Srdačno Vas pozdravljam i nadam se da ste svi dobro u ovim neobičnim i zahtjevnim vremenima. Koristim ovu priliku da Vas pozovem na dvodnevni trening na temu “ Osnove elektrostimulacije srca za medicinske sestre i tehničare“ 4. i 11.2.2021. Trening je u virtualnom okruženju, besplatan i primjeren medicinskim sestrama, radiološkim tehnolozima i srodnim profesijama.

Sve detalje kao i registracijski link možete pronaći na linku u nastavku: http://www.hukms.hr/osnove-elektrostimulacije-srca-za-medicinske-sestre-i-tehnicare-trening/ Ljubazno Vas molim ukoliko ste u mogućnosti da proslijedite obavijest svim kolegicama i kolegama na Vašim Klinikama, te Vašim sudjelovanjem i nadamo se diskusijom dodatno unaprijedite ovaj trening. Iako u promijenjenim okolnostima, veselim se novim druženjima i razmjeni iskustava. 

Srdačan pozdrav, Kind regards, Ivica Benko, dipl.med.techn., ECDSAP

Dana 23.01.2020. godine u 90-toj godini života umrla je Ankica Pišpek glavna sestra naše bolnice u razdoblju od prosinca 1969. godine, sve do umirovljenja u lipnju 1990. godine. U sestrinstvu ove ustanove ostavila je veliki trag i naslijeđe koje moramo cijeniti i razvijati. 

Rođena je 1931.godine u Kninu gdje završava osnovnu školu i gimnaziju, a u Zagrebu završava  Srednju medicinsku školu za liječničke pomoćnice. Po završetku školovanja zapošljava se bolnici „dr. Mladen Stojanović“ (današnji KBC Sestre milosrdnice). Nakon položenog pripravničkog ispita nastavlja se kontinuirano usavršavati te 1954.godine na Medicinskom fakultetu  upisuje postdiplomsko školovanje i osposobljava se za stručnog predavača i terenski rad, a 1956. godine steče diplomu u Školi narodnog zdravlja pri Medicinskom fakultetu koja joj se 1977. priznaje kao viša stručna sprema.

Osim doprinosa za razvoj sestrinstva naše ustanove, veliku ulogu imala je u razvoju psihijatrijskog sestrinstva ne samo u našoj ustanovi već i šire. Od 1951. do 1969. godine obnaša dužnost glavne sestre tadašnjeg Odjela za neuropsihijatriju te svojim znanjem i entuzijazmom pridonosi edukaciji osoblja i uvodi suvremene pristupe u skrbi za psihijatrijskog bolesnika.

Zalagala se za zapošljavanje kvalificiranih medicinskih sestara, njihovu stalnu edukaciju, pisanje zapisnika i svakodnevnu evaluaciju rada na Odjelu te slijedila i uvodila promjene u zdravstvenoj njezi psihijatrijskih bolesnika, posebno u skrbi osoba u procesu odvikavanja od alkohola. Godine 1968. odlazi u Čehoslovačku na jednogodišnju edukaciju u timu s psihijatrom i socijalnom radnicom iz područja alkohologije. Veliku podršku u radu i dodatnoj edukaciji medicinskih sestara na području psihijatrije i alkohologije imala je od  tadašnjeg predstojnika Klinike, prof.sc.dr. Vladimira Hudolina. Bila je uspješna i u području organizacije i upravljanja, posebno u nabavi sredstava potrebnih za provođenje kvalitetne zdravstvene njege, cijenjeni suradnik te zajedno s ostalima aktivno sudjelovala i razvoju današnje Klinike za psihijatriju.

