Svake godine Dan mentalnog zdravlja se obilježava pod drugom temom i stavlja naglasak na određeni problem koji pogađa čovječanstvo. Tema ovogodišnjeg Dana mentalnog zdravlja je suicid i njegova prevencija. Svake godine u svijetu oko 800 000 ljudi oduzme vlastiti život dok je broj onih koji to pokuša još i veći. Svako samoubojstvo je tragedija koja duboko pogađa ostavljenu obitelj, ali i zajednicu. Suicid je drugi vodeći uzrok smrti u populaciji od 15 do 29 godina na globalnoj razini.

Mentalno zdravlje može kod pojedinca dugo i cijeli život ostati očuvano i pozitivno, međutim mnogi uzroci i različite situacije mogu dovesti do manjih ili čak ozbiljnih teškoća s mentalnim zdravljem.Nitko se ne bi trebao sam suočiti i nositi s problemima mentalnog zdravlja ako do njih dođe, pomoć je potrebna i ona postoji, a tražiti je nije slabost niti sramota.

I ove godine sestrinstvo Klinike za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice prigodno je obilježilo Svjetski dan mentalnog zdravlja javnozdravstvenom akcijom s ciljem promicanja značaja dobrog mentalnog zdravlja, osvješćivanja i sprječavanja problema stigmatizacije, davanjem informacija o mogućnostima pomoći koju se može dobiti u našem KBC – u, u Klinici za psihijatriju, ali i u drugim zagrebačkim ustanovama. Mjerenjem krvnog tlaka i šećera te kratkim razgovorom obuhvaćeno je preko stotinu osoba koje su našle u krugu našeg KBC – a i uključile se u našu javnozdravstvenu akciju.

Pripremila: Elizabeta Božinović, mag. med. techn.

Više o tome možete pronaći u nastavku: Svjetski dan mentalnog zdravlja 2019

]]> https://arhiva.sestrinstvo.kbcsm.hr/obiljezili-smo-svjetski-dan-mentalnog-zdravlja/ Thu, 18 Oct 2018 07:57:52 +0000 https://arhiva.sestrinstvo.kbcsm.hr/?p=3641 Svjetska zdravstvena organizacija je 10. listopad proglasila Svjetskim danom mentalnog zdravlja te su ga ove godine djelatnici Klinike za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice prigodno obilježili javnozdravstvenom akcijom.

Svjetski dan mentalnog zdravlja svake godine stavlja naglasak na određeni problem s kojim se susreću različite populacijske skupine.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, mentalno zdravlje označava stanje blagostanja u kojem osoba ostvaruje svoje potencijale. To je stanje u kojem se osoba može nositi s normalnim stresovima u životu, produktivno raditi te pridonositi svojoj zajednici i društvu u cjelini. Mentalno ili psihičko zdravlje sastavni je dio općeg zdravlja kako pojedinca tako i zajednice. To ne označava jednostavno odsustvo psihičke bolesti već mnogo više od toga. Briga za um jednako je važna kao i briga za fizičko zdravlje. Zapravo, jedno ne može biti zdravo bez onog drugog.

Dobro mentalno zdravlje preduvjet je optimalnog funkcioniranja pojedinca te je njegovo održavanje ključno za dug, zdrav i kvalitetan život. Kada je mentalno zdravlje dobro, ono poboljšava kvalitetu života, a kada je loše, onemogućava osobu da živi normalan život.

Svrha obilježavanja ovoga dana je podizanje svijesti o problemima vezanima za mentalno zdravlje te pružanje osnovnih informacija o istom (definicija i prepoznavanje problema mentalnoga zdravlja, pružanje psihološke prve pomoći odnosno pravovremene emocionalne podrške te pružanje informacije koje potiču na traženje pomoći zajedno s ustanovama i udrugama koje pomoć mogu pružiti).

Uz upozorenje o stalnom povećanju broja i oblika mentalnih poremećaja i važnosti spoznaje o prisutnosti same bolesti, poruka ove javnozdravstvene akcije ide i u smjeru destigmatizacije oboljelih od mentalnih bolesti i njihovih obitelji ali i stručnog osoblja koje radi s oboljelima.

Izvješće pripremila: Ana – Marija Kolarić, Klinika za psihijatriju

Medicinske sestre su dio multidisciplinarnog tima u psihijatriji. Aktivnim sudjelovanjem u ovom simpoziju pokazale su svoja znanja i vještine iz raznih područja umjetnosti u radu sa psihijatrijskim bolesnicima.

