Referentni centar Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi za konzultativnu psihijatriju<\/li>\n<\/ul>\nSestrinska skrb odjela za intezivno lije\u010denje pri Zavodu za biologijsku psihijatriju<\/b><\/p>\n
Sestrinska skrb veoma je zna\u010dajna. To je prvenstveno briga oko bolesnika za zadovoljenjem njegovih primarnih potreba kao i kontrola i davanje psihofarmakolo\u0161kih lijekova. S obzirom da su tu bolesnici smje\u0161teni \u010dak i oni koji nisu motivirani ostati, njih kao i ostale bolesnike medicinske sestre moraju nadgledati 24h, jer bolesnici mogu biti nepredvidivi, sa vidnim i slu\u0161nim halucinacijama, visoko rizni\u010dni za suicid, visokog stupnja anksioznosti, dezorijentirani u prostoru i vremenu, prema sebi i drugima. Sestra \u0107e svojim iskustvom prepoznati promjene bolesnikovog pona\u0161anja. Ne postoje standardizirani postupci u radu sa bolesnikom, ve\u0107 se oni moraju prilago\u0111avati i modificirati sukladno trenutnim potrebama samog bolesnika. Osim temeljnih znanja iz podru\u010dja zdravstvene njege, psihijatrijska sestra mora posjedovati i specifi\u010dna znanja o somatskim bolestima, koje \u0107e implementirati u svoj radi i pru\u017eiti bolesniku najbolju mogu\u0107u skrb.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
Svaku promjenu sestra bilje\u017ei u sestrinsku dokumentaciju, va\u017eno je da kroz svoj rad s bolesnikom dobije uvid u zdravstveno stanje.<\/p>\n
Sestrinska skrb odjela za biologijsku psihijatriju i psihofarmakologiju \u2013 Odjel<\/b><\/p>\n
<\/p>\n
Po stabilizaciji stanja bolesnik se uklju\u010duje u terapijske aktivnosti kroz grupni i individualni rad, a sestra ga educira o metodama kako prepoznati stresne situacije I kako se nositi sa njima, kako pobolj\u0161ati komunikaciju s drugim ljudima, kako se izboriti za sebe I kako op\u0107enito organizirati \u017eivot.<\/p>\n
<\/p>\n
Sestra kroz razgovor s bolesnikom, sti\u010de razumijevanje i povjerenje. Bolesniku postavlja jasna pravila, nudi mu podr\u0161ku I spre\u010dava izolaciju. Poma\u017ee bolesnicima pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti, nadzire uzimanje lijekova poma\u017ee pri razvijanju adaptivnih metoda, suo\u010davanja sa stresom. Bolesnik se u fazi stabilizacije zdravstvenog stanja uklju\u010duje u grupni rad, te se provodi psihoedukacija, psihoterapija gdje sestra aktivno sudjeluje u timskom radu.<\/p>\n
Ordinacija za konzultativno \u2013 suradnju I psihosomatsku medicine<\/b><\/p>\n
Zdravstvena njega u konzultativno-suradnoj psihijatriji\u00a0 predstavlja sestrinsku skrb za psihijatrijskog bolesnika\u00a0 koji se lije\u010di na somatskom odjelu, a kojom se sanira, povezuje i zbrinjava, kako psihi\u010dko, tako i tjelesno zdravstveno stanje kako bi sve potrebe bolesnika bile u potpunosti zadovoljene. Sestrinska skrb pritom se temelji na na\u010delima holisti\u010dkog, individualiziranog i bio\/psiho\/socijalnog pristupa \u0161to zna\u010di da se bolesnika zbrinjava i prihva\u0107a kao jedinku za sebe, uva\u017eavaju\u0107i sve njegove specifi\u010dnosti i potrebe. Interdisciplinarni na\u010din zbrinjavanja bolesnika\u00a0 omogu\u0107uje sestri u konzultativnoj psihijatriji i njezinom timu da budu uklju\u010deni u lije\u010denje primarno tjelesnih bolesti. Takav na\u010din zbrinjavanja\u00a0 dovodi do