Glavna sestra Bolnice postaje 1969. godine od kada svoje ideje i entuzijazam širi na sestrinstvo cijele ustanove. Svojim aktivnim stručnim djelovanjem potiče razvoj sestrinstva ustanove ali i cijele Republike Hrvatske. Autor je mnogih samostalnih radova tiskanih u časopisima: Psihijatrijska njega, Sestrinski vjesnik, Zdravstvo kao i u mnogim zbornicima radova kongresa, simpozija i seminara održanih u Hrvatskoj i u svijetu. Koautor je 20-tak radova iznesenih na međunarodnim skupovima medicinskih sestara (Atena, Budimpešta, Milano) u području psihijatrijske i neurološke zdravstvene njege, koautor je nekoliko sestrinskih udžbenika za srednje medicinske škole, skripte za višu medicinsku školu, te brojnih priručnika za njegu bolesnika i higijenski minimum. Od 1971. do 1986. godine obnaša dužnost glavne urednice glasila medicinskih sestara Republike Hrvatske (Vjesnik medicinskih sestara i tehničara) i pet godina glavna urednica časopisa  Psihijatrijska njega.

Bila je aktivni je član i pokretač sestrinskih organizacija, te od 1970. do 1978.godine vrši dužnost  predsjednice Saveza sestara i tehničara Hrvatske, od 1953. godine članica je Izvršnog odbora Saveza gdje aktivno sudjeluje u osnivanju regionalnih ogranaka i stručnih sekcija (primarna zdravstvena zaštita, neuropsihijatrijska, onkološka, kirurška, internistička, pedijatrijska).

Za svoj rad, Ankica Pišpek dobiva brojna priznanja, a među njima se ističu: Srebrna sestrinska značka, Zlatna sestrinska značka, Povelja povodom dvadesete obljetnice Udruge zdravstvenih radnih organizacija, Bolnička nagrada dr. Marija Schlesinger, Orden rada sa srebrnim vijencem i Nagrada za životno djelo i izniman doprinos sestrinskoj profesiji HUMS-a koju dobiva 2009. godine.

Sestrinstvo KBC Sestre milosrdnice neće zaboraviti naslijeđe koje nam je ostavila i nastaviti će slijediti njezinu viziju u budućnosti koja je pred nama.

Ove 2020. godine u održavanju javnozdravstvene akcije nas je spriječio COVID-19 koji je prvi put otkriven u gradu Wuhan, provinciji Hubei, u Kini, u prosincu 2019. i od tada se brzo proširio svijetom. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je 11. ožujka 2020. godine COVID-19 pandemiju. Kao globalna organizacija koja predstavlja kardiovaskularnu zajednicu se zalaže za otkrivanje najnovijih dokaza epidemije i potiče da moramo svi biti svjesni potrebnih mjera za zaštitu sebe i drugih kako bi se usporilo širenje bolesti.

Istraživanja pokazuju da ljudi svih uzrasta mogu biti zaraženi koronavirusom, ali neki su pojedinci više ranjivi da obole od virusa a to su starije osobe iznad 60 godina i osobe koje imaju ozbiljne kronične bolesti poput srčane bolesti, šećerne bolesti, kronične respiratorne bolesti. Simptomi infekcije mogu se pojaviti od 2 do 14 dana nakon izlaganja bolesti i uključuju grlobolju, kašalj, povišenu temperaturu a hitni znakovi upozorenja još uključuju simptome kao otežano disanje ili nedostatak zraka, bol ili pritisak u prsima. Zato je veoma važno za vrijeme epidemije educirati naše građane/pacijente na zdrav način života, omogućiti im redovite liječničke kontrole s ciljem uzimanja terapije (i eventualne korekcije) i poticati ih na  prepoznavanje alarmantnih simptoma. Svi moramo paziti na naša srca i pomoći u sprečavanju kardiovaskularnih bolesti (KVB) jedući zdravu hranu, rekavši ne cigaretama, alkoholu i svakodnevno vježbajući dajući primjer mlađima, djeci.

Kao zdravstveni radnici možemo pomoći našim pacijentima i usmjeriti ih na pozitivne promjene za svoje zdravlje srca, da razumiju što je potrebno za život zdravog srca i svakodnevno djelovati na to znanjem, mijenjajući  ponašanje za bolju kvalitetu života sada i u budućnosti. Kao i proteklih godina naša Klinika za bolesti srca i krvnih žila se pridružila obilježavanju Svjetskog dana srca svakodnevno radeći s pacijentima na našim odjelima i ovom zajedničkom fotografijom te porukom „Zdravim životnim stilom za zdravo srce“

Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana srca: “Koristi svoje srce za pobjedu kardiovaskularnih bolesti” (“Use your heart to Beat CVD”).