Simpozij „Umjetnost u ekološkoj psihijatriji“ održan je u organizaciji Klinike za psihijatriju, Referentnog centra Ministarstva zdravstva za psihijatrijsku neurobiologiju, Referentnog centra Ministarstva zdravstva za alkoholizam, Referentnog centra Ministarstva zdravstva za ovisnosti o drogama, Referentnog centra Ministarstva zdravstva za konzultativnu psihijatriju, i Hrvatskog društva za shizofreniju i poremećaje iz spektra shizofrenije HLZ – a.

Simpozij je organiziran u tri bloka s 30 – minutnim izlaganjima od ukupno 10 predavanja sa sudjelovanjem multidisciplinarnog tima različitih profesija: liječnici, medicinske sestre, socijalni radnici, psiholozi, defektolog i antropolog – filizof.

U uvodnom obraćanju, predstojnik klinike, prof. dr. sc. Dalibor Karlović ističe značaj ekološke psihijatrije, tj. međuodnose  okolinskih faktora i neurobiologije na psihičko zdravlje.

I  BLOK:

O “Filozofiji estetike“ govori dr. sc. Luka Maršić, antropolog i stručni suradnik na Klinici za psihijatriju koji u svom izlaganju iznosi da je predmet proučavanja duh i možemo ga promatrati kroz tri stupnja; subjektivni – preko kojeg dopiremo do ljepote (estetike), objektivni – pravo, moral, država, povijest, te apsolutni – duh preko kojeg ulazimo u povijest znanja, dohvaćamo logičke i etičke principe, stvaramo predodžbe o religiji s kojom obuhvaćamo estetske i etičke norme, te zorove u umjetnosti.

“Likovni izražaj u terapijskom procesu“ prezentiraju Mirjana Halužan, mag. educ. rehab. i Donald Stojnić, dr. med., te ističu da je art terapija unutarnjeg simboličkog monologa, gdje se crtanjem i stvaranjem slike kreativno govori o različitim temama funkcioniranja čovjeka. Simboličkim izražavanjem osoba priča o svojim mislima, emocijama, teškoćama stvaranjem vlastitih slika, a crtež može stvoriti bolji uvid u vlastito funkcioniranje. U terapijskom je procesu metoda za istraživanje različitih tema iz svih područja života.

“Muzikoterapija kao terapijska disciplina u kliničkoj praksi“, tema je koju su  prezentirali su doc. dr. sc. Danijel Crnković i Josipa Gelo, dipl. psih., a koja govori kako  muzikoterapija koristi jezik zvukova i glazbe kao sredstvo unutar planskog procesa intervencija s preventivnim, rehabilitacijskim i terapijskim ciljevima. Djeluje na području fizičkih, psiholoških, emocionalnih i socijalnih potreba unutar terapeutskog odnosa. Drugi dio muzikoterapije se odnosio na praktične tehnike primjene u psihijatrijskoj praksi, a seanse muzikoterapije uključuju upotrebu aktivnog stvaranja glazbe, slušanje glazbe i raspravu.

II BLOK

Autori “Biblioterapije u psihijatriji“ su medicinske sestre Andrea Gurović, mag. med. techn. i Ivana Blažinović, bacc. med. techn., govorile o biblioterapiji, a  biblioterapijom se smatra ciljana upotreba pisane i govorene riječi da se izazove liječenje, razvoj ili rješavanje problema, odnosno neka pozitivna promjena kod bolesnika.

Ona na emocionalnoj razini pomaže bolesniku razumjeti svoje psihološke i fizičke reakcije na frustraciju i konflikte, te pomaže u boljem razumjevanju bolesnikovih potreba. Medicinska sestra, terapeut za primjenu biblioterapije kao sredstva rada treba biti educirana iz područja književnosti, psihologije i savjetovanja, te moći ta znanja primjeniti u grupnom i individualnom radu.

U izlaganju: “Priče s porukom ugrupnom radu s ovisnicima“, Ljiljana De Lai, mag.med.techn. i Elizabeta Božinović, bacc.med.techn. izlažu razloge zbog čega su iz područja umjetnosti priče u grupnom radu s ovisnicima o psihoaktivnim sredstvima najbolje sredstvo rada. Bolesnici čiji su kapaciteti zadržavanja pažnje, koncentracije i razumjevanja sadržaja, kod većeg broja sniženi. Priče su najbolji izbor jer su kratke, šalju poruku, dotaknu emocije, a dodatno ne ranjavaju, te osvijeste osobe u kojoj su životnoj, zdravstvenoj, i socijalnoj poziciji, a pri tom ostavljaju nadu u mogučnost pozitivnog ishoda liječenja i oporavka.