br\u017eeg uspostavljanja remisije bolesti, te potvr\u0111uje da se du\u0161a i tijelo ipak ne mogu\u00a0 promatrati odvojeno. Osnova rada konzultativne psihijatrije je izgradnja veza izme\u0111u psihijatrije i somatske medicine s ciljem stvaranja bio\/psiho\/socijalnog pristupa u lije\u010denju. Konzultativna psihijatrija uklju\u010duje klini\u010dki rad, edukaciju i istra\u017eivanje na polju stvaranja veza izme\u0111u psihijatrije i somatske medicine. Stoga se kao takva\u00a0 mo\u017ee\u00a0 promatrati kao primjena psihosomatskog pristupa, ali i kao konstitutivni i integralni dio psihosomatske medicine.<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
Kompetencije medicinske sestre u Konzultativno – suradnoj psihijatriji <\/b><\/p>\n
S obzirom da su izazovi sestrinske skrbi s kojima se susre\u0107emo u svakodnevnom radu u konzultativnoj psihijatriji izuzetno zahtjevni, nu\u017eno je da sestra ima razvijene odre\u0111ene kompetencije. Stoga su aktivnosti i edukacija sestre u konzultativnoj psihijatriji i usmjerene ka tom cilju. Kompetencije su usmjerene pru\u017eanju klini\u010dki sigurne i kvalitetne sestrinske skrbi, autonomnom djelovanju, kriti\u010dkom razmi\u0161ljanju,\u00a0 evaluaciji svojih sestrinska znanja, u\u010dinkovitom djelovanju i komunikaciji unutar interdisciplinarnog tima. Intervencije koje pru\u017eamo moraju biti utemeljene na znanju i najnovijim istra\u017eivanjima, te uskla\u0111ene sa standardima sestrinske profesije i skrbi uz provo\u0111enje zdravstvene njege prema klini\u010dkim smjernicama. Kompetencije sestre odnose se na stru\u010dnu\u00a0 procjenu psihi\u010dkog, ali i fizi\u010dkog zdravstvenog stanja bolesnika kako bi se provela kvalitetna sestrinska skrb.<\/p>\n
Rad sa psihijatrijskim bolesnicima , bolesnicima koji boluju od psihosomatskih bolesti, pa tako i sa ovisnicima o alkoholu ili drogama, je dugotrajan proces koji od psihijatrijske sestre zahtijeva visoku motiviranost, strpljivost, specifi\u010dno stru\u010dno obrazovanje i iskustvo uz razvijanje terapijskog odnosa kroz komunikaciju s bolesnikom i njegovom obitelji.<\/p>\n
Uspje\u0161nost sestrinske skrbi uklju\u010duje razumijevanje\u00a0 ljudskog pona\u0161anja, poznavanje psihijatrijskih\u00a0 sestrinskih principa, permanentnost i sposobnost prilagodbe\u00a0 na razli\u010dite funkcije i zahtjeve sestrinske uloge u svrhu dobrobiti pacijenta kao i\u00a0 pa\u017eljivu upotrebu\u00a0 komunikacijskih vje\u0161tina\u00a0 i otvorenost za pacijentove\u00a0 osje\u0107aje i stavove. Sestra u svom radu istra\u017euje jedinstvene, prema pacijentu usmjerene terapijske odnose uz primjenu znanja psihijatrijske njege, tjelesnog zdravlja, psihosocijalnog blagostanja uz stalnu implementaciju holisti\u010dkog pristupa pacijentu. Potrebno stalno usavr\u0161avanje i edukacija\u00a0 usmjerava nas kako naju\u010dinkovitije primijeniti svoje sestrinsko znanje u daljnjem radu i postizanju zamije\u0107enih postignu\u0107a iz podru\u010dja psihijatrije i psihijatrijske zdravstvene njege.<\/p>\n
Zavod za alkoholizam i druge ovisnosti \u2013 Odjel za alkoholizam<\/b><\/p>\n
