Skup je pozdravila predsjednica Društva za kvalitetu, Hrvatske udruge medicinskih sestara, gđa Josipa Bišćan i dr. Ana Stavljenić Rukavina, ispred Skupštine grada Zagreba.

Olga Riklikien i Raul Cordeiro članovi su međunarodnog tima Rancare projekta. O problemu nedostatne zdravstvene njege najprije se počelo govoriti u Americi, zatim u Australiji a tek 2016. godine o ovom problemu počinje se promišljati i u Europi.

Nedostatna zdravstvena njega predstavlja termin koji je relativno nedovoljno poznat. Predstavlja zdravstvenu njegu koja nije do kraja izvršena u opsegu kako je planirana. Razlozi su nenamjerni i svakako predstavljaju stres i frustraciju za medicinsku sestru. Jedan od razloga je premali broj medicinskih sestara u odnosu na broj bolesnika i količinu njege koju korisnici imaju pravo dobiti. Drugi razlog može biti tehničke ili materijalne prirode kada se unutar organizacijske jedinice ne može osigurati sve što je potrebno za osiguravanje zdravstvene njege (pomagala, adekvatne obloge, antidekubitalna pomagala, sredstva za njegu kože). Treći razlog može biti neadekvatno rukovođenje medicinskim sestrama. Ovaj problem javlja se kad na radilištu ima dovoljno medicinskih sestara a zdravstvena njega je neadekvatna zbog lošeg rukovođenja i neadekvatne podjele poslova. Na RANCARE projektu trenutno sudjeluje 27 zemalja i 84 člana koji besplatno rade istraživanja o ovom problemu. Smatraju da je najvažnije poučavanje samih studenata sestrinstva koji trebaju učiti i upoznati se sa terminom nedostatne zdravstvene njege i kako utjecati na poboljšanje.  Medicinske sestre/tehničari, voditelji odjela i klinika moraju nužno menadžerski razmišljati, planirati, procjenjivati, sastavljati timove medicinskih sestara s različitim kvalitetama i sposobnostima koji će timski osigurati maksimalni učinak. Istraživanje ovoga problema kroz sestrinsku praksu također predstavlja izazov na kojemu tek trebamo početi raditi. U hrvatskom jeziku ovaj sestrinski problem nazivamo: nedostatna zdravstvena njega, propuštena zdravstvena njega ili racionalizirana zdravstvena njega. U engleskom govornom području, za ovaj problem nailazimo na različite termine poput: missed nursing care, implicit rationing care, prioritization nursing care, undone nurse care, unmet care needs, unfinished care.

Izvješće pripremila: Elzika Radić

Posao medicinske sestre instrumentarke je vrlo dinamičan, ali i zahtjevan. Zahtjeva izvrsno bazično znanje anatomije i fiziologije, stalno usavršavanje manualnih vještina tehnika instrumentiranja, ali i kontinuiranu cjeloživotnu edukaciju. Svjedoci smo ubrzanog napretka u medicinskoj znanosti koja u tehnološkom smislu podrazumijeva svakodnevno lansiranje novih, sofisticiranijih ugradbenih materijala i aparature koja uvelike olakšava rad kirurga operatera. Za potrebe operacijskog zahvata naručujemo gotove proizvode (konci, automatski šivači, mrežice, proteze, folije, hemostatske mrežice, ljepila). Prije uporabe novog proizvoda potrebna je edukacija medicinskih sestara instrumentarki o karakteristikama proizvoda, cijeni, ekonomičnosti, pravilnom načinu uporabe, certifikatima. Rijetko imamo priliku vidjeti proizvodni proces ovih materijala od početka, do finalnog proizvoda. Proces proizvodnje odvija se u strogo kontroliranim uvjetima i uključuje tim stručnjaka.

Tijekom edukacije imali smo priliku naučiti svojstva novih proizvoda, izraziti svoje mišljenje o proizvodima, razmijeniti dosadašnja iskustva s ostalim polaznicima i prepoznati prednosti sofisticiranih materijala koji doprinose najboljoj kvaliteti medicinske skrbi za bolesnika.

