Okvire današnje moderne psihijatrije uveo je prof. dr. Vladimir Hudolin, koji ukida liječenje inzulinskim komama i ostvaruje koncept „otvorenih vrata“ time uvodi socijalnu psihijatriju, a ne kao do tada smještaje bolesnika u zatvorene krevete – kaveze.

Kako je psihijatrija imala svoje razvojne faze, tako je i sestrinstvo poprimalo oblike konceptualno vezane uz sam razvoj sestrinstva i psihijatrije. Duševna bolest je ekološki, interakcijski i multidimenzionalni problem. Današnja sestra mora zadovoljiti zahtjeve moderne psihijatrije. Mora imati veliko znanje iz opće medicine i neizmjerno znanje iz kliničke psihijatrije, psihofarmakologije, biofarmakologije, psihodinamike, psihopatologije vezane uz prekomjerno konzumiranje alkoholnih pića,  uzimanje sredstava ovisnosti. Ona mora znati prepoznati psihopatologiju određenih simptoma. Ona je uz bolesnika 24h i svojim ustrajnim i nesebičnim radom stiče neizmjerno povjerenje pacijenta, njegove obitelji, rodbine i prijatelja. Jednostavno, svojim načinom rada obavlja svakodnevne osnovne obveze oko bolesnika. Naši bolesnici su često stigmatizirani tako da mora svojim radom djelovati i edukativno. Također obavlja i klasičnu sestrinsku njegu, te potiče bolesnika kako bi postao čim prije samostalniji i resocijaliziran.

Naravno, radi i u terapijskom timu gdje je njezina uloga dosta prepoznatljiva. Od nje se zahtjeva da bude što obrazovanija, educiranija sa velikim iskustvom. Sudjeluje i u znanstveno istraživačkom radu. Sestra mora biti prilagodljiva pacijentu i njegovim simptomima bolesti, nadasve profesionalna i elokventna.

Klinika za psihijatriju ima ukupno 60 bolesničkih kreveta, a 55 medicinskih sestara i jednog medicinskog tehničara. Od toga jedna medicinska sestra je diplomirana medicinska sestra, 20 sestara su prvostupnice sestrinstva, a 35 sestara su medicinske sestre sa srednjom stručnom spremom.

Ustroj odjela:

• ODJEL ZA BIOLOGIJSKU PSIHIJATRIJU I INTENZIVNO LIJEČENJE
• Odsjek za shizofreniju i psihotične poremećaje

• Odsjek za afektivne i anksiozne poremećaje
• Odsjek za pojačani nadzor i intenzivno liječenje
• Jedinica za forenzičku psihijatriju

• Jedinica za psihosocijalnu dijagnostiku
• Jedinica za psihijatrijsku genetiku
• Jedinica za psihoendokrinologiju
• Jedinica za parcijalnu hospitalizaciju
• Ordinacija za konzultativno – suradnju i psihosomatsku medicine

ZAVOD ZA ALKOHOLIZAM I DRUGE OVISNOSTI

• ODJEL ZA ALKOHOLIZAM

• Odsjek za afektivne poremećaje udružene sa alkoholizmom
• Odsjek za žene ovisnice o alkoholu
• Odsjek za pojačani nadzor i intenzivno liječenje
• ODJEL OVISNOSTI O DROGAMA

• Odsjek za pojačani nadzor i intenzivno liječenje
• Jedinica za izvanbolničko liječenje ovisnosti o drogama
• Jedinica za parcijalnu hospitalizaciju

POLIKLINIKA

• Ambulanta za hitnu psihijatriju
• Psihoterapijska ambulanta I
• Psihoterapijska ambulanta II
• Psihologijska ambulanta
• Socijalna psihijatrija
• Ovisnost o alkoholu
• Ovisnost o drugim psihoaktivnim sredstvima

• Psihoonkološka ambulanta
• Forenzička psihijatrija

DNEVNA BOLNICA KLINIKE

REFERENTNI CENTRI

• Referentni centar Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi za alkoholizam
• Referentni centar Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi za ovisnosti o drogama
• Referentni centar Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi za konzultativnu psihijatriju

Sestrinska skrb odjela za intezivno liječenje pri Zavodu za biologijsku psihijatriju

Sestrinska skrb veoma je značajna. To je prvenstveno briga oko bolesnika za zadovoljenjem njegovih primarnih potreba kao i kontrola i davanje psihofarmakoloških lijekova. S obzirom da su tu bolesnici smješteni čak i oni koji nisu motivirani ostati, njih kao i ostale bolesnike medicinske sestre moraju nadgledati 24h, jer bolesnici mogu biti nepredvidivi, sa vidnim i slušnim halucinacijama, visoko riznični za suicid, visokog stupnja anksioznosti, dezorijentirani u prostoru i vremenu, prema sebi i drugima. Sestra će svojim iskustvom prepoznati promjene bolesnikovog ponašanja. Ne postoje standardizirani postupci u radu sa bolesnikom, već se oni moraju prilagođavati i modificirati sukladno trenutnim potrebama samog bolesnika. Osim temeljnih znanja iz područja zdravstvene njege, psihijatrijska sestra mora posjedovati i specifična znanja o somatskim bolestima, koje će implementirati u svoj radi i pružiti bolesniku najbolju moguću skrb.

Svaku promjenu sestra bilježi u sestrinsku dokumentaciju, važno je da kroz svoj rad s bolesnikom dobije uvid u zdravstveno stanje.

Sestrinska skrb odjela za biologijsku psihijatriju i psihofarmakologiju – Odjel

Po stabilizaciji stanja bolesnik se uključuje u terapijske aktivnosti kroz grupni i individualni rad, a sestra ga educira o metodama kako prepoznati stresne situacije I kako se nositi sa njima, kako poboljšati komunikaciju s drugim ljudima, kako se izboriti za sebe I kako općenito organizirati život.

Sestra kroz razgovor s bolesnikom, stiče razumijevanje i povjerenje. Bolesniku postavlja jasna pravila, nudi mu podršku I sprečava izolaciju. Pomaže bolesnicima pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti, nadzire uzimanje lijekova pomaže pri razvijanju adaptivnih metoda, suočavanja sa stresom. Bolesnik se u fazi stabilizacije zdravstvenog stanja uključuje u grupni rad, te se provodi psihoedukacija, psihoterapija gdje sestra aktivno sudjeluje u timskom radu.

Ordinacija za konzultativno – suradnju I psihosomatsku medicine

Zdravstvena njega u konzultativno-suradnoj psihijatriji  predstavlja sestrinsku skrb za psihijatrijskog bolesnika  koji se liječi na somatskom odjelu, a kojom se sanira, povezuje i zbrinjava, kako psihičko, tako i tjelesno zdravstveno stanje kako bi sve potrebe bolesnika bile u potpunosti zadovoljene. Sestrinska skrb pritom se temelji na načelima holističkog, individualiziranog i bio/psiho/socijalnog pristupa što znači da se bolesnika zbrinjava i prihvaća kao jedinku za sebe, uvažavajući sve njegove specifičnosti i potrebe. Interdisciplinarni način zbrinjavanja bolesnika  omogućuje sestri u konzultativnoj psihijatriji i njezinom timu da budu uključeni u liječenje primarno tjelesnih bolesti. Takav način zbrinjavanja  dovodi do bržeg uspostavljanja remisije bolesti, te potvrđuje da se duša i tijelo ipak ne mogu  promatrati odvojeno. Osnova rada konzultativne psihijatrije je izgradnja veza između psihijatrije i somatske medicine s ciljem stvaranja bio/psiho/socijalnog pristupa u liječenju. Konzultativna psihijatrija uključuje klinički rad, edukaciju i istraživanje na polju stvaranja veza između psihijatrije i somatske medicine. Stoga se kao takva  može  promatrati kao primjena psihosomatskog pristupa, ali i kao konstitutivni i integralni dio psihosomatske medicine.

Kompetencije medicinske sestre u Konzultativno – suradnoj psihijatriji

S obzirom da su izazovi sestrinske skrbi s kojima se susrećemo u svakodnevnom radu u konzultativnoj psihijatriji izuzetno zahtjevni, nužno je da sestra ima razvijene određene kompetencije. Stoga su aktivnosti i edukacija sestre u konzultativnoj psihijatriji i usmjerene ka tom cilju. Kompetencije su usmjerene pružanju klinički sigurne i kvalitetne sestrinske skrbi, autonomnom djelovanju, kritičkom razmišljanju,  evaluaciji svojih sestrinska znanja, učinkovitom djelovanju i komunikaciji unutar interdisciplinarnog tima. Intervencije koje pružamo moraju biti utemeljene na znanju i najnovijim istraživanjima, te usklađene sa standardima sestrinske profesije i skrbi uz provođenje zdravstvene njege prema kliničkim smjernicama. Kompetencije sestre odnose se na stručnu  procjenu psihičkog, ali i fizičkog zdravstvenog stanja bolesnika kako bi se provela kvalitetna sestrinska skrb.

Rad sa psihijatrijskim bolesnicima , bolesnicima koji boluju od psihosomatskih bolesti, pa tako i sa ovisnicima o alkoholu ili drogama, je dugotrajan proces koji od psihijatrijske sestre zahtijeva visoku motiviranost, strpljivost, specifično stručno obrazovanje i iskustvo uz razvijanje terapijskog odnosa kroz komunikaciju s bolesnikom i njegovom obitelji.

Uspješnost sestrinske skrbi uključuje razumijevanje  ljudskog ponašanja, poznavanje psihijatrijskih  sestrinskih principa, permanentnost i sposobnost prilagodbe  na različite funkcije i zahtjeve sestrinske uloge u svrhu dobrobiti pacijenta kao i  pažljivu upotrebu  komunikacijskih vještina  i otvorenost za pacijentove  osjećaje i stavove. Sestra u svom radu istražuje jedinstvene, prema pacijentu usmjerene terapijske odnose uz primjenu znanja psihijatrijske njege, tjelesnog zdravlja, psihosocijalnog blagostanja uz stalnu implementaciju holističkog pristupa pacijentu. Potrebno stalno usavršavanje i edukacija  usmjerava nas kako najučinkovitije primijeniti svoje sestrinsko znanje u daljnjem radu i postizanju zamijećenih postignuća iz područja psihijatrije i psihijatrijske zdravstvene njege.

Zavod za alkoholizam i druge ovisnosti – Odjel za alkoholizam

Po prijemu na odjel alkoholizma, započinje uzimanje sestrinske anamneze ili samo nadopuna podataka o bolesniku,  uz  intervju, odnosno razgovor medicinske sestre s bolesnikom o tome što ga je navelo da potraži pomoć i koje su njegove poteškoće i problemi vezani uz njegovu bolest. Slijedi razgovor o njegovoj primarnoj obitelji, školovanju, profesionalnoj aktivnosti, te sadašnjoj obitelji uz uzimanje podataka kako od bolesnika , tako i od članova obitelji o njegovim ranijim zdravstvenim i psihičkim poteškoćama i problemima, počecima pijenja alkoholnih pića i trajanju same ovisnosti, te obiteljskim, radnim i zdravstvenim problemima koje bolesnik imala koji su nastali kao posljedica dugotrajnog i prekomjernog pijenja alkohola.