Po prijemu na odjel alkoholizma, zapo\u010dinje uzimanje sestrinske anamneze ili samo nadopuna podataka o bolesniku,\u00a0 uz\u00a0 intervju, odnosno razgovor medicinske sestre s bolesnikom o tome \u0161to ga je navelo da potra\u017ei pomo\u0107 i koje su njegove pote\u0161ko\u0107e i problemi vezani uz njegovu bolest. Slijedi razgovor o njegovoj primarnoj obitelji, \u0161kolovanju, profesionalnoj aktivnosti, te sada\u0161njoj obitelji uz uzimanje podataka kako od bolesnika , tako i od \u010dlanova obitelji o njegovim ranijim zdravstvenim i psihi\u010dkim pote\u0161ko\u0107ama i problemima, po\u010decima pijenja alkoholnih pi\u0107a i trajanju same ovisnosti, te obiteljskim, radnim i zdravstvenim problemima koje bolesnik imala koji su nastali kao posljedica dugotrajnog i prekomjernog pijenja alkohola.<\/p>\n
Dalje kroz razgovor, sestra \u0107e objasniti bolesniku ukratko na\u010din rada odjela, tijekom lije\u010denja ovisnosti o alkoholu, te kompetencije i ulogu sestre u provo\u0111enju intervencija\u00a0 iz podru\u010dja zdravstvene njege. Va\u017eno je da se bolesniku dati kratke i jasne upute i obja\u0161njenja o na\u010dinu lije\u010denja, smiriti ga kroz razgovor, izbjegavati otvorenu konfrontaciju, pri\u0107i bolesniku smireno sa za\u0161titni\u010dkim, a ne optu\u017euju\u0107im stavom, govoriti tiho, mirno i sigurno, te odgovarati kratko na bolesnikova pitanja. Nu\u017eno je razviti pozitivan interpersonalni odnos s bolesnikom uz uspostavu povjerenja izme\u0111u sestre i bolesnika, kroz\u00a0 prihva\u0107anje i uva\u017eavanje njegovog mi\u0161ljenja i dostojanstva, a uz miran i siguran stav pomo\u0107i bolesniku da prevlada eventualni strah.<\/p>\n
I dalje slijedi kontinuirani nadzor i opservacija nad bolesnikom uz\u00a0 vo\u0111enje sestrinske dokumentacije kao jedan specifi\u010dan i fleksibilan plan sestrinske skrbi koji se bazira na razumijevanju specifi\u010dnih bolesnikovih potreba i pona\u0161anja. Tako\u0111er su nu\u017eni postupci psiholo\u0161ke podr\u0161ke bolesniku uz holisti\u010dki pristup i stvaranje terapijskog okru\u017eenja.<\/p>\n
Potrebno je <\/b>motivirati bolesnika na aktivno uklju\u010divanje u sve radnje vezane uz brigu za svoje fiziolo\u0161ke potrebe, uz u\u010denje odre\u0111enih navika, te osigurati dovoljno vremena za razgovor.<\/p>\n
Neophodna je empatija i strpljivost sestre koja \u0107e pokazati stvaran interes za bolesnikove probleme, te mu pru\u017eiti priliku za verbalizaciju svih nakupljenih emocija i potaknuti ga i ohrabriti na otvoreni razgovor o svom problemu vezanim uz prekomjerno pijenje.<\/p>\n
Sestra na odjelu vr\u0161i primjenu propisane psihofarmakoterapije, prati proces spavanja bolesnika, te evidentira sve mogu\u0107e nuspojave psihofarmakoterapije.<\/p>\n
Medicinska sestra je glavni pokreta\u010d motivacije bolesnika za aktivno uklju\u010divanje u proces rada terapijske zajednice i grupne terapije. Kroz rad u terapijskoj zajednici, bolesniku se nastoji\u00a0 vratiti \u017eelja za \u017eivotom, poti\u010de se samopo\u0161tovanje i samopouzdanje, te mu se poma\u017ee da se \u0161to prije uklju\u010di u aktivnosti svakodnevnog \u017eivota i razvije osobne realne ciljeve. Va\u017eno je pa\u017eljivo slu\u0161ati i uva\u017eavati izno\u0161enje bolesnikovih ideja i do\u017eivljavanja, te uklju\u010diti i ostale bolesnike iz grupe u zajedni\u010dku raspravu.<\/p>\n