Izvješće pripremila: Štefica Paljug

U zdravstvenim ustanovama kojima je osnivač grad Zagreb, palijativna skrb organizirana je na tri razine. Primarna razina (domovi zdravlja, ustanova za zdravstvenu njegu u kući), sekundarna razina (specijalne bolnice), tercijarna razina (klinika, klinička bolnica). Palijativna skrb na primarnoj razini uključuje Domove zdravlja registrirane za djelatnost palijativne skrbi koji od početka 2016. godine mogu ugovarati koordinatora za palijativnu skrb i mobilne palijativne timove.

S ciljem usklađivanja rada svih djelatnika u palijativnoj skrbi u smislu jednake edukacije i podizanja razine svijesti o skrbi za palijativne bolesnike, grad Zagreb pokrenuo je ciklus edukativnih radionica iz područja palijativne skrbi. Radionice su namijenjene djelatnicima zdravstvenih ustanova grada Zagreba te djelatnicima koji su u sustavu palijativne skrbi na području Zagreba i Zagrebačke županije.

Prva radionica održana je 7. veljače 2020. Godine, od 13 do 16 sati, u Tribini grada Zagreba.

Radionicu je pratila medicinska sestra za planirani otpust Klinike za kirurgiju KBC Sestre milosrdnice, Ivana Raković, mag. med. techn., koja samostalno djeluje i na dnevnoj razini planira siguran otpust bolesnika na kućnu skrb ili bilo koji drugi oblik vanbolničke skrbi. Pri zbrinjavanju bolesnika, pruža informacije, educira, koordinira sa palijativnim timovima, socijalnim radnicima, liječnicima i medicinskim sestrama obiteljske medicine.

Predavanja koja su održana:

1. „Primjena parenteralne terapije u liječenju boli kod palijativnih bolesnika u kućnim uvjetima“, prim. dr. sc. Lidija Fumić Dunkić
2. „Kompetencije medicinske sestre u primjeni parenteralne terapije u kući bolesnika“, Ljubica Crnošija, bacc. med. techn.
3. „Arteficijalna nutricija kod palijativnih bolesnika, CVK, da ili ne?“, Antonija Kustura

Tijekom edukativne radionice potaknuta je rasprava, prikazani su slučajevi dobre i pozitivne prakse, ali i poteškoće i izazovi u provođenju palijativne skrbi s kojima se susrećemo. Cilj nam je prikupiti što više informacija o mogućnostima vanbolničkog zbrinjavanja palijativnog bolesnika, kako bismo mogli osigurati najbolju i najsigurniju skrb za palijativne bolesnike.

Izvješće pripremile: Ivana Raković, Elzika Radić

Ciljevi ovoga stručnog skupa bili su:

ð       Podizanje razine svijesti o važnosti prevencije

ð       Prijavljivanje i praćenje dekubitusa

ð       Razmjena iskustava sa suradničkim ustanovama

ð       Pravni aspekti foto – dokumentiranja dekubitusa

ð       Cijena zbrinjavanja

ð       Sestrinska skrb za bolesnika s dekubitusom u kući

Skup je pozdravio doc. dr. sc. Ivan Puljiz, predstojnik Klinike, pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo – glavna sestra Klinike, Adelka Zoretić, mag. med. techn., predsjednica Hrvatske udruge medicinskih sestara, gđa Tanja Lupieri, i izaslanica Hrvatske komore medicinskih sestara, gđa Katarina Dugina.

Stručna predavanja bila su izrazito zanimljiva. Odnosila su se na prikaze slučaja i realne troškove zbrinjavanja dekubitusa. Djelatnice Jedinice za osiguranje i unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite, u suradnji sa Službom za pravne, opće i kadrovske poslove, prikazale su svoj model foto – dokumentiranja dekubitusa. Foto – dokumentiranje izaziva prijepore, pogotovo u današnje vrijeme, kada smo obavezni štititi osobne podatke bolesnika i kada za sve postupke tijekom hospitalizacije moramo imati pristanak bolesnika. Klinika za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ foto – dokumentiranje je uvela na način da bolesnik odobri sve postupke na osnovnom postupku, gdje je navedeno i foto – dokumentiranje. Foto – dokumentiranje obavlja se službenim mobitelom koji ima svako radilište. Fotografija se zatim prosljeđuje na službeni e – mail Jedinice za osiguranje i unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite.

