Cilj ovog rada je prikaz najnovijih spoznaja o učincima mjera i postupaka kardiološke rehabilitacije u kliničkoj praksi u bolesnika s preboljelim AIM-om s naglaskom na zdravstvenu njegu ovih bolesnika.

Bolesti kardiovaskularnog sustava su vodeći uzrok smrtnosti u svijetu kod osoba srednje i starije životne dobi diljem svijeta. Najnoviji podaci za Republiku Hrvatsku ukazuju da 48,3% svih smrtnih slučajeva uzrokovano bolestima srca i krvnih žila, od čega većinu čine ishemijske bolesti srca i cerebrovaskularne bolesti.¹

Najčešća bolest iz skupine ishemijskih bolesti srca je akutni infarkt miokarda (AIM), bolest koja predstavlja značajan uzrok smrtnosti, pobola, invalidnosti, a zbog činjenice da najčešće zahvaća osobe srednje i starije životne dobi značajno utječe na radnu sposobnost. Rehabilitacija kardiovaskularnih bolesnika, interdisciplinarna je intervencija koja uključuje više čimbenika, rezultira povećanjem funkcionalnog kapaciteta i vraćanje radne sposobnosti te produljuje vrijeme preživljavanja bolesnika i poboljšava kvalitetu njihova življenja.²

Kardiološka rehabilitacija nakon AIM-a je podijeljena u tri faze. U prvoj ili akutnoj i ranoj postakutnoj hospitalnoj fazi rehabilitacija započinje već u jedinicama intenzivnog liječenja te potom na kliničkim odjelima. Druga ili kasna postakutna faza slijedi neposredno nakon ili nekoliko tjedana iza akutne faze bolesti. Ova faza rehabilitacije provodi se ambulantno ili u stacionarnim ustanovama specijaliziranim za provođenje programa kardiološke rehabilitacije. Provode se kontrolirani dozirani fizički trening, nastavlja se terapijska edukacija pacijenata o bolesti, čimbenicima rizika i životnom stilu, te evaluira kardiovaskularni sustav i titrira se farmakološko liječenje u svrhu modifikacije čimbenika rizika. Treća ili održavajuća faza kardiološke rehabilitacije traje doživotno. Ciljevi stacionarne kardiološke rehabilitacije nakon AIM-a jednaki su ciljevima ambulantne rehabilitacije, ali su programi posebno strukturirani da omoguće intenzivnije i/ili kompleksnije intervencije. Medicinska sestra je najduže uz bolesnika, poznaje njegove potrebe i probleme i može mu pomoći motivirajući ga za aktivno sudjelovanje u procesu rehabilitacije nakon AIM-a. Tijekom kardiološke rehabilitacije medicinska sestra kao nezaobilazni dio multidisciplinarnog rehabilitacijskog tima, pored uobičajene zdravstvene skrbi, sudjeluje i u socijalnom, emocionalnom, psihičkom i profesionalnom zbrinjavanju bolesnika i njegove bolesti.

U radu (dostupnom kod autora) mogu se pronaći korisne informacije o naprecima medicine i intervencijama medicinske sestre u polju medicinskog i socijalnog poboljšanja statusa osoba oboljelih od AIM-a.

Pripremila: Dobrila Pleško, bacc.med.techn.

Hrvatska udruga za epilepsiju i Neuropedijatrijski odjel Klinike za Pedijatriju KBC Sestre milosrdnice organizirali su i održali četvrti Edukacijsko-rekreacijski kamp za djecu i adolescente s epilepsijom u Selcu od  1. do 8. srpnja 2013. godine.

U kampu je bilo 20 djece sa dobro kontroliranom epilepsijom u dobi od 9 do 17 godina. Djeca su u kamp upućena od neuropedijatara iz KBC Sestre milosrdnice, KBC Rebro, Klinike za dječje bolesti Zagreb i Poliklinike za dječje bolesti Dr. Sabol.

 Cilj kampa je:

• međusobno upoznavanje vršnjaka koji boluju od iste bolesti tj. epilepsije;
• izmjenjivanje međusobnih iskustava i poteškoća;
• proširivanje  spoznaja o epilepsiji i mogućnostima liječenja;
• povećanje  samopouzdanja osobe oboljele od epilepsije;
• mogućnost boravka djeteta bez roditelja i vođenje brige sami o sebi uz nadzor;
• zajednički rad svih koji borave u kampu na demistifikaciji epilepsije i informiranju šire populacije o toj kroničnoj bolesti odnosno rušenje predrasuda koje vladaju još uvijek u društvu i značajno pogoršavaju kvalitetu života oboljelih od epilepsije.

Dnevni raspored u kampu uključivao je mnoge edukacijske, kreativne, zabavne i športske aktivnosti.

Obavljeno je 7 stručnih radionica pod vodstvom stručnjaka (neuropedijatra i psihologa) u trajanju od 45 do 60 min.

Radionice s neuropedijatrom su održane 3 puta. Teme su bile:

• epilepsija i vrste napadaja,
• epilepsija i tjelesna aktivnost,
• epilepsija i zapošljavanje,
• epilepsija i uzimanje lijekova,
• epilepsija i trudnoća, kao i majčinstvo i očinstvo.

Radionice sa kliničkim psihologom su uključile sljedeće teme:

• što je stres i načini suočavanja sa stresom,
• stres i epilepsija,
• suočavanje sa stresom u svakodnevnici.

Za vrijeme boravka je organizirano i 7 kreativnih radionica, uz sportske i zabavne i glazbene aktivnosti pod vodstvom iskusnih animatorica. Organiziran je izlet u Crikvenicu brodom, te posjet Akvariju. Djeci je omogućeno svakodnevno kupanje u jutarnjim i popodnevnim satima a uživali su i u skakanju u more. U svakom trenutku uz njih je bila prisutna stručna osoba.

Sve to je ovjekovjećeno brojnim fotografijama.

Napomena: Za sve objavljene slike djece u ovom članku roditelji su dali pisani pristanak.

Stručni tim iz Klinike za pedijatriju KBC Sestre milosrdnice čine:

Prof. dr. sc. Ljerka Cvitanović-Šojat, neuropedijatar u mirovini,

Dr. sc. Maša Malenica, specijalist pedijatrije,

Dr. Monika Kukuruzović, specijalist pedijatrije,

Dr. Barbara Perše, specijalizantica pedijatrije,

Maja Crnković, prof. psiholog

Kristina Kužnik, bacc. med. techn.

Dobrila Pleško, bacc. med. techn.

Antonela Meštrović, prof. psiholog pripravnik.