Autor: Božica Leško, bacc. med. techn., glavna sestra Klinike za bolesti srca i krvnih žila

Osvrt Klinike za urologiju

molimo vas da obratite pozornost na tekst u nastavku.

• Predbilježbe za stručna predavanja u Multimedijskom centru šaljite na: ela.vujanic@kbcsm.hr i trebaju sadržavati ime i prezime te datum i naziv stručnog predavanja na koje ćete doći.
• Predbilježbe se zaprimaju do 11 h na dan održavanja stručnog predavanja.
• U slučaju popunjenosti željenog termina bit ćete obaviješteni.

Predbilježba za stručna predavanja koja će se održati u Klinici za traumatologiju i u Klinici za tumore šaljite glavnim sestrama klinika, Katarini Dugini, dipl. med. techn., i Kseniji Stanić, dipl. med. techn. Istima mogu prisustvovati samo medicinske sestre/tehničari iz navedenih klinika.

U Multimedijskom centru, u predavaonici Klinike za traumatologiju i u predavaonici Klinike za tumore bit će obavezno držanje socijalne distance od 1,5 m, dezinfekcija ruku prilikom ulaska te nošenje maske.

U nastavku slijede tri rasporeda (Multimedijski centar, Klinika za traumatologiju i Klinika za tumore).

Postale su članice Povjerenstva koje je bilo zaduženo za upravljanje postupcima vezanim uz zbrinjavanje oboljelih od koronavirusa. U tom povjerenstvu su uz ključne osobe koje su upravljale  ustanovom tijekom ove pandemije, uz glavnu sestru (njenu pomoćnicu) bile i druge medicinske sestre. One su bile zadužene za organizaciju intenzivne skrbi, hitnog prijema, kontrolu bolničkih infekcija i organizaciju trijaže. Kao dio ovog ključnog tima, nastalog u specifičnim okolnostima, morale su preuzeti nove uloge, brzo se snalaziti u nepoznatim i nepredvidivim situacijama i sudjelovati u važnim aktivnostima na razini cijele ustanove.

Život i rad svih medicinskih sestara i primalja se u vrlo kratkom vremenu u potpunosti promijenio. One su mijenjale svoj dosadašnji način rada i uobičajene aktivnosti. Radile su drugačije (u timovima, pripravnosti, radile na drugim odjelima, od kuće, u samoizolaciji…). Odlazile su na rad u druge ustanove i radile s kolegicama koje su im stigle na ispomoć iz drugih ustanova.

U radne procese uvodili su se novi i nesvakidašnji protokoli s kojima se trebalo upoznavati i prilagođavati. Sudjelovale su u organizacijskim i prostornim prilagodbama u vrlo nestabilnom i neizvjesnom okruženju (kad se ograničavao hladni prijem, otvarali prostori za izolaciju i karantenu, pratila epidemiološka situacija i usklađivalo s preporukama Nacionalnog stožera).

Odgođeni su redovni organizacijski sastanci, sve edukacijske aktivnosti, ali i sudjelovanje u kliničkoj edukaciji studenata sestrinstva i primaljstva.

Medicinske sestre i primalje suočavale su se s novim izazovima i okolnostima ne samo na svom radnom mjestu. Bilo je otežano i ograničeno kretanje unutar i izvan ustanove, zabranjene posjete, uspostavljeni drugačiji putevi kretanja i komunikacije, otežan dolazak/odlazak u ustanovu…

Ne smije se zaboraviti i na izloženost brojnim i nepoznatim opasnostima. Ponekad se javljao strah i neizvjesnost zbog stalne mogućnosti zaraze opasnim i nepredvidivim patogenom, briga za vlastito zdravlje i zdravlje svojih ukućana. Tu su i brige zbog nepredvidivih situacija koje mogu ugroziti zdravlje i sigurnost pacijenata za koje su odgovorne.

Ne treba zaboraviti ni pojačan stres zbog socijalne izolacije, ograničavanja uobičajenih kontakata i navika, te brige za egzistenciju. Osim pojačanih radnih obaveza i promjena radnog okruženja, tu su i brojne brige i obaveze prema vlastitim  obiteljima i djeci koji su također suočeni s brojnim izazovima.