Zašto je bitno fotografiranje dekubitusa?

Fotografija je objektivna, za razliku od opisa koji može biti subjektivan. Istraživanja su dokazala da su greške u subjektivnim interpretacijama veće od 33%.  Istu ranu dvije medicinske sestre mogu interpretirati na dva različita načina. Nekoliko uzastopnih fotografija stanja dekubitusa u jedinici vremena je mjerljiv alat kojim možemo pratiti tijek liječenja. Osim toga, foto – dokumentacijom i ovakvim načinom dokumentiranja, štitimo sebe i dokazujemo stanje u kojem smo zaprimili bolesnika i tijek liječenja, što je izrazito važno u današnjem vremenu kada su naše zdravstvene ustanove izložene tužbama. Jednako tako pozivi na sud događaju se 6 i više mjeseci od nekog događaja u bolnici, tako da je prisutna i zaboravnost za te događaje s vremenskim odmakom. Preporuke su da se dekubitus foto – dokumentira na način da se pokraj rane postavi mjerilo s imenom, prezimenom, datumom, satom, visinom, širinom i dubinom rane, imenom osobe koja je fotografirala. Pri fotografiranju bitno je prekriti osobno obilježje bolesnika, ako ga ima (tetovaža, madeži). Jednako tako, važno je i opisno procijeniti ranu i sve upisati u sestrinsku dokumentaciju. Ako bi došlo do sudskog spora, Jedinica za osiguranje i unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite iz svoje arhive daje foto – dokumentaciju kao dokazni materijal.

Ako bolesnik po prijemu ne želi dati suglasnost za fotografiranje, medicinska sestra će opisno procijeniti ranu i to dokumentirati kroz sestrinsku dokumentaciju.

Ako bolesnik po prijemu nije u kontaktu i nema obitelj ili skrbnika koji će dati suglasnost, potrebno je pozvati socijalnu radnicu koja će pokrenuti postupak za dodjelu skrbnika.

Ostala stručna predavanja bila su usmjerena na povezivanje primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite. Ukazano je na važnost sestrinskog otpusnog pisma i na važnost nastavljanja sestrinskih intervencija nakon otpusta bolesnika na isti način.

Saznali smo da bolesnici nakon otpusta iz bolnice za nastavak saniranja rana (ako ih imaju), imaju pravo od HZZO – a dobiti 10 primarnih i 10 sekundarnih obloga. Da bi to pravo ostvarili preko liječnika obiteljske medicine, potrebno je na otpusnom pismu liječnika iz bolnice navesti broj, lokaciju i opis svake rane ponaosob.

Iz Klinike za kirurgiju KBC – a Sestre milosrdnice sudjelovale su medicinske sestre Kristina Žužul, Ivana Raković, Josipa Samaržija i Elzika Radić.

Predavanje na temu „Pothranjenost kao predispozicija nastanka dekubitusa“, održala je Ivanka Benčić, enterostomalni terapeut, koja je ujedno bila i moderator stručnog skupa.

Sve pohvale predsjednici Društva za kvalitetu, gđi Josipi Bišćan, i kolegicama iz Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, na gostoprimstvu i predavanjima koja su bila zanimljiva i poučna. Veliki dio naučenog ponijeli smo u svoje zdravstvene ustanove kako bismo nadogradili postojeće platforme organizacije u cilju postizanja izvrsnosti u budućem sestrinskom radu.

Izvješće priredila: Elzika Radić

Cilj ove javnozdravstvene akcije bio je osvijestiti i upoznati posjetitelje KBC – a Sestre milosrdnice o važnosti prevencije dekubitusa jer se dekubitus javlja i u kućnim uvjetima ako obitelj nije educirana o pravilnoj njezi i zbrinjavanju svojih članova. Osim što su medicinske sestre dijelile edukativne letke o prevenciji dekubitusa i odgovarale na pitanja posjetitelja o dekubitusu, dijelile su i voće kako bi osvijestile važnost prehrane bogate vitaminima i proteinima u prevenciji dekubitusa. Posjetitelji su imali priliku vidjeti suvremene obloge za prevenciju i liječenje dekubitusa, kao i druga pomagala.