Sestra mora poticati komunikaciju me\u0111u bolesnicima kako bi izmjenjivali vlastita iskustva o bolesti i zajedni\u010dki se oslobodili straha. Zajedno s bolesnikom mo\u017ee napraviti plan dnevnih aktivnosti, te ga poticati na razne dru\u0161tvene aktivnosti (okupacijska terapija-hobiji, TV, \u0161etnje u krugu klinike, posjete, dru\u0161tvene igre, \u010ditanje knjiga i sli\u010dno), a bolesnika pohvaliti\u00a0 za napredak.<\/p>\n
\u00a0PRISTUP OVISNICIMA O ALKOHOLU U OKVIRU RESOCIJALIZACIJE<\/b><\/p>\n
Resocijalizacija bolesnika i njegove\u00a0 obitelji odvija se kroz:<\/b><\/p>\n\n- Terapijsku zajednicu<\/li>\n
- Edukaciju bolesnika o svojoj bolesti<\/li>\n
- Grupno-terapijski rad<\/li>\n
- Obiteljsku terapiju<\/li>\n
- Klubove lije\u010denih alkoholi\u010dara<\/li>\n<\/ul>\n
Jedna od glavnih uloga medicinske sestre tako\u0111er je i resocijalizacija ovisnika o alkoholu koja uklju\u010duje niz postupaka i kompetencija nu\u017enih u cjelovitom zbrinjavanju bolesnika.<\/p>\n
Socijalizacija je slo\u017een proces izgra\u0111ivanja osobnosti koji zapo\u010dinje ve\u0107 u djetinjstvu, uz razvijanje sposobnosti prilago\u0111avanja za \u017eivot u dru\u0161tvu. To je permanentan proces u kojem svaki stupanj \u017eivota i interpersonalnih i socijalnih odnosa zahtijeva nove socijalne i psiholo\u0161ke prilagodbe.<\/p>\n
Med. Sestra ima va\u017enu ulogu i u edukaciji ovisnika o alkoholu kako bi bolesnici stekli odre\u0111ene spoznaje i usvojili znanja o svojoj bolesti, a koja su temelj za njihovu resocijalizaciju.<\/p>\n
Utvrdiv\u0161i da je ovisnost o alkoholu i obiteljska bolest, koja se jo\u0161 tuma\u010di i kao bolest poreme\u0107enih obiteljskih interakcija i uloga, mo\u017eemo jo\u0161 re\u0107i da su u bra\u010dno-obiteljskim odnosima najvi\u0161e poreme\u0107eni osnovni elementi kao \u0161to su: komunikacija, emocionalni odnosi i obiteljske uloge. Odre\u0111enjem alkoholizma kao obiteljske bolesti, uz ostale metode lije\u010denja, najnu\u017enija je u lije\u010denju alkoholizma, ali i u njegovoj prevenciji, upravo obiteljska terapiju tom procesu va\u017enu ulogu ima educirana medicinska sestra-obiteljski terapeut. Ona je ravnopravan \u010dlan alkoholo\u0161kog tima i njezin rad zapo\u010dinje ve\u0107 pri prvom susretu s bolesnikom i njegovom obitelji. <\/b>Upravo o tom susretu i ovisi u\u010dvr\u0161\u0107ivanje motivacije za predstoje\u0107u terapiju. <\/b>Bolesnik i njegova obitelj moraju u svom budu\u0107em terapeutu osjetiti zainteresiranost za njihove probleme bez osu\u0111ivanja. <\/b>Sestra-terapeut time preuzima veliku odgovornost na sebe \u0161to od nje zahtijeva kvalitetnu educiranost, emocionalnu zrelost i dugogodi\u0161nje iskustvo.<\/p>\n
Cilj takve obiteljske terapije je zajedni\u010dko dobro tj. omogu\u0107iti obitelji da \u017eivi u skladu sa svojim mogu\u0107nostima, oja\u010da svoj potencijal\u00a0 i postane sposobna prebroditi sve krize i prihvatiti promjene koje sa sobom donose i stresove, a sve to bez “pomo\u0107i” alkohola.<\/p>\n
Tako\u0111er je cilj i odre\u0111ivanje jasnih uloga u obitelji, uspostavljanje njezine funkcionalnosti, te druga\u010diji na\u010din \u017eivota uz saniranje bolesnog \u010dlana i uspostava ravnote\u017ee poreme\u0107enih odnosa.<\/p>\n
Svi \u010dlanovi obitelji mogu kroz terapiju do\u0107i do uvida koliku odgovornost snose sami za nastalo stanje i to postupno mijenjati na na\u010din da stvaraju potpuno novi odnos.<\/p>\n
