provode s ciljem unaprijeđenija kvalitete i sigurnosti zdravstvene njege, ali i povećanja zadovoljstva bolesnika, njegova osamostaljenja i ozdravljenja ili mirne smrti. Stoga zdravstveni postupci moraju biti sistematizirani, planirani te utemeljeni na znanju i iskustvu.

Zdravstvena njega bolesnika, koji predstavljaju rizičnu skupinu za pad i nastanak dekubitusa, podrazumijeva preventivne mjere koje uključuju: edukaciju bolesnika, motiviranje, praćenje, rano prepoznavanje rizika i uzroka te njihovo smanjenje ili uklanjanje na način da se provedu svi potrebni propisani postupci liječenja i sestrinske intervencije koje određuje zdravstveno stanje bolesnika. Tu spada i zbrinjavanje predilekcijskih mjesta, pravodobna i pravilna procjena općeg stanja bolesnika itd.

U cjelokupnom zbrinjavanju pacijenata kroz proces zdravstvene njege medicinska sestra/tehničar provode sistematizirane intervencije koje su usmjerene prema održavanju i optimiziranju zdravstvenog stanja, kvaliteti i sigurnosti bolesnikova života kroz sprječavanje nastanka svih neželjenih događaja. Za to su potrebna znanja i vještine koje se moraju kontinuirano i planirano usavršavati, ali pratiti ishodi zdravstvene njege, u interesu bolesnika i sestrinske profesije. To su prepoznale i medicinske sestre/tehničari Klinike za neurokirurgiju KBC Sestre milosrdnice.

Literatura

1. Stavljenić Rukavina A, Kalanj K. Mjere za poboljšanje zdravstvene skrbi. Medix 2010; 86: 32-6.
2. Priručnik o standardima kvalitete zdravstvene zaštite i načinu njihove primjene. Zagreb:Agencija za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu;2011.
3. Kalauz S. Upravljanje kvalitetom u zdravstvenoj njezi. Zagreb: Nastavni tekstovi – Zdravstveno veleučilište; 2010.
4. Johnstone MJ, Kanitsaki O. Clinical risk management and patient safety education for nurses: a critique. Nurse Educ Today 2007:27:185-91.
5. Oliver D, Healey F, Haines TP. Preventing falls and fall-related injuries in hospitals. Clin Geriatr Med. 2010;26:645-92.
6. Oliver D.F. Martin FC. McMurdo M. Risk factors and risk assessment tools for falls in hospital in-patients: a sistematic review. Age Ageing 2004;33: 122-30.
7. Brumini Marić G. Stav zdravstvenih djelatnika prema postupku informatizacije bolničkih ustanova. Rijeka: Medicinski faklutet Sveučilišta u Rijeci; 2007.
8. Cheevaksemsook A, Chapman Y, Francis K, Davies C. The study of nursing documentation complexities. Intl J Nurs Pract.. 2006; 12: 366-74.

Pripremile: Mirjana Oršić, bacc. med. techn., Biljana Kurtović, mag. med.techn.

Sestrinska dokumentacija podrazumijeva dokumentiranje procesa zdravstvene njege u svim njegovim fazama, počevši od utvrđivanja potreba za zdravstvenom njegom, planiranja, pružanja te vrednovanja pružene zdravstvene njege.

Klinika za neurokirurgiju KBC Sestre milosrdnice

Ciljevi zdravstvene njege su ispred svega osigurati stručnost, kontinuitet, učinkovitost, racionalnost, kvalitetu i primjerenost, kako u stručnom tako i u organizacijskom smislu, s namjerom poštovanja pacijenta kao cjelovite osobe i pomaganja u aktivnostima koje doprinose očuvanju i unapređenju zdravlja ili oporavku od bolesti. Područje zdravstvene njege također uključuje sudjelovanje u dijagnostičko-terapijskim postupcima koje određuje liječnik.

Sestrinska dokumentacija osigurava kvalitetu i kontinuitet zdravstvene skrbi i cjeloviti skup podataka o pacijentovim potrebama te omogućuje:

• sustavno praćenje zdravstvenog stanja pacijenta tijekom liječenja u bolnici,
• procjenu zdravstvenog stanja,
• dijagnosticiranje problema,
• određivanje količine sestrinske skrbi,
• poboljšanje kvalitete zdravstvene njege pacijenata.

Sestrama omogućuje da udovolje sve većim očekivanjima i zahtjevima koji se pred njih postavljaju, odnosno:

• olakšava komunikaciju među članovima tima,
• sadrži kronološki pregled skrbi i postignutih rezultata,
• pruža pouzdane podatke za medicinsko-pravne analize,
• služi u obrazovne svrhe tj. pomaže pri prepoznavanju najčešćih pacijentovih problema i edukativnih potreba sestara koje sudjeluju u njihovom rješavanju.