Javnozdravstvena akcija trajala je od 09 do 12 sati. Za vrijeme trajanja javnozdravstvene akcije medicinske sestre mjerile su i krvni tlak i razinu šećera u krvi zainteresiranima. Izmjereno je više od 250 vrijednosti krvnog tlaka i šećera u krvi, a evidentirano je preko 50 osoba koje su imale značajnu hipertenziju i 30 osoba s hiperglikemijom. Svi su dobili preporuke javiti se svom obiteljskom liječniku.

Dana 13. studenog organizirano je i stručno predavanje za sve medicinske sestre KBC – a Sestre milosrdnice na temu: „Dekubitalni ulkus – neželjeni događaj tijekom hospitalizacije“ čime se željelo podsjetiti medicinske sestre na važnost prevencije dekubitusa i pravovremenog sestrinskog uočavanja i dokumentiranja stanja kože bolesnika pri prijemu i tijekom hospitalizacije. Jednaku važnost ima pravilno procjenjivanje dekubitalnog ulkusa čiji opis (lokalizacija, stanje okolne kože, dimenzije, dno rane, kaviteti i stupanj), mora biti jasno i točno opisan, unificiranom sestrinskom terminologijom.

Liječenje dekubitalnih ulkusa je dugotrajno, poskupljuje troškove liječenja (4 000 – 300 000 kn, ovisno o stadiju i komplikacijama), a bolesnik trpi bolove, socijalnu izolaciju, financijsku štetu zbog dugotrajnog bolovanja i smanjenu mobilnost.

Dekubitus se može spriječiti ako pravovremeno procijenimo rizične bolesnike i poduzmemo sve preventivne radnje. Svaka osoba koja u istom položaju leži od 2 do 12 sati izložena je riziku za nastanak dekubitusa. Dekubitus se, premda je češći u odraslih, može razviti i u dječjoj dobi.

Izvješće pripremila: Elzika Radić

1. „Sterilizacija – važna karika u lancu sigurnosti pacijenta od infekcije u operacijskoj sali,“ Monika Hazler, Marija Petric
2. Poster prezentacija: „Uzroci i posljedice infekcija u operacijskoj sali,“ Vesna Drenski, Božica Kos Perko

U uskoj suradnji s liječnicima i svim članovima operacijskog osoblja medicinske sestre instrumentarke čine važan dio tima pri operacijskom zahvatu. Odgovorne su za aseptičan rad čitavog tima, a svi se postupci zasnivaju na sterilizaciji i dezinfekciji. Jedan od neželjenih događaja koji se može dogoditi u operacijskoj sali jest infekcija kirurške rane. Uzroci infekcije mogu biti različiti: neadekvatna higijena ruku, neadekvatno kirurško pranje ruku, neadekvatna mikrobiološka čistoća žive i nežive okoline, neadekvatno zaštitna odjeća, neadekvatna priprema operacijskog polja, neadekvatna izmjena zraka u operacijskoj sali. Da bi se izbjegli mogući uzroci infekcije kirurške rane važno je uvesti registar potencijalnih rizika te uspostaviti nadzor nad upravljanjem rizicima.

Tijekom ovog skupa predstavljene su nove tehnologije, nove vrste operacija, najsuvremenija aparatura, a naglasak je bio na zaštiti osobnih podataka bolesnika. Proširili smo znanja i razmijenili iskustva s operacijskim sestrama Hrvatske na različitim operativnim područjima (kirurgija, neurokirurgija, ginekologija, otorinolaringologija, urologija, dječja kirurgija). Nakon edukativnog dijela, upoznale smo kolegice i kolege instrumentare iz drugih bolnica, proširile svoja znanja, razmijenile iskustva i upoznale se s novim modelima rada. Uvjereni smo da će nam ova edukacija i iskustva kolegica iz drugih bolničkih ustanova, pomoći u poboljšanju svakodnevnog rada u operacijskoj dvorani a posljedično tome i povećati sigurnosti zdravstvene skrbi za bolesnika tijekom operacijskog zahvata.