Sve ove situacije dodatno je otežao zemljotres, koji je osim materijalnih posljedica, dodatno otežao život i rad u vrijeme ove pandemije. Neki od naših radnih prostora su oštećeni, a nekima oštećeni  stanovi i kuće koje moraju obnavljati. Ostala su i sjećanja na onu noć kada se u noćnoj smjeni osjetila tutnjava i podrhtavanje, selili se pacijenti u sigurne prostore, dolazilo od kuće vidjeti u kojem stanju odjeli i radni prostori i je li sve u redu s pacijentima i zaposlenicima.

Na sreću, sada smo u mjesecu svibnju kada je već ono najgore već polako zaboravljamo. Pokušavamo se polako „vraćati u normalu“, sretni što je sve dobro prošlo i što smo još jednom potvrdili da pripadamo profesijama koje su i ovaj put u najtežim trenucima s kojima se suočavala naša zemlja i naš grad dale svoj veliki doprinos.

Autori: Biserka Režek; Željka Benceković

Trijaža predstavlja prvu liniju obrane od ove ugroze i osobe koje je vrše moraju u svom radu biti odgovorne i slijediti hodogram usklađen s epidemiološkim preporukama. Osim savjesnog vršenja trijaže, osobe na trijaži moraju biti dobri komunikatori i koristiti najbolje komunikacijske vještine u kontaktu s pacijentima, osobama u njihovoj pratnji ali i ostalim članovima trijažnog tima (liječnici, zaštitarska služba i ostali). Osim komunikacije, potrebno je i stručno znanje i kritičko promišljanje u donošenju najbolje odluke o postupanju u specifičnoj i nesvakidašnjoj situaciji.

Prilikom vršenja trijaže ne treba zaboraviti na vlastitu zaštitu, ali i zaštitu  drugih, te odgovorno koristiti zaštitnu opremu, voditi brigu o održavanju primjerene udaljenosti. Tu su još i vremenske prilike (i neprilike) koje ih prate dok su na trijaži i moraju ih podnositi, a oni ponekad moraju zatomiti i neke sve osnovne ljudske potrebe jer je gužva, a posao treba odraditi.

Sve su to razlozi da se u mjesecu kada obilježavamo Međunarodni dan medicinskih sestara i primalja sjetimo svih naših kolegica i kolega koje savjesno i odgovorno vrše trijažu na svim trijažnim mjestima KBC-a Sestre milosrdnice!

I mediji su izvještavali o važnosti trijaže u našoj bolnici, prenosimo neke od njih:

Večernji list: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/ravnatelj-kbc-a-sestre-milosrdnice-koronavirus-ili-ne-ako-imamo-hitan-slucaj-tretirat-cemo-ga-inace-pacijent-bi-umro/10135384/.

Otvoreno.hr: https://otvoreno.hr/vijesti/mario-zovak-kbc-sestre-milosrdnice-ima-veliki-kadar-koji-moze-izdrzati-ovu-situaciju/271185.

Poslovni.hr: https://www.poslovni.hr/hrvatska/upozorenje-uvodi-se-poseban-rezim-u-bolnice-4218502.

RTL: https://www.rtl.hr/vijesti-hr/koronavirus/3670653/ravnatelj-zovak-koronavirus-ili-ne-ako-imamo-hitan-slucaj-tretirat-cemo-ga-inace-pacijent-bi-umro/.

Pripremila: Željka Benceković, Ela Vujanić

]]> https://arhiva.sestrinstvo.kbcsm.hr/obiljezili-smo-tjedan-sestrinstva-i-primaljstva/ Thu, 14 May 2020 12:35:38 +0000 https://arhiva.sestrinstvo.kbcsm.hr/?p=4625 U Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice obilježili smo Tjedan sestrinstva i primaljstva od 5. svibnja (Međunarodni dan primalja) do 12. svibnja (Međunarodni dan sestrinstva) 2020. godine.

Dogovorom ravnatelja, prof. dr. sc. Maria Zovaka, dr. med. i pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo – glavne sestre bolnice, Biserke Režek, dipl. med. techn., centralna proslava Međunarodnog dana primalja i Međunarodnog dana sestrinstva održala se 12. svibnja u 11 sati simboličkom podjelom ruža svim medicinskim sestrama/tehničarima i primaljama uz poštivanje svih epidemioloških mjera i socijalnu distancu.