Dalje kroz razgovor, sestra će objasniti bolesniku ukratko način rada odjela, tijekom liječenja ovisnosti o alkoholu, te kompetencije i ulogu sestre u provođenju intervencija  iz područja zdravstvene njege. Važno je da se bolesniku dati kratke i jasne upute i objašnjenja o načinu liječenja, smiriti ga kroz razgovor, izbjegavati otvorenu konfrontaciju, prići bolesniku smireno sa zaštitničkim, a ne optužujućim stavom, govoriti tiho, mirno i sigurno, te odgovarati kratko na bolesnikova pitanja. Nužno je razviti pozitivan interpersonalni odnos s bolesnikom uz uspostavu povjerenja između sestre i bolesnika, kroz  prihvaćanje i uvažavanje njegovog mišljenja i dostojanstva, a uz miran i siguran stav pomoći bolesniku da prevlada eventualni strah.

I dalje slijedi kontinuirani nadzor i opservacija nad bolesnikom uz  vođenje sestrinske dokumentacije kao jedan specifičan i fleksibilan plan sestrinske skrbi koji se bazira na razumijevanju specifičnih bolesnikovih potreba i ponašanja. Također su nužni postupci psihološke podrške bolesniku uz holistički pristup i stvaranje terapijskog okruženja.

Potrebno je motivirati bolesnika na aktivno uključivanje u sve radnje vezane uz brigu za svoje fiziološke potrebe, uz učenje određenih navika, te osigurati dovoljno vremena za razgovor.

Neophodna je empatija i strpljivost sestre koja će pokazati stvaran interes za bolesnikove probleme, te mu pružiti priliku za verbalizaciju svih nakupljenih emocija i potaknuti ga i ohrabriti na otvoreni razgovor o svom problemu vezanim uz prekomjerno pijenje.

Sestra na odjelu vrši primjenu propisane psihofarmakoterapije, prati proces spavanja bolesnika, te evidentira sve moguće nuspojave psihofarmakoterapije.

Medicinska sestra je glavni pokretač motivacije bolesnika za aktivno uključivanje u proces rada terapijske zajednice i grupne terapije. Kroz rad u terapijskoj zajednici, bolesniku se nastoji  vratiti želja za životom, potiče se samopoštovanje i samopouzdanje, te mu se pomaže da se što prije uključi u aktivnosti svakodnevnog života i razvije osobne realne ciljeve. Važno je pažljivo slušati i uvažavati iznošenje bolesnikovih ideja i doživljavanja, te uključiti i ostale bolesnike iz grupe u zajedničku raspravu.

Sestra mora poticati komunikaciju među bolesnicima kako bi izmjenjivali vlastita iskustva o bolesti i zajednički se oslobodili straha. Zajedno s bolesnikom može napraviti plan dnevnih aktivnosti, te ga poticati na razne društvene aktivnosti (okupacijska terapija-hobiji, TV, šetnje u krugu klinike, posjete, društvene igre, čitanje knjiga i slično), a bolesnika pohvaliti  za napredak.

 PRISTUP OVISNICIMA O ALKOHOLU U OKVIRU RESOCIJALIZACIJE

Resocijalizacija bolesnika i njegove  obitelji odvija se kroz:

• Terapijsku zajednicu
• Edukaciju bolesnika o svojoj bolesti
• Grupno-terapijski rad
• Obiteljsku terapiju
• Klubove liječenih alkoholičara

Jedna od glavnih uloga medicinske sestre također je i resocijalizacija ovisnika o alkoholu koja uključuje niz postupaka i kompetencija nužnih u cjelovitom zbrinjavanju bolesnika.

Socijalizacija je složen proces izgrađivanja osobnosti koji započinje već u djetinjstvu, uz razvijanje sposobnosti prilagođavanja za život u društvu. To je permanentan proces u kojem svaki stupanj života i interpersonalnih i socijalnih odnosa zahtijeva nove socijalne i psihološke prilagodbe.

Med. Sestra ima važnu ulogu i u edukaciji ovisnika o alkoholu kako bi bolesnici stekli određene spoznaje i usvojili znanja o svojoj bolesti, a koja su temelj za njihovu resocijalizaciju.

Utvrdivši da je ovisnost o alkoholu i obiteljska bolest, koja se još tumači i kao bolest poremećenih obiteljskih interakcija i uloga, možemo još reći da su u bračno-obiteljskim odnosima najviše poremećeni osnovni elementi kao što su: komunikacija, emocionalni odnosi i obiteljske uloge. Određenjem alkoholizma kao obiteljske bolesti, uz ostale metode liječenja, najnužnija je u liječenju alkoholizma, ali i u njegovoj prevenciji, upravo obiteljska terapiju tom procesu važnu ulogu ima educirana medicinska sestra-obiteljski terapeut. Ona je ravnopravan član alkohološkog tima i njezin rad započinje već pri prvom susretu s bolesnikom i njegovom obitelji. Upravo o tom susretu i ovisi učvršćivanje motivacije za predstojeću terapiju. Bolesnik i njegova obitelj moraju u svom budućem terapeutu osjetiti zainteresiranost za njihove probleme bez osuđivanja. Sestra-terapeut time preuzima veliku odgovornost na sebe što od nje zahtijeva kvalitetnu educiranost, emocionalnu zrelost i dugogodišnje iskustvo.

Cilj takve obiteljske terapije je zajedničko dobro tj. omogućiti obitelji da živi u skladu sa svojim mogućnostima, ojača svoj potencijal  i postane sposobna prebroditi sve krize i prihvatiti promjene koje sa sobom donose i stresove, a sve to bez “pomoći” alkohola.

Također je cilj i određivanje jasnih uloga u obitelji, uspostavljanje njezine funkcionalnosti, te drugačiji način života uz saniranje bolesnog člana i uspostava ravnoteže poremećenih odnosa.

Svi članovi obitelji mogu kroz terapiju doći do uvida koliku odgovornost snose sami za nastalo stanje i to postupno mijenjati na način da stvaraju potpuno novi odnos.

Na obiteljskoj terapiji radi se na svim razinama odnosa i nemogućnosti funkcioniranja obiteljima osobito odnosa bračnih partnera uz slabe uvjete za odgoj djece i manjkave roditeljske uloge. Da bi se uklonila sva ta simptomatologija potrebno je uložiti puno truda. Rezultat tog rada vraća brak u funkciju, zadovoljstvo bračnih partnera, pojačava njihovo odgovornije roditeljstvo i sigurnost djece u roditeljskom domu.

Dobro odrađena obiteljska terapija osigurava prekid pijenja u obitelji, što posebno naglašava preventivnu ulogu obiteljske terapije za njihovu djecu da i ona ne postanu ovisnici o alkoholu u budućnosti, te se upravo na taj način prevenira generacijski prijenos alkoholizma.

Obiteljska terapija održava se jednom tjedno u poslijepodnevnim satima i traje do godinu dana, ali može trajati i puno duže. Članovi obitelji odlaze iz grupe kad osjete sigurnost da uz pomoć klubova liječenih alkoholičara nastave rehabilitaciju.

Odjel ovisnosti o drogama

Zdravstvena njega ovisnika u detoksifikacijskom programu podrazumijeva dvadeset četvero satnu skrb za pacijenta za koje  se općenito smatra da su jedni od  najzahtjevnijih  u populaciji pacijenata. Obzirom na tu činjenicu, medicinske sestre imaju vrlo zahtjevnu i složenu ulogu u provođenju zdravstvene skrbi, pri čem je  poželjno  da imaju veće životno i radno iskustvo kako bi imale pod kontrolom ovisnika i sva  stanja kroz koja prolazi u detoksu, naročito mogućnost manipulativnosti  kojoj je sklona većina ovisnika. U radu s ovisnicima medicinske sestre provode opće i specifične intervencije. Nakon prikupljenih općih podataka i procjene stanja dobivamo osnovni uvid za postavljanje sestrinskih dijagnoza i plan zdravstvene njege. Prva 24 sata su najzahtjevnija i najrizičnija za razvoj psihičkih i tjelesnih komplikacija pošto najveći broj ovisnika dolazi loše pripremljen. To podrazumijeva prisustvo raznih psihoaktivnih sredstava kao i veću količinu lijekova nego što je ordinirana. Testiranje urina na psihoaktivna sredstva se radi odmah po prijemu, ali je problem što dobivamo samo kvalitativan a ne i kvantitativan  rezultat prisutnih sredstava, što povećava nepredvidivost razvoja pogoršanja psihičkog i tjelesnog stanja sve do životne ugroženosti. Stoga je u prva dvadeset četiri sata potreban stalni nadzor i intenzivna skrb za bolesnika. Osim toga,  ciljevi su im  često nerealni, a prihvaćanje procjene stručnog  tima   teško prihvaćaju ili uopće ne prihvaćaju. Zapravo, mnogi ovisnici žele u kratko vrijeme  potpuni detoks velikih količina opijata i drugih psihoaktivnih sredstava čime ugrožavaju svoje fizičko i psihičko zdravlje ali i stabilnost cijele grupe pacijenata jer negativizam i nezadovoljstvo prenose na ostale ovisnike. U tome  okviru je i zadatak cijeloga tima , brinuti o zdravlju svakog pojedinca , ali i o odnosima unutar grupe ovisnika.

PRIPREMA ZA OTPUST

Posljednjih nekoliko dana liječenja je ujedno i zadnja faza hospitalizacije i tu dolazi do izražaja realnost postavljenog cilja liječenja, kapacitet za izvan bolničko funkcioniranje, stabilnost i zrelost donošenja odluka, suočavanje sa sobom. To je najproduktivnija faza većine ovisnika jer su stabilniji, bistriji i realniji, ali zbog istog stanja svjesniji svih poteškoća koje su bile i koje ih čekaju po izlasku s bolničkog liječenja. Značajna je uloga cijelog stručnog tima, svakog profila u okviru njegovih kompetencija pomoći ovisniku, ohrabriti ga  u prihvaćanju realiteta u kojem se nalazi. Motiviranje za redovite  kontrolne preglede, jačanje samokontrole, prihvaćanje obveza unutar obitelji, izbjegavanje ljudi, mjesta i situacija koje su opasne za njih samo su neke od preporuka prije odlaska s bolničkog liječenja.

Najveći broj ovisnika nakon detoksifikacijskog programa se otpušta i odlaze kući. Bilo bi poželjno da odlaze u pratnji članova obitelji i da obitelj dobije informacije o tijeku liječenja kao i osnovne upute o nastavku daljnjeg liječenja. Liječenje mogu nastaviti u Dnevnoj bolnici, bolnicama kroničnog tipa ili u rehabilitacijskim programima, komunama i Terapijskim zajednicama. Daljnji nastavak liječenja preporuča stručni tim, ali odluku donose ovisnici.

Rad Klinike danas je organiziran kroz Klinički odjel za dermatovenerološke pacijente,    Dnevnu bolnicu i Poliklinički odjel, koji obuhvaća niz ambulanti i laboratorija.

Unutar Klinike djeluju dva referentna centra: Referentni centar za melanom i Referentni centar za kronične rane Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske. U Klinici djeluje i Centar za teledermatologiju Ministarstva zdravlja, i to kroz Ambulantu za teledermatologiju. Osim toga, u Klinici se provode preventivni programi namijenjeni pučanstvu (javno-zdravstvene akcije i dr.). Klinika ima certifikat za kvalitetu s ciljem nadzora nad stanjem sustava kvalitete i potvrde usuglašenosti djelovanja Klinike s procesima koji su opisani u priručniku kvalitete te pojedinačnim postupcima  sustava kvalitete. Tijekom internog audita pregledava se dokumentacija sustava o radu i stručnoj osposobljenosti osoblja, umjeravanju i servisiranju pojedinih aparata, podaci o slučajno izabranim primjerima određenih zapisa, zapisi o primjedbama i reklamacijama i sl.

KLINIČKI ODJEL

Klinički odjel broji 31 postelju. Tijekom godine hospitalizira se i obradi više od 1000 pacijenata.