Izvješće pripremile: Vesna Drenski, Marija Petric, Monika Hazler, Božica Kos Perko

Simpozij je okupio pedesetak medicinskih tehničara gipsera iz većina hrvatskih bolnica i kolege iz UHC Ljubljana.

Teme ovoga simpozija bile su usmjerene na:

• vrste prijeloma kod djece,
• zdravstvenu njega djeteta u koksofemoralnom gipsu,
• sportske ozljede koljena kod djece,
• zbrinjavanje bolesnika s kompartment sindromom i ulogu gipsera,
• stres i zlostavljanje medicinskih sestara na radnom mjestu (hitni prijemi) i
• primjenu inhalatornih analgetika pri repozicijama i gipsanju.

Osim prisustvovanja stručnom dijelu, predavanjima i radionicama, imali smo priliku upoznati i medicinske tehničare gipsere iz susjedne Republike Slovenije. Posljednjih nekoliko godina upozoravamo na problem nepostojanja standardiziranog školovanja za medicinske tehničare gipsere u Republici Hrvatskoj. U susjednoj Republici Sloveniji svi medicinski tehničari koji rade na poslovima gipsanja, obavezni su završiti tečaj u trajanju od 6 mjeseci. Po završetku stječu naziv „ortopedski tehnolog“.

Pažnju su nam zaokupila i predavanja kolega, medicinskih tehničara gipsera iz Klinike za traumatologiju. Refik Behrić i Matej Peharec u svom su predavanju prikazali tehnike postavljanja koksofemoralnog gipsa uz video prikaz slučaja. Ova je tehnika zanimljiva za vidjeti, pogotovo mlađim kolegama, jer se rijetko postavlja u praksi. Imali smo priliku vidjeti i dušični oksidula u spremniku, koji se pokazao izrazito dobar analgetik pri repozicijama radijusa.

Pauze između predavanja iskoristili smo za druženje i uspostavu kontakata s ostalim kolegama iz Hrvatske i Slovenije.

Izvješće pripremili: Nino Jančinec, Marko Tolić, Stefan Relić

Kongres se održao pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske i Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

Naglasak je bio na multidisciplinarnosti kao poveznici između djelatnika različitih specijalnosti koji se znanstveno ili stručno bave prevencijom, otkrivanjem, dijagnosticiranjem, terapijom i zdravstvenom njegom u vaskularnoj kirurgiji.

Stručne teme obuhvaćale su područja:

–        endovaskularne kirurgije,

–        venske insuficijencije,

–        prevencije kardiovaskularnih bolesti i

–        promocije zdravlja.

Sestrinski dio kongresa otvorila je predsjednica Hrvatskog društva medicinskih sestara i tehničara vaskularne kirurgije, gospođa Linda Čendak Božunović. Učenici srednje medicinske škole u Rijeci sudionike su pozdravili pjesmom na hrvatskom znakovnom jeziku „Zbog tebe.“

Osim medicinskih sestara koje zbrinjavaju vaskularne bolesnike na odjelima, ove godine na kongresu su sudjelovale i medicinske sestre instrumentarke sa svojim stručnim radovima. Uočili smo pomake i u pristupu liječenju i zbrinjavanju vaskularnog bolesnika s aspekta nutricije te procjene nutritivnog statusa i fizičkih sposobnosti.

U kategoriji slobodnih tema prezentirana su predavanja o emocionalnoj inteligenciji  medicinskih sestara, komunikaciji spram bolesnika i obitelji, komunikaciji unutar tima te o utjecaju promjena u sestrinstvu na mentalno zdravlje medicinskih sestara.

Iz Klinike za kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice kongresu je prisustvovalo 5 vaskularnih kirurga i 7 medicinskih sestara. Medicinske sestre predstavile su se sa 2 rada i jednim posterom:

1. Uloga medicinske sestre instrumentarke kod EVAR – a (Halilagić Ada, Vasilj Martina)
2. Komunikacija medicinske sestre s bolesnikom tijekom preoperativne pripreme za potkoljeničnu amputaciju (Žužul Kristina, Kapitan Snježana)
3. Uloga medicinske sestre pri zbrinjavanju bolesnika s potkoljeničnom amputacijom (Košta Anamarija, Pavlić Tatjana)

Osim predavanja, bile su organizirane praktične radionice suvremenog zbrinjavanja kronične rane i radionice na kojima su liječnici imali priliku šivanja anastomoza na krvnim žilama.