U ovoj bespoštednoj borbi s epidemijom medicinske sestre su zajedničkim snagama podnijele veliki teret. U svim kriznim situacijama pokazale su svoje znanje, stručnost i profesionalnost. Nisu ih pokolebali problemi poput nedostatka osobne zaštitne opreme u početku epidemije, niti manjak sestrinskog kadra, veliki broj zahtjevnih, kroničnih i palijativnih pacijenata na jednu medicinsku sestru, brza izmjena bolničkih protokola, kao niti drugi problemi s kojima su se susretali i s kojima se još uvijek susreću.

Ravnateljstvo Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice ovom su pažnjom simbolične podjele ruža povodom Međunarodnog dana primalja i Međunarodnog dana sestrinstva željeli zahvaliti svim medicinskim sestrama i primaljama na njihovom požrtvovnom i savjesnom radu koji pokazuju u svim uvjetima tijekom godine, a poglavito u uvjetima trenutne pandemije.

S vjerom u bolje sutra!

S poštovanjem,

Biserka Režek, dipl. med. techn., pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo-glavna sestra bolnice

Vijest o obilježavanju Međunarodnog dana primalja i Međunarodnog dana sestrinstva u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice prenijeli su i mediji:

• Jutarnji list
• Index.hr

U nastavku možete pogledati galeriju fotografija iz Klinike za pedijatriju (galerija će se nadopunjavati fotografijama i iz ostalih klinika/zavoda, ovisno o pristignuću fotografija).

Zbog ogromne udaljenosti, nismo bili svjesni ozbiljnosti situacije. To se događalo nekom drugom. Nismo ni pomišljali da ćemo se i sami ubrzo naći u raljama opasnog virusa. Tješili smo se da ovo nije prvi slučaj globalne epidemije i živjeli u nadi da će nas sve to nekako zaobići, a onda se 28. veljače 2020. godine virus pojavio u „našem dvorištu“. Svi dopisi koje smo čitali tjedno postali su dio svakodnevice. Zvono za uzbunu zvonilo je sve glasnije. Moramo ovo, moramo ono. Kako ćemo? Moždani kotačići okretali su se sve brže. Soba za izolaciju bila je spremna, a nova pravila naučena. Oblačimo se na jedan način, a svlačimo na sasvim drukčiji. Ruke peremo češće, a oči i lice ne dotičemo. Dezinfekciju obavljamo češće nego ikad. Puno je pitanja, a malo odgovora. Podizanje šatora Hrvatske vojske ispred OHBP-a za nas je bio novi udarac realnosti. Zatvaraju se svi ulazi u bolnicu, zgrada plućnog odjela postaje centar za COVID-pozitivne pacijente. Strah i nervoza polako su se uvukli u svaki kutak bolnice. Svaki je dan ispunjen brojnim novostima, pitanjima i traženjem rješenja. U susjedstvu se situacija opasno zahuktala. Dopisi nisu više besmisleni. Počinjemo shvaćati ozbiljnost situacije.

Svakodnevni život i rad u bolnici, ali i u našim domovima, okrenuo se za 360 °. Učimo ispočetka. Polako, ali sigurno novonastalu situaciju prihvaćamo kao svoju budućnost i spremni smo s njom uspostaviti normalan suživot. Karantena je ispraznila i naše ulice. Čekaonica u Poliklinici uvijek je bila puna poput košnice, ali sada su u njoj zavladali muk i praznina. Pokoji hitan pacijent razbija mir na koji nismo navikli. Prihvatili smo novu rutinu, sa strahom smo naučili živjeti i raditi, a onda se iznenada pojavio još jedan problem – potres koji nas je prisilio na ponovnu reorganizaciju rada. Kako vrijeme prolazi, prazne ambulante i čekaonice izgledaju sve tužnije. Sjetno se prisjećamo punih hodnika i užurbanog rada na šalterima. Voljeli bismo sve to dobiti natrag, čim prije.

Dragica Severinac, bacc. med. techn.