Medicinske sestre u dermatovenerologiji provode niz specifičnih postupaka u zdravstvenoj njezi. Jedan od najčešćih standardiziranih postupaka u zdravstvenoj njezi je primjena lokalne terapije. To konkretno znači primjenu lijeka na površinu kože, vlasišta ili noktiju u određenom obliku- kreme, masti, paste, otopine ili ulja. Ovisno o stanju kožnih promjena uz primjenu lokalne terapije provodi se i terapija vlažnim povojima (sterilna gaza natopljena sterilnom fiziološkom otopinom), samostalno ili u kombinaciji sa lokalnim pripravkom. Osim lokalne terapije važnu ulogu u liječenju raznih dermatoza ima i primjena ultraljubičastog zračenja, tj.fototerapija. Medicinske sestre provode pripremu i edukaciju pacijenata prije provođenja ovakvog oblika terapije.

Kod pacijenata sa kroničnim ranama na potkoljenicama, medicinska sestra provodi toaletu i lokalnu terapiju u obliku obloga, otopina, gelova. Takav se oblik terapije obavezno provodi uz primjenu kompresivne terapije ( terapije kratko elastičnim zavojima) koju postavlja medicinska sestra. Osim obloga provodi se i terapija negativnim tlakom pri čemu medicinska sestra postavlja aparat za negativni tlak na ranu prema odredbi liječnika. Prilikom praćenja i provođenja terapije kod kroničnih rana koristi se lista za praćenje kroničnih rana.

Važnu ulogu medicinska sestra ima i u psihološkoj potpori pacijentima oboljelima od malignog melanoma kože. Ona sudjeluje u preoperacijskoj pripremi pacijenata za sentinel biopsiju limfnih čvorova  i reeeksciziju ožiljka nakon otkrivenog melanoma kože, prati pacijenta kroz postoperacijski tijek, educira ga o važnosti samokontrole  i zaštiti kože od sunca.

Ostali specifični postupci koje provodi medicinska sestra: priprema pacijenta za mikološku obradu, priprema pribora i asistiranje prilikom biopsije kože za patrohistološku ili mikrobiološku  analizu, ekscizije kožnih promjena, uzimanje briseva za mikrobiološku analizu, previjanje raznih oblika rana (akutnih, kroničnih, postoperativnih). Medicinske sestre vode sestrinsku dokumentaciju za pacijente na odjelu, koriste premještajnu listu i listu za praćenje kroničnih rana. Najvažnija uloga medicinske sestre je da kroz provođenje raznih oblika lokalne terapije prilikom boravka u bolnici  educira i na taj način pomogne pacijentu u primjeni lokalne terapije kod kuće nakon otpusta iz bolnice.

POLIKLINIKA

Poliklinika se sastoji od niza ambulanti i laboratorija u sklopu kojih se godišnje obavi više od 40000 pregleda, zahvata i obrada.

AMBULANTA ZA OPĆU DERMATOLOGIJU I SPOLNO PRENOSIVE BOLESTI

U sklopu opće i spolne ambulante provodi se obrada i liječenje svih bolesti kože kao i spolno prenosivih bolesti. Vrši se trijaža pacijenata nakon prvog pregleda te se bolesnik po potrebi usmjerava u druge subspecijalističke ambulante. Indiciraju se daljnji dijagnostički postupci prema potrebi. Također se vrši biopsija kože za daljnju patohistološku i imunofluorescentnu dijagnostiku, te krioterapija različitih promjena na koži (npr. na genitalne bradavice aplicira se Podofilin 20% otopina i tekući dušik). Medicinska sestra provodi edukaciju i pripremu pacijenata za laboratorijsku dijagnostiku (mikološka i serološka obrada), asistira kod uzimanja bioptata kože, kod ekskohleacije, apliciranja Podofilina i tekućeg dušika te intralezionalnog apliciranja lijeka. Također obavlja previjanje manjih rana, uzima uzorke za mikrobiološku analizu i primjenjuje imtramuskularnu terapiju prema preporuci liječnika.

AMBULANTA ZA ALERGOLOGIJU I KLINIČKU IMUNOLOGIJU

U sklopu ambulante provodi se liječenje i dijagnostika brojnih alergijskih dermatoza. Sestra u ambulanti asistira uz pregled i davanje terapije te provodi obradu pacijenta. Obavlja alergološka testiranja (prick test na inhalacijske, nutritivne, konzervanse i aditive, skarifikacijski test na lokalne anestetike, epikutani test na standardnu i profesionalnu seriju alergena, konjunktivalni test, fizikalne testove i test autolognim serumom). Priprema i izrađuje alergene iz donesenog materijala za epikutano testiranje na profesionalne alergene. Daje pismene i usmene upute za alergološko testiranje, izdaje nalaze alergoloških testova, a kod pozitivnog nalaza daje pismene i usmene upute te provodi edukaciju. Sestra priprema i brine o nabavci potrebnih alergena te pravilnom skladištenju istih. U Alergološkoj ambulanti sestra vodi kartoteku alergoloških testova te statističko praćenje istih.

AMBULANTA ZA FOTOTERAPIJU

  Fototerapija je primjena ultraljubičastog, neionizirajućeg, elektromagnetskog zračenja u liječenju kožnih bolesti s fotosenzibilizatorom ili bez njega. Provodi se najčešće kod pacijenata koji boluju od psorijaze i atopijskog dermatitisa. Medicinska sestra provodi i obavlja pripremu pacijenta za sve oblike fototerapije pod nadzorom liječnika te educira bolesnika o pravilnoj primjeni lokalne terapije (kupke, vlažni povoji, primjena uljne kape) i o načinima zaštite poslije provedene terapije.

AMBULANTA ZA DERMATOKIRURGIJU

U ambulanti za dermatokirurgiju provodi se obrada i kirurško liječenje dobroćudnih i zloćudnih promjena kože. Medicinska sestra provodi prijeoperativnu pripremu pacijenta, potrebnog pribora, pripreme operativnog područja, asistira pri zahvatima, provodi zdravstvenu postoperativnu njegu (previjanje, vađenje šavova i dr.), daje upute pacijentu nakon operativnog zahvata, provodi dezinfekciju i sterilizaciju instrumenata i pripremu sanitetskog materijala, radnih površina i prostora. Pribavlja sav potreban pribor za funkcioniranje rada ambulante.

AMBULANTA ZA DERMATOONKOLOGIJU

U Ambulanti za dermatološku onkologiju vrše se pregledi različitih tumorskih promjena kože među kojima su najčešći madeži. U ovoj ambulanti vrše se i redoviti kontrolni pregledi pacijenta nakon operacije melanoma, drugih malignih tumora kože ili pacijenta s visokim rizikom za razvoj zloćudnih tumora kože.

AMBULANTA ZA DERMATOSKOPIJU

U ambulanti za dermatoskopiju vrši se  digitalni dermatoskopski pregled madeža kod pacijenata s većim brojem madeža ili osoba koje spadaju u rizičnu populaciju za razvoj malignog tumora kože. Prema indikaciji moguće je fotografirati pacijenta u 16 položaja, a potom digitalno dermatoskopirati pojedine pigmentne promjene. Ukoliko pacijent nema indikaciju za fotografiranje (veliki broj nevusa ili pacijenti sa sindromom displastičnih nevusa) radi se samo digitalna dermatoskopija. Medicinska sestra priprema aparaturu za fotografiranje i digitalnu dermatoskopiju, fotografira pacijenta i po potrebi prema indikaciji liječnika dermatoskopom snima pigmentne promjene. Liječnik pregledava pacijenta, analizira i uspoređuje fotografske i dermatoskopske slike te po potrebi dodatno digitalno dermatoskopira pigmentne promjene. Nakon završene dermatoskopije sestra priprema aparaturu za idućeg pacijenta (namještanje fotografskog aparata, dezinfekcija).

AMBULANTA ZA MEDICINSKU KOZMETOLOGIJU, TRIHOLOGIJU I LASER

Medicinska kozmetologija istražuje, pronalazi i metodološki primjenjuje postupke i kozmetička sredstva kojima je moguće otkloniti, odgoditi, ublažiti ili samo prikriti nastanak fizičkih ili funkcionalnih promjena koje remete estetski izgled osobe. Kozmetologija  je doživjela metamorfozu proteklih dvadeset godina. Izrasla je u multidisciplinarnu znanost, koja koristi znanja iz medicine, farmacije, kemije, nutricionizma, ali i psihologije i sociologije. U sklopu Ambulante za medicinsku kozmetologiju djeluju i  Ambulanta za laser i Ambulanta za trihologiju koja se bavi problemima kose i vlasišta. U ambulanti se osim pregleda i savjetovanja provode medicinski i korekivni estetki zahvati primjenom filera, mezoterapije, lasera, dermarollera, peelinga, krioterapije, elektrokauterizazije te dijagnostički zahvati biopsije vlasišta i trihogram. Medicinska sestra-kozmetičar provodi medicinsko-kozmetičke tretmane lica, dekoltea i leđa, edukaciju pravilne njege kože, primjenu kamuflažnog make-upa i savjetovanje zaštite od sunca te asistira kod svih postupaka liječnika.

AMBULANTA  ZA KRONIČNE RANE I BOLESTI KRVNIH ŽILA

U ambulanti za flebologiju i kronične rane pregledavaju se pacijenti sa simptomima venske bolesti i promjenama na koži donjih ekstremiteta te pacijenti s kroničnim ranama različite etiologije. Izvode se testovi za utvrđivanje venske i arterijske insuficijencije te se indiciraju daljnje potrebne pretrage. U slučaju indikacije provodi se Color Doppler ultrazvučna pretraga vena donjiih ekstremiteta. Također se vrši sklerozacija venektazija i manjih varikoziteta. Medicinska sestra vrši prijevoj i toaletu rana, postavlja kompresivnu terapiju kod venskih ulkusa i limfedema te asistira prilikom izvođenja sklerozacije vena. Također educira pacijente o načinu provođenja toalete rane te važnosti i pravilnoj primjeni kompresivne terapije.

AMBULANTA ZA DJEČJU DERMATOLOGIJU

Dječja dermatovenerološka ambulanta počela je s radom u studenom 2008. godine. U ambulanti za dječju dermatovenerologiju vrše se pregledi djece uz laboratorijsku i alergološku dijagnostičku obradu, biopsije kože i ekskohleacije kožnih promjena. Madeži se gledaju dermatoskopski, a po potrebi se i fotodokumentiraju. U sklopu dječje dermatovenerološke ambulante i Dnevne bolnice, krajem prosinca 2011. godine osnovana je i počela sa radom Škola atopije namjenjena edukaciji roditelja i djece oboljele od atopijskog dermatitisa. U protekle 3 godine rada održane su 33 edukativne cjeline pri čemu je  prisustvovalo 526 roditelja. Osim roditelja, Školi atopije prisustvovale su sve medicinske sestre Klinike za kožne i spolne bolesti.

DNEVNA BOLNICA

Dnevna bolnica Klinike za kožne i spolne bolesti započela je sa radom 2001. godine. U početku je imala svega 4 stolca, što je od 2009. godine povećano na 8 stolaca. Broj pacijenata u Dnevnoj bolnici uglavnom je veći od predviđenog zbog potrebe i želje pacijenata da se liječe na ovaj način.