Za najbolje predavanje u kategoriji liječnika specijalizanata, izabrano je predavanje liječnice Hranjec iz Klinike za kirurgiju, na čemu joj iskreno čestitamo!

Nakon završetka radnog dijela kongresa, slobodno vrijeme iskoristili smo za druženje s kolegicama iz drugih bolnica Republike Hrvatske te za međusobnu razmjenu iskustava i šetnju Opatijom.

Izvješće pripremila: Elzika Radić, dipl. med. techn.

Kongres su otvorili prof. dr. sc. Marko Zelić, predsjednik Hrvatskog društva za digestivnu kirurgiju , Vesna Konjevoda, dipl. med. techn., predsjednica Društva medicinskih sestara/tehničara digestivne kirurgije i prof. dr. sc. Mario Zovak, predsjednik Hrvatskog kirurškog društva. Poželjeli su dobrodošlicu sudionicima te uspješan radni dio.

Na sestrinskom dijelu kongresa, sudjelovalo je oko 180 medicinskih sestara iz brojnih hrvatskih bolnica, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Predavanja su bila podijeljena u nekoliko sekcija:

–          Unaprjeđenje kvalitete života bolesnika nakon kirurških zahvata digestivnog trakta

–          Osiguravamo li kontinuitet zdravstvene skrbi kirurških bolesnika?

–          Komunikacijske vještine, radionice komunikacije

–          Palijativna skrb kirurških bolesnika

–          Problematična stoma, uzroci i posljedice

–          Karcinomi rektuma, dječja digestivna kirurgija

–          Mentalno zdravlje zaposlenika kirurških odjela

Pohvalna je činjenica da Društvo medicinskih sestara/tehničara digestivne kirurgije daje priliku za edukaciju i javni nastup kroz prezentaciju radova studentima sestrinstva i učenicima medicinske škole. Tako su svoje radove i postere predstavili: Fakultet zdravstvenih studija u Rijeci, učenici medicinske škole u Rijeci i studenti Veleučilišta u Bjelovaru. Osim toga, Društvo medicinskih sestara/tehničara digestivne kirurgije na svojim kongresima i simpozijima postavlja visoke standarde kvalitete koji se očituju kroz standardizirano pisanje sažetaka, interesantne prezentacije i radove koji uvijek predstavljaju proaktivne sadržaje i novosti u pristupu zdravstvenoj njezi bolesnika. Jednako tako, cilj ovoga društva je prepoznati aktualne nedostatke u zdravstvenoj njezi te proaktivno djelovati na poboljšanju. Proteklih godina uočeno je nesuglasje, odnosno, nedostatak komunikacije između tercijarne i primarne zdravstvene zaštite na području sestrinstva a to je rezultiralo neadekvatnim zbrinjavanjem bolesnika nakon otpusta. Intencija društva je povezati primarnu i tercijarnu zdravstvenu zaštitu okupljanjem medicinskih sestara primarne zdravstvene zaštite na našim kongresima, iznoseći problematiku te kroz konstruktivne diskusije pronaći rješenja. Osim toga, medicinske sestre digestivne kirurgije predstavljaju društvo koje odiše iznimnim zajedništvom, prijateljstvom, prihvaćanjem mladih i nesebičnom razmjenom iskustava sa željom poboljšanja radnih procesa, uvođenja najnovijih standarda rada i uvjeta na kirurškim odjelima.

Medicinske sestre Klinike za kirurgiju Kliničke bolnice „Sestre milosrdnice“, nastupile su sa 8 radova i 2 postera.