Na obiteljskoj terapiji radi se na svim razinama odnosa i nemogu\u0107nosti funkcioniranja obiteljima osobito odnosa bra\u010dnih partnera uz slabe uvjete za odgoj djece i manjkave roditeljske uloge. Da bi se uklonila sva ta simptomatologija potrebno je ulo\u017eiti puno truda. Rezultat tog rada vra\u0107a brak u funkciju, zadovoljstvo bra\u010dnih partnera, poja\u010dava njihovo odgovornije roditeljstvo i sigurnost djece u roditeljskom domu.<\/p>\n
Dobro odra\u0111ena obiteljska terapija osigurava prekid pijenja u obitelji, \u0161to posebno nagla\u0161ava preventivnu ulogu obiteljske terapije za njihovu djecu da i ona ne postanu ovisnici o alkoholu u budu\u0107nosti, te se upravo na taj na\u010din prevenira generacijski prijenos alkoholizma.<\/p>\n
Obiteljska terapija odr\u017eava se jednom tjedno u poslijepodnevnim satima i traje do godinu dana, ali mo\u017ee trajati i puno du\u017ee. \u010clanovi obitelji odlaze iz grupe kad osjete sigurnost da uz pomo\u0107 klubova lije\u010denih alkoholi\u010dara nastave rehabilitaciju.<\/p>\n
Odjel ovisnosti o drogama<\/b><\/p>\n
<\/p>\n
Zdravstvena njega ovisnika u detoksifikacijskom programu podrazumijeva dvadeset \u010detvero satnu skrb za pacijenta za koje\u00a0 se op\u0107enito smatra da su jedni od\u00a0 najzahtjevnijih\u00a0 u populaciji pacijenata. Obzirom na tu \u010dinjenicu, medicinske sestre imaju vrlo zahtjevnu i slo\u017eenu ulogu u provo\u0111enju zdravstvene skrbi, pri \u010dem je\u00a0 po\u017eeljno\u00a0 da imaju ve\u0107e \u017eivotno i radno iskustvo kako bi imale pod kontrolom ovisnika i sva\u00a0 stanja kroz koja prolazi u detoksu, naro\u010dito mogu\u0107nost manipulativnosti\u00a0 kojoj je sklona ve\u0107ina ovisnika. U radu s ovisnicima medicinske sestre provode op\u0107e i specifi\u010dne intervencije. Nakon prikupljenih op\u0107ih podataka i procjene stanja dobivamo osnovni uvid za postavljanje sestrinskih dijagnoza i plan zdravstvene njege. Prva 24 sata su najzahtjevnija i najrizi\u010dnija za razvoj psihi\u010dkih i tjelesnih komplikacija po\u0161to najve\u0107i broj ovisnika dolazi lo\u0161e pripremljen. To podrazumijeva prisustvo raznih psihoaktivnih sredstava kao i ve\u0107u koli\u010dinu lijekova nego \u0161to je ordinirana. Testiranje urina na psihoaktivna sredstva se radi odmah po prijemu, ali je problem \u0161to dobivamo samo kvalitativan a ne i kvantitativan\u00a0 rezultat prisutnih sredstava, \u0161to pove\u0107ava nepredvidivost razvoja pogor\u0161anja psihi\u010dkog i tjelesnog stanja sve do \u017eivotne ugro\u017eenosti. Stoga je u prva dvadeset \u010detiri sata potreban stalni nadzor i intenzivna skrb za bolesnika. Osim toga,\u00a0 ciljevi su im\u00a0 \u010desto nerealni, a prihva\u0107anje procjene stru\u010dnog\u00a0 tima\u00a0\u00a0 te\u0161ko prihva\u0107aju ili uop\u0107e ne prihva\u0107aju. Zapravo, mnogi ovisnici \u017eele u kratko vrijeme\u00a0 potpuni detoks velikih koli\u010dina opijata i drugih psihoaktivnih sredstava \u010dime ugro\u017eavaju svoje fizi\u010dko i psihi\u010dko zdravlje ali i stabilnost cijele grupe pacijenata jer negativizam i nezadovoljstvo prenose na ostale ovisnike. U tome\u00a0 okviru je i zadatak cijeloga tima , brinuti o zdravlju svakog pojedinca , ali i o odnosima unutar grupe ovisnika.<\/p>\n
PRIPREMA ZA OTPUST<\/p>\n