Dnevna bolnica pripada polikliničko –laboratorijskom odjelu i predstavlja ambulantni oblik liječenja pacijenata. Kroz dnevnu bolnicu se obrađuju ona dermatološka stanja koja zahtjevaju njegu i opservaciju pacijenata do 6 sati. Uglavnom su to djeca sa težim oblikom atopijskog dermatitisa kod koje se radi kompletna dijagnostička obrada (krvne pretrage, alergološko testiranje i sl.) te provodi terapija i edukacija. Također su to pacijenti koji zahtjevaju provođenje specifične dermatološke njege i terapije kao što su različiti oblici fototerapije. Kroz dnevnu bolnicu se mogu provoditi jednodnevni operativni zahvati i druge vrste terapije i dijagnostike koja zahtjevaju da pacijent bude pod nadzorom kroz nekoliko sati. Trenutno u Dnevnoj bolnici rade dva liječnika i jedna prvostupnica sestrinstva koja je i glavna sestra Dnevne bolnice.

LABORATORIJ

Laboratorijski odsjek klinike sastoji se od Laboratorija za mikologiju (pruža usluge kompletne mikološke obrade – nativni preparat i kultivacija, pretrage na Acarus, Pityrosporum ovale, Demodex folliculorum, Wood-ovu lampu) i Laboratorija za serodijagnostiku sifilisa (RPR, TPHA, FTA ABS IgG i IgM) te Laboratorija za imunofluorescenciju (DIF i IIF). U laboratoriju rade dva inženjera medicinsko laboratorijske dijagnostike. Laboratorijska dijagnostika uvelike pridonosi pravilnom dijagnosticiranju i liječenju različitih  bolesti kože te praćenju tijeka bolesti.

KVALITETA ŽIVOTA BOLESNIKA SA KOŽNIM PROMJENAMA

Pacijentima koji oboljeli od kožnih bolesti prvenstveno je narušena kvaliteta života zbog samog izgleda kože. Činjenica da je zdravlje narušeno, kod svakog čovjeka je izrazito  stresna, a u pacijenata kojima se bolest izražava na koži i nagrđuje njegov vanjski izgled i vidljiva njegovoj okolini dodatni je izvor stresa. Stoga je takvim pacijentima potrebno pristupiti s toplinom, razumijevanjem i poštovanjem jer bolest može značajno utjecati na sliku o sebi i umanjiti samopoštovanje.

Medicinska sestra prati, promatra pacijenta, uočava i izvještava o svim promjenama koje se zbivaju vezano uz njega. Mora dobro vladati komunikacijskim vještinama kao i znati na vrijeme prepoznati neverbalne pokazatelje pacijentove nelagode (izraz lica, govor tijela, gledanje, način odgovaranja na postavljeno pitanje i sl.).

Pacijenti s bolestima kože često ističu kako je najvažniji uzrok njihovih psiholoških problema upravo način na koji drugi ljudi reagiraju na njihovu bolest, a ne bolest sama po sebi. Zbog takvih negativnih iskustava, kod pacijenta se često stvori osjećaj stigmatiziranosti, te on razvije negativna očekivanja. Istraživanja su pokazala da takvi osjećaji i uvjerenja nisu posljedica preosjetljivosti pacijenta, već reakcija na stvarno doživljenu stigmatizaciju. Medicinska sestra mora razumjeti pacijentove spoznaje i način doživljavanja sebe i svoje bolesti u njegovu društvenom okruženju jer doživljaj vlastitog tjelesnog izgleda je vrlo osoban doživljaj. Zadovoljstvo tjelesnim izgledom ima značajan utjecaj na psihosocijalno zdravlje. Poznata je povezanost između nezadovoljstva tjelesnim izgledom i depresije, socijalnog samopouzdanja, osjećaja sigurnosti i socijalne anksioznosti. Prihvaćanje vlastitog tjelesnog izgleda jedan je od preduvjeta za psihološku stabilnost, a medicinska sestra svojim pristupom pacijentu pruža značajnu pomoć.

PROFESIONALNI RAZVOJ MEDICINSKIH SESTARA KLINIKE ZA  DERMATOVENEROLOGIJU

Osim kontinuiranog stručnog usavršavanja medicinske sestre Klinike provode istraživanja i pišu stručne radove iz područja zdravstvene njege koji su do sada objavljeni u domaćim i međunarodnim indeksiranim znanstvenim i stručnim časopisima te aktivno sudjeluju na kongresima, simpozijima i tečajevima u zemlji i inozemstvu.

Veliki broj medicinskih sestara je diplomirao na stručnim i sveučilišnim predipolomskim i diplomskim studijima ili su u tijeku navedenog školovanja.

18. studenoga 2010.g. osnovana je Udruga medicinskih sestara i tehničara Hrvatske za dermatovenerologiju na inicijativu svih medicinskih sestara dermatovenerološke struke. Cilj Udruge je podijeliti stečena znanja i razvijanje struke za opće dobro i još bolju skrb o našim pacijentima, kao i pozicioniranje sestrinske profesije na razinu koju sestrinstvo ima u svijetu. Udruga je prvenstveno usmjerena na provedbu edukacije medicinskih sestara i tehničara. Znanje i razmjena iskustava od neprocjenjive su važnosti tijekom cjeloživotnog obrazovanja i pridonosi poboljšanju i podizanju kvalitete zdravstvene skrbi koju dermatovenerološke sestre pružaju svojim korisnicima.

U Klinici se kontinuirano provode tečajevi stalnog stručnog usavršavanja II. kategorije za medicinske sestre pod nazivom “Liječenje kroničnog vrijeda” s ciljem edukacije medicinskih sestara i tehničara o osnovnim uzrocima nastanka potkoljeničnog vrijeda u sklopu kojih se održavaju i radionice kompresivne terapije.

U sklopu Klinike djeluje interdisciplinarni edukativni program pod nazivom „Škola atopije“ u kojem sudjeluje cijeli niz stručnjaka, a čiji je osnovni cilj edukacija roditelja i djece oboljele od atopijskog dermatitisa. Osim pacijentima, ovaj edukativni program je namjenjen i zdravstvenim djelatnicima pogotovo onima koji se u svom svakodnevnom radususreću sa ovom teškom kronično recidivirajućom dječjom bolesti. Tako je do sada održano više stručnih skupova i tečajeva na ovu temu u više hrvatskih gradova.

Medicinske sestre promoviraju sestrinstvo Klinike brojnim aktivnostima u okviru Bolnice i izvan nje sudjelujući u radu sestrinskih udruga i društava te kroz edukaciju učenika srednje medicinske škole.

Kvaliteta zdravstvene njege se kontinuirano prati dugi niz godina s ciljem kontinuiranog unaprijeđenija kvalitete i sigurnosti. Medicinske sestre Klinike trajnom edukacijom žele kontinuirano poboljšavati kvalitetu svojih usluga te dalje promovirati sestrinstvo Klinike za kožne i spolne bolesti i sestrinstvo KBC Sestre milosrdnice.

Danas je Klinika za unutarnje bolesti KBC Sestre milosrdnice klinika na kojoj se u skladu sa visokim stručnim i znanstvenim spoznajama suvremene medicine  zbrinjava veliki broj bolesnika iz Zagreba i njegove okolice a u pojedinim stručnim područjima i bolesnici iz cijele Hrvatske.

Tijekom godine hospitalizira se više od 12000 bolesnika, a  polikliničko-konzilijarna djelatnost s razgranatom dijagnostikom zbrinjava godišnje oko 26000  bolesnika.

Na Klinici je zaposleno 7 diplomiranih sestara-tehničara, 50 prvostupnica sestrinstva, 145 srednjih medicinskih sestara.

Klinika se sastoji od sedam Zavoda s pripadajućim odjelima, poliklinikama i dnevnim bolnicama. Ona je nastavna baza Škole za medicinske sestre Vinogradska i Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu.

Zavod za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma

Medicinske sestre odjela provode zdravstvenu njegu i edukaciju bolesnika oboljelih od dijabetesa, bolesti štitnjače, osteoporoze, bolesti nadbubrežne žlijezde i ostalih bolesti metabolizma. Unutar Zavoda postoji referentni centar za bolesti hipofize. Zavod surađuje s našim drugim klinikama i zavodima te se zajedno donose odluke o načinu liječenja ili potrebi za operativnim zahvatom bolesnika koji imaju tumor hipofize i druge endokrinološke tumore.

U Zavodu djeluju dnevne bolnice za endokrinologiju i za dijabetes, u kojima se brzo i učinkovito vrši kompletna obrada bolesnika.

Medicinske sestre su uključene u rad Ambulante za funkcionalne testove u kojoj se na jedinstven način provode složeni testovi stimulacije i supresije hormona endokrinih žlijezda te u rad dnevne bolnice i endokrinološke konzilije na kojima se zbrinjavaju bolesnici sa složenim endokrinim bolestima. Osim brojnih specifičnih  znanja koja su potrebna medicinskim sestrama u provođenju zdravstvene njege ovih bolesnika one moraju imati i razvijene komunikacijske vještine zbog potrebe da im pomognu da se suoče sa brojnim problemima koji su posljedica njegove bolesti. Stoga medicinske sestre provode različite oblike savjetovanja i edukacije, a posebno kod oboljelih od šećerne bolesti.

Edukacija oboljelih od šećerne bolesti je specifična, multidisciplinarna i vrši se  uglavnom kroz dnevnu bolnicu. Provodi se i individualna edukacija bolesnika o prehrani kod pretilih bolesnika i dijabetičara, primjeni inzulina i dijabetičkih pumpi. Tjedna edukacija bolesnika koji boluju od dijabetesa provodi se u maloj grupi i a uključene su i medicinske sestre s odjela. Osim bolesnika edukaciji mogu prisustvovati i medicinske sestre sa drugih klinika te se na taj način kontinuirano educirati u ovom specifičnom području zdravstvene njege.

 Zavod za gastroenterologiju i hepatologiju

Na oba klinička odjela tijekom godine liječi se oko 2500 bolesnika i medicinske sestre uz opće provode i brojne specifične postupke u zdravstvenoj njezi gastroenterološkog bolesnika. U sklopu dijagnostičke i terapijske obrade bolesnika izvode se sve suvremene neinvazivne i invazivne gastroenterološke pretrage u koje su kao dio tima uključene i medicinske sestre. One  pripremaju bolesnike za pretrage, educiraju ih o enteralnoj i parenteralnoj prehrani, pretragama i o postupcima nakon pretraga. Zbog sudjelovanja u brojnim invazivnim pretragama i intervencijskim zahvatima moraju se kontinuirano educirati i pratiti suvremene spoznaje u području medicine i tehnologije. Osim pripreme i edukacije bolesnika  medicinske sestre Poliklinike svakodnevno sudjeluju u svim zahvatima, pripremajući potrebnu aparaturu za izvođenje pretraga i budu uz bolesnika tijekom i nakon pretrage u prostorijama za intervenciju.

Na Zavodu postoji  24-satno dežurstvo, u koje su uključene i medicinske sestre, a svrha mu je zbrinjavanje vitalno ugroženih bolesnika. Medicinske sestre sudjeluju pri tome u brojnim  intervencijama kod bolesnika s krvarenjem iz gastrointestinalnog sustava te provode specifične postupke u zdravstvenoj njezi akutnih bolesnika u Centru za intervencijsku gastroenterologiju.

Zavod za hematologiju

Medicinske sestre Zavoda kao dio tima koji zbrinjava hematološkog bolesnika rade na odjelu, jedinici za obrnutu izolaciju, dnevnu bolnicu i poliklinici.

Godišnje se na odjelu liječi oko 1000 hematoloških, onkoloških i drugih internistički bolesnika. U Jedinici obrnute izolacije liječe se bolesnici na intezivnoj citostatskoj terapiji i neutropenični bolesnici druge etiologije.