U prezentaciji “Priče koje pomažu djeci“, autori, Mirjana Halužan, mag.educ.rehab. i Tatjana Horčička, mag.med.techn. prikazuju sedam slikovnica koje su namjenjene boljem razumjevanju i pomaganju djeci koja imaju psihičke poteškoće, ali i za razumjevanje poteškoća članova unutar njihove obitelji. Kroz priče djeca mogu dobiti drugačiju perspektivu razumjevanja različitih ponašanja koja prate psihičke bolesti.

III BLOK

“Vidjeti svojim, a gledati tuđim očima, Perspektiva role-playa” pripremile su Dorotea Bratuša, mag. psih. i Ivana Mošić Pražetina, dipl. soc. rad., a govori da se Role-play tehnika izvodi tako što  osoba dramski oživi osobitu ulogu druge osobe kroz prizor, akciju i konverzaciju. Nakon odigranog scenarija, razgovara se i diskutira o refleksijama, interakcijama i alternativama. Ova tehnika istovremeno nudi puno mogućnosti gdje metakognicijom i metakomunikacijom dolazimo do novih spoznaja.

“Filmoterapija u liječenju ovisnika o alkoholu” prezentiraju Irena Petrović Balog, dipl. soc. rad. i Anastazija Godić Blaga, mag. soc. rad. iznose da film kao vizualni medij omogućava lakšu identifikaciju s glavnim likom i situacijom u kojoj se glavni lik nalazi, a koju svjesno i nesvjesno povezujemo s vlastitim životnim iskustvima. Ljekovito iskustvo filma je u lakšem uspostavljanju ravnoteže između uma i tijela, bolje razumjevanje vlastitih mentalnih stanja, lakše suočavanje sa životnim izazovima, bolje upoznavanje sebe, svoje ovisnosti i drugih ljudi.

Nikoleta Josipović, bacc. med. techn. i Antonija Atalić, m.s. autori su prezentacije “Crtež u psihijatriji”, u kojoj govore da je crtež  prvi jezik kojim se pojedinac služio, a način je izražavanja koji je stariji od pisane riječi. Crtanje je aktivnost prilikom koje se koriste različita osjetila poput vizualnog, taktilnog, kinestetičnog, a bez verbalnog aspekta. Proučavanje crteža i crtež u terapijske svrhe u psihijatriji je relativno mlada disciplina, koristi se od sredine 20-tog stoljeća u Americi i Velikoj Britaniji, a u Hrvatskoj od 80-tih godina  prošlog stoljeća. Analizom psihopatologije likovnog izraza bavio se psihijatar prof. dr. sc. Branko Pražić.

Posljednji predavač je bio doc.dr.sc. Krunoslav Matešić s Odjela za psihologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta s predavanjem “Individualne razlike u percepciji – Psihologija percepcije“, u kojem govori da doživljaj iskustva određenog podražaja ovisi o mnogo razina procesiranja, stoga osobe mogu drugačije percipiratisvijet oko sebe pošto ne postoje dva možga koja rade na isti način. Dokazano je da različiti faktori utječu na našu percepciju, a neki od njih su: spol, dob, obrazovanje, inteligencija, osobine ličnosti, droge, alkohol i psihijatrijski poremećaji. Tijekom predavanja navedeni su eksperimenti koji su korišteni za dokazivanje ovih razlika.

Zadovoljstvo sudionika simpozijem prikazani su u Evaluacijskoj listi čiji su rezultati pokazatelj uspješnosti. Prema Likertovoj ocjenskoj ljestvici od 1 – 5, kvaliteta organizacije ocjenjena je ocjenom 4,54, kvaliteta edukacije ocjenom 4,56 kao i ispunjenost očekivanja provedenog simpozija također sa 4,56. U otvorenim pitanjima, odgovori većine sudionika su pohvale za tematiku i potrebe za više edukacija ovog tipa kao i želja za nastavak ove teme sa raščlanjenom širom obradom svakog područja umjetnosti.

Pripremila: Ljiljana De Lai, mag. med. techn.