Posljednjih nekoliko dana lije\u010denja je ujedno i zadnja faza hospitalizacije i tu dolazi do izra\u017eaja realnost postavljenog cilja lije\u010denja, kapacitet za izvan bolni\u010dko funkcioniranje, stabilnost i zrelost dono\u0161enja odluka, suo\u010davanje sa sobom. To je najproduktivnija faza ve\u0107ine ovisnika jer su stabilniji, bistriji i realniji, ali zbog istog stanja svjesniji svih pote\u0161ko\u0107a koje su bile i koje ih \u010dekaju po izlasku s bolni\u010dkog lije\u010denja. Zna\u010dajna je uloga cijelog stru\u010dnog tima, svakog profila u okviru njegovih kompetencija pomo\u0107i ovisniku, ohrabriti ga\u00a0 u prihva\u0107anju realiteta u kojem se nalazi. Motiviranje za redovite\u00a0 kontrolne preglede, ja\u010danje samokontrole, prihva\u0107anje obveza unutar obitelji, izbjegavanje ljudi, mjesta i situacija koje su opasne za njih samo su neke od preporuka prije odlaska s bolni\u010dkog lije\u010denja.<\/p>\n
Najve\u0107i broj ovisnika nakon detoksifikacijskog programa se otpu\u0161ta i odlaze ku\u0107i. Bilo bi po\u017eeljno da odlaze u pratnji \u010dlanova obitelji i da obitelj dobije informacije o tijeku lije\u010denja kao i osnovne upute o nastavku daljnjeg lije\u010denja. Lije\u010denje mogu nastaviti u Dnevnoj bolnici, bolnicama kroni\u010dnog tipa ili u rehabilitacijskim programima, komunama i Terapijskim zajednicama. Daljnji nastavak lije\u010denja preporu\u010da stru\u010dni tim, ali odluku donose ovisnici.<\/p>\n
\u00a0<\/a><\/b><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Klinika za psihijatriju ugledna je psihijatrijska ustanova i jedan od najstarijih psihijatrijskih odjela pri Klini\u010dkoj bolnici Sestara Milosrdnica. Osnovana je 1939. Ve\u0107 tada se radilo po najsuvremenijim Europskim metodama izmije\u0161anim sa tradicijom i kulturom na\u0161eg podneblja.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1495,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":[],"categories":[50],"tags":[53,57],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/arhiva.sestrinstvo.kbcsm.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1468"}],"collection":[{"href":"https:\/\/arhiva.sestrinstvo.kbcsm.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/arhiva.sestrinstvo.kbcsm.hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.sestrinstvo.kbcsm.hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.sestrinstvo.kbcsm.hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1468"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/arhiva.sestrinstvo.kbcsm.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1468\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1496,"href":"https:\/\/arhiva.sestrinstvo.kbcsm.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1468\/revisions\/1496"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.sestrinstvo.kbcsm.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1495"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/arhiva.sestrinstvo.kbcsm.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1468"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.sestrinstvo.kbcsm.hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1468"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/arhiva.sestrinstvo.kbcsm.hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1468"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}