Kroz dnevnu bolnicu provode se opsežne obrade hematoloških bolesnika (najčešće u jednom danu), i to kod velikog broja bolesnika (godišnje oko 3000 bolesnika). Tamo se priprema se i aplicira veliki broj citostatskih pripravaka, bolesnici primaju krvne pripravke, parenteralno se  primjenjuje željezo i vrše venepunkcije.

U sklopu hematološke poliklinike radi ambulanta za koagulaciju i trombozu gdje se godišnje se obradi oko 10000 bolesnika. Velika pažnja posvećuje se listama čekanja koje se  određuju prema hitnosti – odmah ili unutar mjesec dana.

Osim velikog opsega posla rad svih zaposlenika, a tako i medicinskih sestara, na Zavodu opterećen je i brigom za bolesnike sa teškim malignim bolestima. Osim bolesnicima one često pomažu i njihovim bliskim osobama da se suoče sa teškim informacijama i odlukama. Sve su to razlozi da medicinske sestre Zavoda  pružaju svojim bolesnicima skrb na poseban način uz veliku brižnost i empatiju.

Osim toga, napredak medicine i tehnologije, nalaže medicinskim sestrama da kontinuirano usavršavaju svoja znanja u zdravstvenoj njezi hematoloških i onkoloških bolesnika.  Razvojem onkološke struke i znanosti i znatnim povećanjem incidencije oboljelih od malignih bolesti pojavila se potreba za specifičnom edukacijom te se 1997. godine medicinske sestre hematološke djelatnosti priključuju Onkološkom društvu HUMS-a i od tada postoji Onkološko-hematološko društvo HUMS-a (OHDHUMS) čije su aktivne članice i medicinske sestre Zavoda za hematologiju Klinike za unutarnje bolesti KBC Sestre milosrdnice.

Zavod za internu intezivnu medicinu

Zavod za internu intezivnu medicinu je jedan od najmlađih Zavoda klinike,

osnovan je 1989. godine. Djelatnost ovog Zavoda je u skladu sa svjetskim trendovima u skrbi životno ugroženih bolesnika i relativno mlada specijalnost rastućeg značaja u liječenju ovih bolesnika. Bavi se osiguravanjem potpore za održavanje života, odnosno potporom organskih sustava bolesnika koji su kritično oboljeli i koji obično zahtjevaju stalan monitoring vitalnih funkcija.

Zavod raspolaže s 10 bolesničkih postelja te Internističkom ambulantom u kojoj se provode internistički pregledi i farmakološka testiranja.

Bolesnici koji se zaprimaju su: hemodinamski nestabilni i vitalno ugroženi, bolesnici u akutizaciji kroničnih bolesti ili bolesnici s novonastalim akutnim stanjima (plućni edem, plućna embolija, akutna upala gušterače, sepsa, dijabetička ketoacidoza KOPB, respiratorna insuficijencija, bubrežna insuficijencija, pneumotoraks..), intoksicirani bolesnici (lijekovima, kiselinama, lužinama, ugljičnim monoksidom, hranom.).

Medicinske sestre djeluju kao samostalni profesionalci u provođenju 24-satne sestrinske skrbi i kao članovi tima u liječenju bolesnika, koristeći pri tome suvremene tehnologije i postupke u zbrinjavanju vitalno ugroženih bolesnika. One sudjeluju u :

• provođenju reanimacijskih postupaka,
• skrbi za bolesnike na mehaničkoj ventilaciji i neinvazivnoj ventilaciji,
• skrbi za bolesnike na kontinuiranoj hemodijalizi,
• postavljanju centralnih venskih puteva i njihovog održavanja,
• hemodinamskom praćenju,
• enteralnoj prehrani,
• pleuralnim i abdominalnim punkcijama i drenažama,
• edukaciji bolesnika i članova obitelji.

Osim kontinuiranog stručnog usavršavanja medicinske sestre Zavoda provode istraživanja i pišu stručne radove iz područja zdravstvene njege. Na Zavodu je zaposlen veliki broj medicinskih sestara višeg stupnja obrazovanja (prvostupnice i diplomirane medicinske sestre) koje koriste najnovija saznanja i vještine stečene na studiju sestrinstva, a veliki broj medicinskih sestra Zavoda aktivno sudjeluje na kongresima, simpozijima i stručnim skupovima većinom u organizaciji Hrvatske udruge medicinskih sestara anestezije, reanimacije, intenzivne i transfuzije (HDMSARIST) čiji su i članovi.

Zavod za kardiologiju

U sklopu Odjela za unutarnje bolesti 1963.godine osnovan je Odsjek kardiologije sa stacionarnim i polikliničkim dijelom.

1971. godine osnovana je prva Koronarna i postkoronarna jedinica na području tadašnje države, koja je kasnije prerasla u suvremenu intenzivnu jedinicu sa sofisticiranom dijagnostikom, monitoriranjem i liječenjem koronarnih bolesnika.

Godine 1972. godine osnovan je Odjel za preoperativnu i opću kardiologiju, današnji odjel Kardiologija II. Te iste godine osnovan je i Laboratorij za kateterizaciju srca, preimenovan u Zavod za intervencijsku kardiologiju u kojem se danas obavlja veliki broj invazivnih kardioloških postupaka (oko 1400 koronarografija, oko 800 perkutanih  intervencija na koronarnim arterijama godišnje.

Od 2000.g. Zavod, prvi u Republici Hrvatskoj, uvodi 24-satnu pripravnost zdravstvenog tima koji čini kardiolog, medicinska sestra i radiološki tehničar. Cilj ove pripravnosti je provođenje perkutane koronarne intervencija (PCI) u što ranijoj fazi akutnog infarkta miokarda. Uvođenjem Hrvatske mreže PCI, 2005.godine, uz veliki doprinos o djelatnika  tima za invazivnu kardiologiju Klinike, osigurane su svim bolesnicima s akutnim infarktom miokarda jednake terapijske mogućnosti.

Na Zavodu se tijekom godine liječi oko 3000 bolesnika.

Medicinske sestre u Koronarnoj jedinici zbrinjavaju bolesnike u akutnoj fazi infarkta miokarda, prije i nakon intervencije, kod akutnih poremećaja ritma i ostalih akutnih stanja, koja zahtijevaju  24-satni monitoring i praćenje vitalnih funkcija.

Na odjelu Kardiologija I hospitaliziraju se bolesnici kod kojih se provode elektrofiziološka ispitivanja srca (godišnje oko 300 procedura) kao i liječenje aritmija radiofrekventnom ablacijskom metodom (oko 250 godišnje). Od 2008. godine djeluje i Referentni je centar Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi za aritmije i elektrostimulaciju srca, a od 2009. godine na Zavodu započinju samostalno implantirati trajne elektrostimulatore srca.

Odjel Kardiologija II zbrinjava bolesnike kojima je zbog zatajenja srca potrebna  obrada zbog transplantacije srca, te uspješno surađuje sa ustanovama u kojima se provodi transplantacija srca i rehabilitacija kardioloških pacijenata. Na ovom odjelu je obrađena i prva bolesnica kojoj je izvršena transplantacija srca u našoj zemlji. Osim toga na ovom odjelu se liječe bolesnici s bolestima srčanih zalistaka, kongenitalnim srčanim manama, kao i bolesnici kojima je potrebna neinvazivna i invazivna kardiološka obrada. Na odjelima kardiologije omogućeno je 24-satno praćenje srčanog pomoću monitora.

Unutar Odjela Angiologije provodi se kompletna invazivna i neinvazivna angiološka obrada na patološki promijenjenim perifernim krvnim žilama kao i perkutane intervencije na koronarnim arterijama.

U Kardiološkoj poliklinici obavlja se veliki broj kardioloških pregleda i dijagnostičkih  pretraga (oko 52000 EKG-a, 2700 24-satni Holter-a ritma i tlaka, 2400 testova  opterećenja, 5700 ultrazvuka srca i 14000 kardioloških pregleda godišnje)

Iz ovog prikaza opsega rada i specifičnosti Zavoda vidljiv je i opseg posla ali i stručnost koja je potrebna u radu medicinskih sestara. Zdravstvena njega je specifična i potrebno je kontinuirano usavršavati znanja i vještine u zdravstvenoj njezi.

Medicinske sestre u zdravstvenoj njezi kardiološkog bolesnika, uz ostalo, vrše i razne oblike edukacije. Edukacija je većinom usmjerena čimbenicima rizika  i načinu života oboljelih od različitih kardiovaskularnih bolesti.

Medicinske sestre se trajno usavršavaju na Klinici te aktivno sudjeluju u raznim drugim oblicima edukacija. Uključene su i u rad Udruge hrvatskih kardioloških medicinskih sestara (HUKMS), osnovane je 2007. godine. Udruga svake godine održava stručne skupove (simpozije, kongrese,) na kojima se razmjenjuju iskustva, stječu nova znanja i korisne informacije o novim spoznajama i metodama liječenja kardioloških bolesnika i u zdravstvenoj njezi kardioloških bolesnika.

Zavod za kliničku imunologiju, pulmologiju i reumatologiju

Zavod za plućne bolest i tuberkulozu Bolnice postoji od 1919. godine, a 1957.godine Crveni križ gradi zgradu za liječenje tuberkuloznih građana grada Zagreba koja je i danas na istoj lokaciji.

Zavod za kliničku imunologiju, pulmologiju i reumatologiju osnovan je u studenom 2009. godine u okviru postojećeg Zavoda za plućne bolesti i tuberkulozu (ZZPB i TBC), koji je bio samostalan do 2007. godine, kada je pridružen Klinici za unutarnje bolesti.

Medicinske sestre osim na odjelu sudjeluju u radu dnevne bolnice i poliklinike. Na pulmološkom odjelu godišnje se hospitalizira oko 800 bolesnika kojima je potrebna stručna zdravstvena skrb. U zdravstvenoj njezi značajno mjesto zauzima edukacija bolesnika o zadovoljavanju njihovih potreba vezano uz probleme s disanjem i pravilnom načinu provođenja terapijskih postupaka u bolničkim uvjetima i nakon otpusta kući.

U dnevnoj bolnici medicinske sestre rade kožna testiranja na inhalacijske alergene i sudjeluju u zbrinjavanju bolesnika kod kojih je indiciran hitni dijagnostički postupak i /ili parenteralna primjena imunosupresivnih i bioloških lijekova te imunoglobulina, kao i terapijski postupci npr.inhalacijska terapija.

Na Poliklinici se vrši ambulantna obrada pacijenata kroz različite vrste ambulanti te se učini oko 7000 pregleda.  Medicinske sestre u sklopu te obrade, u okviru svojih kompetencija, savjetuju i educiraju bolesnike o specifičnim problemima nastalim kao posljedica njihove osnovne bolesti.

Sestrinska skrb za bolesnike Zavoda je također specifična zbog brojnih specifičnih potreba bolesnika koji se liječe na Zavodu.

Zavod za nefrologiju i dijalizu

Na Odjelu nefrologije liječe se bolesnici s različitim bubrežnim bolestima, arterijskom hipertenzijom, kroničnim i akutnim zatajenjem bubrega pomoću suvremenih metoda nadoknade bubrežne funkcije. Primjenjuju se tehnike liječenja hemodijalize, hemodijafiltracije, plazmofereze. Medicinske sestre sudjeluju u radu Zavoda kroz: odjel, hemodijalizu, dnevnu bolnicu i nefrološku polikliniku.

Godišnje se u Zavodu učini 11000 hemodijaliza, a povećava se i broj pacijenata na peritonejskoj dijalizi koje se nakon ugradnje peritonejskih katetera educira za samostalano provođenje postupka dijalize. To su većinom bolesnici iz Zagreba i okolice ali i bolesnici iz cijele Hrvatske. U dnevnoj bolnici se vrši obrada nefroloških bolesnika.