Popis radova:

1. Unaprjeđenje kvalitete života bolesnika nakon resekcije crijeva (Pedić Vedrana, Radić Elzika)
2. Specifičnosti zdravstvene njege bolesnika s kolorektalnim karcinomom (Komarica Ivana, Vugec Anokić Anita)
3. Kontinuitet zdravstvene njege kroz djelovanje medicinske sestre za planirani otpust (Radić Elzika)
4. Pristup palijativnom bolesniku s aspekta sestrinske skrbi (Bolotin Marija, Kardum Ante)
5. Palijativna skrb kirurških bolesnika (Vugec Anokić Anita, Komarica Ivana)
6. Zdravstvena njega i skrb bolesnika s tumorom gušterače (Jakuš Ana, Jambrek Mihaela)
7. Laparaskopsko liječenje bolesti kolona i rektuma u KBC Sestre milosrdnice (Ćorluka Diana, Sok Ljubica)
8. Komunikacija u zdravstvu (Horvatić Vedrana, Subašić Ida)

Posteri:

1. Pristup bolesniku s problematičnom stomom s aspekta sestrinske skrbi (Crljenić Gordan Bruno, Ante Kardum)
2. Medicinska sestra za planirani otpust (Elzika Radić)

Kratke pauze koje smo imali između predavanja iskoristili smo za razmjenu iskustava i kontakata s kolegicama iz drugih bolnica te neformalna druženja s kolegicama i suradnicima s kojima svakodnevno surađujemo u našim ustanovama. Iznimna zahvala medicinskim sestrama Klinike za kirurgiju koje su za vrijeme trajanja kongresa ostale na radilištima i prekovremeno radile, kako bi mi koji smo sudjelovali na kongresu mogli predstaviti kliniku i naš zajednički rad kroz svoja predavanja i radove.

Izvješće priredila: Elzika Radić, dipl. med. techn.

Organizator kongresa i stručnog skupa medicinskih sestara bila su Klinika za tumore i Klinika za kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice u suradnji s Društvom operacijskih sestara Hrvatske.

Na početku sestrinskog radnog dijela, skupu se obratio ravnatelj, odnosno predstojnik Klinike za kirurgiju, Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, prof. dr. sc. Mario Zovak i predstojnik Klinike za tumore, prof. dr. sc. Danko Velimir Vrdoljak. Istaknuli su važnost multidisciplinarnog pristupa onkološkom bolesniku te ulogu medicinske sestre kao članice tima pri zbrinjavanju bolesnika. Ispred organizacijskog odbora, skup je pozdravila glavna sestra Klinike za tumore Ksenija Stanić, glavna sestra Klinike za kirurgiju Elzika Radić te predsjednica društva operacijskih sestara Hrvatske, Ivanka Budiselić – Vidaić.

Teme stručnog skupa bile su: perioperacijska zdravstvena njega na kirurškoj onkologiji, ginekološkoj onkologiji, kod tumora glave i vrata te slobodne teme.

Klinika za tumore sudjelovala je s devet  predavanja iz područja kirurške onkologije, ginekološke onkologije, tumora glave i vrata, onkoplastične kirurgije, radioterapijske onkologije, internističke onkologije, intrahospitalnih infekcija i RTG – dijagnostike. Klinika za kirurgiju, otorinolaringologiju, ženske bolesti i porodništvo te urologiju, lokacije Vinogradska cesta 29, sudjelovale su sa 8 predavanja i 3 postera.

Ukupno je održano 27 predavanja i izložena su 4 postera. Sudjelovalo je 74 medicinskih sestara/tehničara iz brojnih hrvatskih bolnica.

Želja nam je da ovo okupljanje medicinskih sestara i tehničara kirurške onkologije postane tradicionalno. Posebno zato jer su se okupile medicinske sestre iz svih bolničkih ustanova Republike Hrvatske, iz svih kirurških djelatnosti. Prikazale su način zbrinjavanja bolesnika u perioperacijskom periodu sa svih aspekata. Posebno je naglašen individualni pristup bolesniku i važnost medicinskih sestara specijalista za određena područja (enterostomalna terapija, nutricija, edukatori, planirani otpust), ali i psihološko – emocionalna potpora koju svakodnevno pružaju medicinske sestre na onkološkim odjelima.

U pauzama između tematskih cjelina održane su rasprave u kojima smo dodatno pojasnili načine na koji zbrinjavamo bolesnike i razmijenili iskustva. Osim toga, razmijenili smo kontakte i povezali se sa medicinskim sestrama kirurške onkologije iz čitave Hrvatske.

Izvješće pripremile: Ksenija Stanić i Elzika Radić