Dokumentacija zdravstvene njege je i zakonska obaveza medicinskih sestara, prema Zakonu o sestrinstvu (NN br.121/2003, 117/2008 i 57/2011).

Zakonom je određen i sadržaj dokumentacije koja uključuje:

• Sestrinsku anamnezu
• Sestrinske dijagnoze i osobitosti o pacijentu
• Praćenje stanja pacijenta tijekom hospitalizacije i trajno praćenje postupaka
• Medicinsko-tehničke i dijagnostičke postupke
• Trajno praćenje stanja pacijenta (decursus)
• Plan zdravstvene njege
• Listu provedenih sestrinskih postupaka
• Otpusno pismo zdravstvene njege
• Kategorizaciju pacijenta

Ovisno o potrebama upotrebljavaju se liste za:

• Praćenje stanja pacijenta tijekom hospitalizacije i trajno praćenje postupaka za pacijenta koji je duže vrijeme u bolnici
• Evidenciju ordinirane i primijenjene terapije
• Unos i izlučivanje tekućine
• Procjenu boli
• Listu za praćenje dekubitusa
• Nadzornu listu rizičnih postupaka u zdravstvenoj njezi
• Izviješće o incidentu

Elektronički program za sestrinsku dokumentaciju (e-njega)

Na Klinici za neurokirurgiju od 2010. godine je u upotrebi elektronički program sestrinske dokumentacije, čime je postupak dokumentiranja postao brži i jednostavniji, a više vremena ostaje za rad sa samim pacijentom. Također je moguć brzi uvid u stanje na odjelu i na klinici glede potreba za zdravstvenom njegom zahvaljujući programu koji automatski, prema unesenim podacima, izračunava kategorizaciju pacijenta, odnosno potrebnu količinu zdravstvene njege. Prema tome se organizira i raspodjela medicinskih sestara na Klinici.

Početna stranica programa e-Njega, Klinika za neurokirurgiju, KBC Sestre milosrdnice

Program sadrži sve obrasce sestrinske dokumentacije. Svaka medicinska sestra ima svoje korisničko ime i lozinku za pristup programu, što omogućuje identifikaciju autora zapisa. Vrstu podataka medicinske sestre unose prema svojim ovlastima koje su definirane zakonom. Popunjavanje svih podataka osim planova zdravstvene njege i sestrinskog otpusnog pisma obavljaju medicinske sestre uključene u njegu pacijenta na Klinici. Planove zdravstvene njege u skladu s utvrđenim potrebama za zdravstvenom njegom i sestrinsko otpusno pismo sastavljaju glavne sestre odnosno prvostupnice sestrinstva pojedinih odjela i zavoda.

Prednosti programa su:

• Brži i jednostavniji unos podataka u odnosu na papirnati zapis
• Čitljivost
• Bolja primopredaja
• Mogućnost identifikacije autora zapisa, analiza kvalitete zapisa
• Mogućnost uvida u opseg provedene zdravstvene njege
• Automatsko izračunavanje kategorije (brzi uvid u potrebnu količinu zdravstvene njege)
• Bolja organizacija rada, mobilnost medicinskih sestara

Izgled pristupu programa e-Njega s ustrojstvenih jedinica, Klinika za neurokirurgiju, KBC Sestre milosrdnice

Uz svako radilište, a vezano uz specifičnost pacijenta postavljaju se i specifične sestrinske dijagnoze.

 U Zavodu za spinalnu kirurgiju i Zavodu za endokranijalnu kirurgiju najčešće sestrinske dijagnoze su: bol u/s osnovnom bolesti, neupućenost u/s pripremom za operacijski zahvat, strah u/s neizvjesnim ishodom operacijskog zahvata, SMBS oblačenje, higijena, eliminacija u/s ordiniranim mirovanjem. U manjem broju: visoki rizik za dekubitus, visoki rizik za pad, SMBS – higijena, oblačenje, eliminacija u/s hemiparezom, hemiplegijom, poremećajem svijesti i osnovnom bolesti.

U Jedinici postintenzivne medicinske skrbi najčešće sestrinske dijagnoze su: bol u/s osnovnom bolesti, smanjeno podnošenje napora u/s poremećajem svijesti, SMBS oblačenje, eliminacija, osobna higijena u/s poremećajem svijesti, hemiparezom i osnovnom bolesti, visoki rizik za pad,visok rizik za infekciju,visoki rizik za dekubitus.