Medicinske sestre svojim radom, stručnim znanjem i edukacijom  pomažu  bolesnicima da se na duži period odgodi postupak hemodijalize što pridonosi boljoj kvaliteti života samog bolesnika. One provode složene postupke dijalize, pri tome prolaze dugotrajni proces specifične edukacije te se u tom području kontinuirano usavršavaju. One educiraju bolesnike i članove njihove obitelji, u okviru svojih kompetencija, o bolesti, liječenju, pravilnoj prehrani i načinu života sa kroničnom bubrežnom bolesti. Velika pažnja se posvećuje osamostaljivanju bolesnika i njegovom suočavanju s bolesti. U edukaciji bolesnika se koriste i brojni pisani materijali a zbog lakšeg suočavanja sa problemima koji mogu nastati nakon otpusta iz bolnice oni su vrlo često u kontaktu sa medicinskim sestrama u bolnici. Zbog prirode bolesti i suočavanja s brojnim promjenama u načinu života ovih bolesnika medicinske sestre im pomažu u suočavanju s bolešću i preuzimanju brige za sebe.

Zbog brojnih specifičnosti Zavoda medicinske sestre se kontinuirano usavršavaju da bi što kvalitetnije zadovoljavale potrebe svojih pacijenata i pratile napredak medicine i sestrinstva.

SESTRINSTVO DANAS

Zbog tehnološkog napretka, napretka medicine i sestrinske profesije,medicinske sestre su usvojile nove vještine i znanja, te ih kontinuirano usavršavaju. One  provode zdravstvenu njegu i unaprjeđuju njezinu kvalitetu na dobrobit svih bolesnika u okviru svojih kompentencija. U brojnim dijagnostičkim i terapijskim  postupcima, samostalno ili uz liječnika kao ravnopravni član tima je i medicinska sestra.

Medicinske sestre sudjeluju u različitim dijagnostičkim i terapijskim postupcima, pripremaju bolesnike za dijagnostičke pretrage, educiraju ih o postupcima prije, tijekom i nakon pretrage.

Medicinske sestre Klinike za unutarnje bolesti odavno su osvijestile svoje odgovornosti te dugi niz godina posebnu pažnju posvećuju kvaliteti sestrinskog rada. Na Klinici medicinske sestre kontiniurano kroz 24 sata provode intervencije s ciljem sprječavanja komplikacija dugotrajnog ležanja, prevencije pada i dekubitusa, ozljeda i krvarenja. One procjenjuju bol, sudjeluju u zbrinjavanju boli, provode edukaciju bolesnika, sudjeluju u reanimacijskim postupcima i za to se kontinuirano educiraju.  Posebnu pažnju posvećuju postupanju perifernim i venskim kateterima te urinarnim kateterima. Na Klinici se nalazi i kabinet vještina gdje medicinske sestre, na modelu uvježbavaju metode i postupke oživljavanja; postavljanje perifernog venskog puta,  centralnog venskog puta i kateterizaciju mokraćnog mjehura kod žena i muškaraca.

Rad medicinskih sestara odvija se kroz smjenski i jutarnji rad, a bolesnici se na Kliniku  zaprimaju kroz hitni prijem tijekom 24 sata a tijekom jutra naručeni na hospitalizaciju, ambulantne preglede i dijagnostičku obradu.

Bolesnici zaprimljeni kroz hitni prijem smještaju se na odjele po specifičnosti odjela ali često zbog velikog broja bolesnika i na odjel koji tog dana ima prijavljen krevet za hitnu službu. Takav način zaprimanja bolesnika obavezuje medicinske sestre na sveobuhvatnost i kontinuiranu edukaciju.

Medicinske sestre promoviraju sestrinstvo Klinike brojnim aktivnostima u okviru Bolnice i izvan nje sudjelujući u radu sestrinskih udruga i društava, te kroz edukaciju učenika i studenata sestrinstva. Kvaliteta zdravstvene njege se kontinuirano prati dugi niz godina s ciljem kontinuiranog  unaprijeđenija kvalitete i sigurnosti.  Medicinske sestre Klinike žele kontinuirano poboljšavati kvalitetu svojih usluga te dalje promovirati sestrinstvo Klinike za unutarnje bolesti i sestrinstvo KBC Sestre milosrdnice.

Organizacijski je podijeljena na:

• Odjel za bolesti prednjeg segmenta oka, transplantacijsku kirurgiju i glaukom
• Odjel za bolesti mrežnice i staklastog tijela
• Odjel za okuloplastičnu kirurgiju, neurooftalmologiju, imunologiju i dječju oftalmologiju
• Polikliniku i dnevnu bolnicu

Godišnje se u Poliklinici obradi od 65 000 do 70 000 pacijenata različitih dobnih skupina i dijagnoza, a hospitalizira se od 3 500 do 3 700 bolesnika. Učini se oko 3 200 velikih operacijskih zahvata i 1 700 ambulantnih zahvata.

Pri Klinici za očne bolesti djeluje i Referentni centar za glaukom Ministarstva zdravlja RH, osnovan 2008.g.

Sestrinstvo Klinike za očne bolesti 
U Klinici je zaposleno 44 medicinskih sestara, od kojih je 14 prvostupnica sestrinstva i 1 diplomirana medicinska sestra te 29 sestara srednje stručne spreme. 7 sestara je u procesu obrazovanja na Zdravstvenom Veleučilištu u Zagrebu.

Od 2009.g. medicinske sestre su članice Društva oftalmoloških sestara/tehničara Hrvatske udruge medicinskih sestara, putem kojeg se organiziraju stručni skupovi  namijenjeni  razmjeni informacija i suradnji oftalmoloških medicinskih sestara iz Hrvatske i zemalja regije.

Velika važnost se pridaje kontinuiranoj edukaciji medicinskih sestara pa se tako na Klinici održavaju predavanja kroz koja one obnavljaju i nadograđuju svoje znanje.

Nedostatak stručne literature oduvijek predstavlja veliki problem, naročito za medicinske sestre koje su tek zaposlene na Klinici. Iz tog su razloga medicinske sestre Klinike, Behetić Đurđica i Duh Đurđica, prvostupnice, u kolovozu  2013.g. pod pokroviteljstvom KBC Sestre milosrdnice, objavile knjigu naziva:„ Pristup i zbrinjavanje bolesnika s poremećajima vida i bolestima oka“ . To je prva knjiga iz područja zdravstvene njege oftalmološkog bolesnika u Republici Hrvatskoj.

Medicinske sestre na oftalmologiji
Gubitak vida ponekad nastupi naglo,  javlja se  strah, neizvjesnost, neprihvaćanje stanja u kojem se pacijent trenutno nalazi. Medicinska sestra na oftalmološkom odjelu ne pruža samo zdravstvenu njegu  nego je edukator, “psiholog“, pomaže pacijentu u zadovoljavanju njegovih osnovnih ljudskih potreba. Nerijetko, oftalmološki pacijenti imaju i niz drugih bolesti stoga medicinska sestra na oftalmologiji mora uz znanje iz oftalmologije posjedovati i znanje iz drugih područja medicine i zdravstvene njege. Od tuda proizlazi potreba za kontinuiranim učenjem i nadopunom postojećeg znanja.

Medicinske sestre su aktivni članovi zdravstvenog tima te svakodnevno sudjeluju u različitim dijagnostičkim i terapijskim postupcima, provode edukaciju bolesnika i njihovih obitelji.

U Poliklinici medicinske sestre provode različite dijagnostičke postupke samostalno, a u nekima asistiraju liječniku. Nakon svakog postupka liječnik interpretira dobivene nalaze. Standardizirani postupci koje provode su: uzimanje sestrinske anamneze, određivanje vidne oštrine, određivanje naočala (korekcija) uz kontrolu liječnika, priprema pacijenta za pregled ili dijagnostičku pretragu.

Dijagnostički postupci koje medicinska sestra provodi su:

ispitivanje vidnog polja (kinetička i statička perimetrija), optička koherentna tomografija (OCT), pahimetrija, priprema pacijenta i asistiranje prilikom izvođenja fluoresceinske angiografijae (FAG), priprema pacijenata za zahvate Yag ili Argon laserom, test na dvoslike (Hess-Lancaster), ispitivanje binokularnog vida (Worth), određivanje kuta škiljenja (na sinoptoforu), određivanje zakrivljenosti rožnice (Javal), ispitivanje stereovida (Lang, TNO),   određivanje prizmi kod strabizma, keratometrija, refraktometrija, određivanje kontaktnih leća i njihovo fitiranje te mnogi drugi postupci koji se s napretkom medicine mijenjaju i unapređuju. Posebno je naglašena važnost edukacije pacijenata i/ili njihovih obitelji jer o tome ovisi daljnja uspješnost liječenja i očuvanja vida.

Rad medicinske sestre u operacijskoj sali sastoji se od pripreme, dezinfekcije i sterilizacije pribora potrebnog za operacijski zahvat. Medicinska sestra provodi preoperativnu pripremu pacijenta predviđenog za operativni zahvat (lokalna anestezija operativnog polja), educira ga o samom zahvatu u skladu s kompetencijama i pruža podršku. Medicinska sestra asistira liječniku i tijekom zahvata kontrolira sterilnost pribora i instrumenata.

Danas je težište na što kraćem boravku pacijenata u bolnici uz kvalitetno pruženu zdravstvenu uslugu. Medicinske sestre uz zdravstvenu njegu bolesnika provode i svu potrebnu preoperativnu pripremu pacijenta za operacijski zahvat, zbrinjavanje bolesnika kod odlaska i dolaska sa operacijskog zahvata, postoperativnu njegu i primjenu ordinirane terapije te edukaciju pacijenata i članova obitelji prije otpusta.

Često su na oftalmološkom odjelu hospitalizirani pacijenti zbog obrade i/ili liječenja gdje očna bolest nije primarna bolest već se javlja kao simptom  ili posljedica neke endokrinološke, neurološke ili neke druge skupine bolesti ili kao posljedica traume.

Sve su to razlozi zbog kojih medicinska sestra u klinici za očne bolesti mora posjedovati brojna znanja iz medicine i zdravstvene njege ali i brojne profesionalne osobine da bi zadovoljila potrebe pacijenata svih dobnih skupina te im osigurala sigurnu i kvalitetnu zdravstvenu skrb. [J.G.]

Klinika zbrinjava djecu od prvog dana života do njihove zrelosti s područja cijele Republike Hrvatske, ali i iz susjednih zemalja.

Klinika za pedijatriju organizacijski je podijeljena na:

• Zavod za pulmologiju, alergologiju, endokrinologiju i dijabetes;
• Odjel za kardiologiju, reumatologiju i nefrologiju;
• Zavod za gastroenterologiju, hepatologiju, poremećaje prehrane, neurologiju s epileptologijom i hematologiju;
• Polikliniku;
• Psihološke  ambulante;
• Opće i hitne ambulante Klinike.

Osim toga, Klinika nudi mogućnost apartmanskog smještaja gdje roditelji mogu boraviti s djetetom u sobi tijekom 24 sata, kao i 4 postelje za majke dojilje.

Medicinske sestre u Klinici za pedijatriju

Zdravstvena skrb za bolesno dijete se razlikuje od skrbi za odraslog bolesnika. Djeca su u stalnom fizičkom, emocionalnom i kognitivnom razvoju. Medicinska sestra mora poznavati  potrebe djeteta u svakoj fazi odrastanja i razvoja kako bi mogla u skladu s tim planirati zdravstvenu njegu djeteta.

Djeca ne mogu donositi odluke za sebe pa to čine njihovi roditelji/staratelji. Medicinske sestre zajedno s liječnicima, roditeljima i ostalim stručnjacima čine tim koji donosi i provodi odluke o liječenju i zdravstvenoj skrbi u najboljem interesu bolesnog djeteta.

Klinika za pedijatriju – upute roditeljima/skrbnicima

Rad s djecom osim znanja i iskustva zahtjeva osobnost medicinske sestre koja uključuje: nježnost, pouzdanost, povjerljivost, prikladnost vrijednosti i stavova.

Medicinske sestre u Klinici za pedijatriju provodeći zdravstvenu njegu djeluju u skladu s pravima djeteta u bolnici kao i pravima njihovih roditelja, što prije svega podrazumijeva poštivanje njihovih prava, profesionalni i partnerski odnos.

Osnovni pristup u zdravstvenoj njezi u pedijatriji temelji se na ideji: „gledaj-slušaj-osjećaj“, ali i na suodgovornosti, ne samo za djetinjstvo bolesnog djeteta, nego i za suočavanje u sličnim situacijama kasnije u životu.

Medicinske sestre Klinike svojim brojnim aktivnostima doprinose napretku sestrinstva u pedijatriji, ali i cjelokupne sestrinske profesije. Aktivno sudjeluju u radnim skupinama za unaprjeđenje kvalitete u sestrinstvu (Radna skupina za kvalitetu u sestrinstvu, Radna skupina za aktualizaciju „Web stranice Sestrinstvo i srodne profesije KBC Sestre milosrdnice“)  pri KBC Sestre milosrdnice.

Neke od medicinskih sestara Klinike su vrlo aktivne i u radu Hrvatske komore medicinskih sestara kao članovi Skupštine i provoditelji stručnog nadzora nad radom medicinskih sestara. Većina medicinskih sestara Klinike za pedijatriju KBC Sestre milosrdnice bila je uključena u  Radnu grupu HKMS koja je izrađivala standardne  operativne postupke u pedijatriji, a u Klinici je provođen i pilot projekt HKMS: „Sestrinska dokumentacija u pedijatriji“ te predložene  mjere za poboljšanje njene primjene u kliničkim uvjetima.

Medicinske sestre Klinike su aktivne i u Pedijatrijskom društvu Hrvatske udruge medicinskih sestara (HUMS) kao članovi izvršnog odbora.

Vrlo aktivno sudjeluju i u radu zajednice kroz:

• Članstvo u izvršnom odboru Hrvatske udruge za epilepsiju;
• Članstvo u Povjerenstvu za očuvanje i unapređenje kvalitete života osoba s epilepsijom pri Uredu za zdravstvo i branitelje grada Zagreba;
• Članstvo u Radnoj grupi za reevaluaciju kvalitete dječjih odjela u sklopu projekta „Za osmjeh djeteta“ Ministarstva zdravlja, HUMS-a i Društva „Naša djeca“;
• Aktivno sudjelovanje u istraživanju u okviru projekta: „Osnažimo pravo djece da budu sigurna“  koji provodi Udruga roditelja „Korak po korak“.

U Klinici se velika pažnja posvećuje trajnoj edukaciji medicinskih sestara, edukaciji pripravnika, a Klinika je i nastavna baza učenicima škole za medicinske sestre i studentima sestrinstva. Medicinske sestre Klinike su mentori pripravnicima i suradnici u  nastavi pri školama za medicinske sestre i Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. Pri Klinici se redovito organiziraju predavanja i tečajevi stalnog usavršavanja za sve medicinske sestre koje rade s djecom s ciljem upoznavanja specifičnih zdravstvenih teškoća, razvojnih potreba i emotivnih stanja djece.

Dio edukacije u Klinici je i multidisciplinaran pa je tako u tijeku ciklus stručnih predavanja i grupe potpore „Poremećaji hranjenja – razumijevanje svog ponašanja u odnosu na druge“ za medicinske djelatnike gastroenterološkog tima u Klinici.

Posebna se pozornost posvećuje edukaciji roditelja i njihove djece oboljele od kroničnih bolesti, koju medicinske sestre provode samostalno i u suradnji s liječnicima, kako bi im pomogli u izlječenju, smanjenju posljedica bolesti i kvalitetnijem životu u svojoj obitelji nakon otpusta iz bolnice. Postoje različiti oblici edukacije, a jedan od njih je i odlazak s djecom u edukativne kampove (za djecu oboljelu od dijabetesa, epilepsije). Ovakva vrsta edukacije u realnim situacijama je kvalitetan način podrške mladoj osobi za život sa kroničnom bolesti.

U Klinici za pedijatriju KBC Sestre milosrdnice, osim pružanja zdravstvene skrbi, velika se pažnja posvećuje i zadovoljenju svih ostalih potreba djeteta kao i njegovu pravu na igru i školovanje. U to su uključene i medicinske sestre koje zajedno s odgajateljicom kreiraju društveni život predškolske djece u Klinici. Sudjeluju u organizaciji društvenih i zabavnih aktivnosti koje su prilagođene trenutnim zdravstvenim mogućnostima djeteta u bolnici. Uz dnevne aktivnosti koje obogaćuju svakodnevni život hospitalizirane djece, organiziraju se i gostovanja glumaca, raznih izvođača, klauna, mađioničara, voditelja kreativnih radionica i sl.

Klinika je zbog brojnih nastojanja usmjerenih poboljšanju uvjeta za boravak djeteta u bolnici, od 2008. godine, nositelj prestižnog naslova „Prijatelj djece“. U okviru tih nastojanja  u Klinici je osigurano i provođenje redovitog školskog programa u suradnji s djelatnicima Osnovne škole „Petar Zrinski“ naziva „Škola u pidžami“.  Medicinske sestre Klinike surađuju s profesorima škole koji učenje prilagođavaju stanju i bolesti hospitaliziranog učenika.

Rad medicinske sestre u Klinici za pedijatriju je specifičan i osebujan. On zahtjeva specifična  znanja i vještine medicinske sestre ali i brojne pozitivne osobine koje su specifične za medicinske sestre u koje rade na pedijatriji.

Medicinske sestre Klinike za pedijatriju su svjesne svoje uloge i važnosti u skrbi za bolesno dijete, ali i potrebe da slijede ugled i tradiciju Klinike čiji su zaposlenici. Uz svoj dosadašnji rad u Klinici i nastojanja usmjerene napretku profesije postoje i planovi za unaprjeđenje sestrinstva. Oni uključuju:

• Povećanje broja prvostupnica sestrinstva,
• Poboljšanje suradnje s udrugama roditelja bolesne djece,
• Poticanje edukcije medicinskih sestara u području zdravstvene njege pedijatrijskog pacijenta.

Zavod za anesteziologiju i intenzivno liječenje KBC Sestre milosrdnice

Pripremila: glavna sestra Zavoda za anesteziologiju i intenzivno liječenje, Danijela Prugovečki, bacc.med.techn.

Zavod djeluje na tri lokacije:

Zavod za anesteziologiju i intenzivno liječenje, lokacija Vinogradska, sastoji se od:

• Odjela anesteziologije
• Odjela intenzivnog liječenja
• Dnevne bolnica za liječenje boli
• Ambulante za bol
• Anesteziološke ambulante
  

Galerija slika lokacija Vinogradska

Odjel anesteziologije i intenzivnog liječenja, lokacija Draškovićeva
Galerija slika lokacija Draškovićeva

Odjel anesteziologije i intenzivnog liječenja, lokacija Ilica
Galerija slika lokacija Ilica

Medicinske sestre i tehničari  zaposleni unutar Zavoda educirani su za rad u operacijskim salama i u jedinicama intenzivnog liječenja, te ostalim pratećim djelatnostima unutar Zavoda (ambulanta za bol, anesteziološka ambulanta). Također, medicinske sestre i tehničari članovi su reanimacijskih/hitnih bolničkih timova.

Medicinske sestre i tehničari u jedinicama intenzivnog liječenja

Medicinske sestre u JIL-u odgovorne su da akutno ili kronično bolesnom čovjeku i njihovoj obitelji osiguraju sve oblike najkvalitetnije zdravstvene njege. Jedinica intenzivnog liječenja (SJIL) je organizacijska jedinica  gdje se zaprimaju i liječe vitalno ugroženi bolesnici, u kritičnom zdravstvenom stanju sa ozbiljnim gubitkom jedne ili više životnih funkcija. Bolesnicima se nastoji stručno, brzo i uspješno, pružiti intenzivno liječenje, nadzor i njega. S obzirom da naš Zavod djeluje na tri lokaliteta, svaka jedinica intenzivnog liječenja je specifična.

Središnji JIL KBC Sestre milosrdnice, lokacija Vinogradska, je akutni odjel i mjesto gdje se 24 sata dnevno održava život i pruža intenzivna terapija najnovijim spoznajama liječenja. Također ovdje provodimo reanimaciju na razini naprednog održavanja života, kontinuirano pratimo vitalne funkcije, provodimo mehaničku ventilaciju i potporu svih životnih funkcija. Jednom riječju ovo je odjel gdje je omogućen stalni nadzor bolesnika i provođenje visoko stručnog intenzivnog liječenja i zdravstvene njege.

U SJIL se primaju postoperativno (kirurški, neurokirurški, ginekološki, otorinolaringološki i urološki) bolesnici nakon dugotrajnih i opsežnih operativnih zahvata i bolesnici koji u anamnezi imaju neku od bolesti koja bi mogla pogoršati ili ugroziti njihov rani postoperativni tijek. Također u SJIL-a se intenzivno liječe septični bolesnici, bolesnici sa multiorganiskim zatajenjem, bolesnici koji zahtijevaju prošireni invazivni hemodinamski monitoring i mehaničku ventilaciju. Nadalje u SJIL-a se smještaju i potencijali donori  sa drugih intenzivnih jedinica unutar bolnice. Jednako tako u SJIL se primaju i bolesnici putem hitne službe. Najčešće su to bolesnici sa teškom politraumom i neurotraumom ali i teška akutna stanja. Uz dežurnu službu liječnika i tehničara anestezije, medicinske sestre/tehničari SJIL-a također, na poziv, odlaze i provode kardiopulmonalnu reanimaciju na drugim odjelima unutar bolnice.

U jedinici intenzivnog liječenja, lokacija Draškovićeva, zbrinjavaju se politraume, bolesnici s ozljedama kralježnice s neurološkim deficitom, ozljede zdjelice, ortopedski bolesnici s komorbiditetom, te drugi vitalno ugroženi bolesnici kod kojih su nastale komplikacije kirurškog liječenja.

Jedinica intenzivnog liječenja, lokacija Ilica, zbrinjava onkološke bolesnike i sve bolesnike koji su vitalno ugroženi i zahtijevaju intenzivnu njegu.

Anesteziološki tehničari

S obzirom da Zavod djeluje na tri lokacije, rad anestezioloških tehničara i djelokrug njihovog rada je velik i opsežan. Veliki broj operacijskih sala, soba za buđenje, poliklinička djelatnost i sva druga radilišta gdje se primjenjuje anestezija, anesteziološke tehničare čini neizostavnim dijelom tima. Priprema i provjera anesteziološkog uređaja, te kompletne anesteziološke jedinice u operacijskoj sali, priprema bolesnika prije uvoda u anesteziju, asistiranje anesteziologu kod uvoda u anesteziju, tijekom operativnog zahvata, te pri buđenju jedna je od mnogobrojnih poslova koje obavljaju. Oni vode brigu o lijekovima, količini i sanitetskom materijalu. Također, rade u anesteziološkim ambulantama, te ambulantama za bol koje su sastavni dio Zavoda.

Trenutno je na Zavodu zaposleno gotovo 50% medicinskih sestara i tehničara prvostupnika, dok istovremeno dio sestara i tehničara pohađa dodiplomski i diplomski studij sestrinstva.

Pri Zavodu se obavlja pripravnički staž i medicinske sestre pripravnice su nam dragocjena pomoć, ali i obaveza da ih educiramo specifičnim postupcima i intervencijama koje se kod nas provode. Nastavna smo baza za učenike srednje medicinske škole i studente Zdravstvenog veleučilišta. Glavne sestre i tehničari našeg Zavoda ujedno su i mentori pri Veleučilištu.

Glavna sestra Zavoda, Danijela Prugovečki, je tajnica Hrvatskog društva medicinskih sestara anestezije, reanimacije, intenzivne skrbi i transfuzije (HDMSARIST).

Medicinske sestre Zavoda su često aktivni sudionici raznih skupova, simpozija, seminara i kongresa. Većina naših sestra i tehničara aktivni su članovi HDMSARIST-a, kao i međunarodnih sestrinskih udruga, na što smo osobito ponosni i kao takvi prepoznatljivi. Svakodnevno  unapređujemo našu profesiju i kontinuirano smo u korak sa svim novitetima iz područja naše djelatnosti. Na taj način održavamo i kontinuiranu edukaciju sestara i tehničara na svim nivoima. Svakog mjeseca, osim ljetnih kada su godišnji odmori, sestre i tehničari pripremaju stručna predavanja o sestrinskim temama iz područja intenzivne medicine.

Ne treba naglašavati kako naše medicinske sestre i tehničari posjeduju golemo iskustvo u zbrinjavanju najtežih bolesnika, kako teoretsko, tako i praktično. One su većinu svog vremena uz krevet bolesnika ali istodobno su i edukatori, istraživači, menadžeri, klinički specijalisti u sestrinstvu.

Ovim predstavljanjem Zavoda  prikazali smo  svakodnevni sestrinski posao. Posao je stresan iz razloga što se susrećemo sa vitalno ugroženim bolesnicima, hitnim intervencijama-reanimacijskim postupcima, suočavamo se sa obiteljima bolesnika koji su vitalno ugroženi, bolesnicima u stanju kome, ali na žalost i s najbližim osobama preminulih bolesnika.

Bez obzira na stresove s kojima su suočene medicinske sestre Zavoda za rad motivira pozitivno radno okruženje i ljubav prema sestrinskoj profesiji.

• Zavod za kliničku onkologiju s dnevnom bolnicom;
• Specijalistički zavod za radioterapiju i terapiju radionuklidima;
• Klinička jedinica – nuklearno medicinska onkološka dijagnostika i dijagnostika lokomotornog sustava;
• Klinička jedinica – nuklearno medicinska funkcionalna i kardiovaskularna dijagnostika;
• Klinička jedinica – laboratorijska dijagnostika bolesti štitnjače i  onkološka  dijagnostika;
• Klinička jedinica za medicinsku fiziku.

Klinika se osobito ističe u dijagnostičkoj i terapijskoj primjeni radionuklida kod bolesti štitnjače, imunoterapiji melanoma, te u dijagnostici i terapiji onkoloških bolesti.

U skrbi za onkološkog bolesnika, u skladnoj međuzavisnoj funkciji, djeluju i surađuju razni profili zdravstvenih djelatnika srednjeg i višeg obrazovanja.

Danas je  na Klinici zaposlena 21 medicinska sestra, od čega je 10 prvostupnica. Sve su članovi Hrvatske komore medicinskih sestara, Hrvatske udruge medicinskih sestara i Hematološko – Onkološkog društva medicinskih sestara Republike Hrvatske, gdje sudjeluju aktivno i pasivno u organizaciji seminara i tečajeva.

Briga za onkološkog bolesnika postavlja  velike zahtjeve pred medicinsku sestru, obzirom na lokalizacije tumorskih bolesti i prisutnost komorbiditetnih dijagnoza, koje utječu na cjelokupnu skrb za takvog bolesnika. Iz tog razloga, u brizi za onkološkog bolesnika,važan je multidisciplinarni pristup. Od medicinske sestre se očekuje da u pružanju zdravstvene njege posjeduje široko znanje iz svih područja zdravstvenih djelatnosti. To joj omogućava da bude osposobljena za samostalno provođenje specifičnih terapija u onkologiji (kemoterapija, radioterapija, brahiterapija, imunoterapija…). Onkološki bolesnik zahtjeva individualni pristup u planiranju zdravstvene njege uz neizostavnu psihološku pomoć i edukaciju bolesnika i njegove obitelji u smislu preventivnih mjera, održavanja stanja i sprečavanja komplikacija proizašlih iz nerijetko „agresivnih” metoda terapija. Slijedom toga proizlazi potreba za trajnom edukacijom i usavršavanjem medicinskih sestara.

Unapređenje kvalitete rada medicinskih sestara na Klinici se provodi redovitim  sastancima i predavanjima gdje se raspravlja o aktualnim problemima u zdravstvenoj njezi onkoloških bolesnika. U cilju što bolje skrbi za bolesnika i kontinuiranog praćenja zadovoljavanja osnovnih ljudskih potreba,  prate se sestrinske sestrinske aktivnosti evidentirane u sestrinskoj dokumentaciji i planu zdravstvene njege.

Zdravstveni injženjeri i tehničari u laboratoriju, dijagnostici i radioterapiji odgovorni su za pripremu bolesnika za izvođenje svih nuklearno medicinskih dijagnostičkih i terapijskih procedura, kao i za pripremu radionuklidne doze. Oni izvode tehničke poslove snimanja, te obradu dobivenih digitalnih podataka. Također su uključeni u planiranje, CT simulaciju i provođenje zračenja linearnim akceleratorom. Članovi su Hrvatske komore zdravstvenih radnika, uključeni u program trajne edukacije, te aktivno ili pasivno sudjeluju u radu Udruge tehnologa u nuklearnoj medicini Republike Hrvatske.

Temeljne vrijednosti neurokirurške medicinske sestre su:

• izvrsnost – postavljanje visokih standarda u postizanju ciljeva
• inovativnost – prihvaćanje promjena, razvoj kreativnosti, kontinuirano učenje i osobni razvoj. Poboljšanje kvalitete zdravstvene njege anticipacijom budućih trendova.
• suradnja – gradnja unutarnjih i vanjskih odnosa s ciljem timskih postignuća. Stavljanje općeg dobra ispred osobnih interesa.
• integritet – izgradnja povjerenja kroz poštovanje, iskrenost, transparentnost i odgovornost.
• vizionarstvo – imati jasnu, prepoznatljivu i specifičnu viziju budućnosti. Predviđanje mogućnosti, upravljanje nesigurnošću i inovativno djelovanje.

Neurokirurška skrb je specijalizirana za područje koje se ubraja u kiruršku skrb. Suvremena neurokirurgija posljednjih desetljeća, u sklopu sveukupnog razvoja medicine, dobiva sve istaknutije mjesto, a u skladu s tim i zdravstvena njega neurokirurških bolesnika prateći svjetske trendove. Populacija neurokirurških bolesnika je specifična zbog stupnja fizioloških, psihosocijalnih promjena i disfunkcije živčanog sustava. U neurološki deficit je obično uključen neki aspekt intelektualnih procesa, osjetila opažanja, autonomne i motorne aktivnosti, komunikacijskog  sustava. Pružanje skrbi za takve bolesnike zahtijeva temeljita znanja i vještine specifične za neurokirurgiju. Cilj skrbi za neurokirurškog bolesnika je pružanje kvalitetne zdravstvene njege koja je usmjerena na pomaganje bolesniku da se vrati u svakodnevicu kao produktivan i neovisan pojedinac što je više moguće.

Klinika za neurokirurgiju KBC „Sestre milosrdnice“ ima 25 godina tradicije zbrinjavanja i liječenja neurokirurških bolesnika korištenjem najnovijih znanstvenih dostignuća u neurokirurškom području. Dakako da u uspješnom radu Klinike u timu uz vrhunske liječnike rade izuzetno vješte, educirane i kreativne medicinske sestre.

Ustrojstvene jedinice Klinike za neurokirurgiju su:

Zavod za endokranijalnu kirurgiju; Odjel za neuroendokrinologiju; Zavod za spinalnu kirurgiju; Odjel za postintenzivnu skrb; Klinička jedinica operacijski blok; te Poliklinika.

Na Klinici se godišnje u ambulantama Poliklinike  pregleda oko 8.000 bolesnika, učini oko 200 malih zahvata, 1300 operacija i hospitalizira oko 1700 bolesnika.

Sve medicinske sestre/tehničari Klinike za neurokirurgiju svojim znanjem i vještinama suvereno odgovaraju svim postavljenim zahtjevima razvoja sofisticiranih medicinskih i kirurških postupaka i protokola, kao i složenog nadzora, dijagnostičke opreme i postupaka u suvremenoj praksi neurokirurgije.

Medicinske sestre, tehničari i instrumentarke Klinike sudjeluju u trajnoj edukaciji medicinskih sestara, a posebno su aktivne kao predavači s temama specifičnim za neurokirurgiju. Također sudjeluju kao aktivni ili pasivni sudionici na stručnim kongresima, simpozijima, te pohađaju stručne tečajeve, osobito one namijenjene vođenju elektroničke sestrinske dokumentacije.

Medicinske sestre/ tehničari Klinike za neurokirurgiju aktivno participiraju u radu Udruge medicinskih sestara i tehničara neurokirurgije Hrvatske (UMSTNKH), pa je tako Martina Trnčević, glavna sestra Zavoda za endokranijalnu kirurgiju – predsjednica UMSTNKH, Biljana Kurtović, v.d. glavne sestre Klinike  – dopredsjednica UMSTNKH,a  Vesna Svirčević, glavna sestra Operacijskog bloka – član Upravnog odbora.

Zbog interesa za promicanjem stručnog znanja i vještina iz usko specijalizirane grane sestrinstva, neurokirurškog sestrinstva, medicinske sestre Klinike napisale su knjigu „Zdravstvena njega neurokirurških bolesnika“, u nakladi Hrvatske komore medicinskih sestara. Cilj ove knjige je širenje informacija i znanja o zdravstvenoj njezi za neurokirurškog bolesnika kroz tekst koji uključuje aktualne standarde skrbi za bolesnike, prihvaćena teorijska i tehnološka znanja koja se odnose na zdravstvenu njegu neurokirurškog bolesnika, s posebnim naglaskom na zdravstvenu njegu u kliničkom okruženju. Tekst je namijenjen pružanju sveobuhvatnih teorijskih znanja koja proizlaze iz općih informacija za specifične probleme. Uključuje sestrinske dijagnoze, intervencije i očekivane ishode, s ciljem odgovora na različite potrebe zdravstvene njege specifičnih radnih mjesta neurokirurgije.

Unutar Klinike za neurokirurgiju osnovana je Škola za pripravnike kojom rukovodi Tim za edukaciju pripravnika. Osim širenja znanja iz osnova zdravstvene njege pripravnici se dodatno upoznavaju sa specifičnostima zdravstvene njege neurokirurških bolesnika, a prati se i njihovo teorijsko znanje i vještine. Na Klinici djeluje i Tim za upravljanje kvalitetom zdravstvene njege kojim rukovode prvostupnice sestrinstva s ciljem poboljšanja ishoda kvalitete zdravstvene njege. Članovi Tima pripremaju mjesečna izvješća o pokazateljima kvalitete zdravstvene njege. [BK.]