Hrvatska Udruga za rane i Društvo za opskrbu rana Slovenije u Primoštenu od 24. - 26. listopada 2011. godine održala je V. SIMPOZIJ S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM pod nazivom ATIPIČNE RANE. Na simpoziju su sudjelovali liječnici i medicinske sestre iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegoveine s ciljem izmjene novih saznanja u procjeni, tretiranju i liječenju atipičnih rana. Na simpoziju naglašen je veliki problem u dijagnostici, a osobito u liječenju kroničnih rana. Atipične rane, uobičajeno nisu povezane s osnovnom bolešću ili stanjem, koje samo za sebe može dovesti do stvaranja rana. Uzrokovane su drugim zdravstvenim uzrocima ili ekstremnim čimbenicima iz okoline, kao što su radijacija, ugriz insekta, posljedica prirodnih katastrofa – potres, poplava. Atipične rane ipak su najčešće povezane s kolagenozama, hematološkim i autoimunim bolestima, neplazmama, traumama,  posljedice su kirurškog zahvata ili su i nadalje nepoznate etiologije.

Zadnji dan simpozija organiziran je izlet sa večerom za učesnike Simpozija – obilazak primoštenskih vinograda u poljoprivrednoj zadruzi Primošten. Na proplancima živopisnih brežuljaka, krčili su se vinogradi u kojima uspjeva poznati i čuveni primoštenski Babić. Čitava brda i brežuljci bili su pokriveni vinovom lozom, što se sadila u malim vlačicama omeđenim kamenim prizidima, što podsjeća na bijelu pašku čipku.

Potom je organiziran obilazak Jurlinovih dvora te večera uz tradicionalna jela, pjesma i ples do kasno u noć.

Osobitost atipičnih rana su teška prepoznatljivost, problem postavljanja pravilne dijagnoze, te osobito kompleksno liječenje. Karakterizirane su upalama (vaskulitisi) i infekijama uzrokovanih rijetkim uzročnicima iz okoline, nisko virulentnim mikrobima dominantno bakterijama i gljivama. Liječenje atipičnih rana je kompleksno, kombinirano i dugotrajno. Prepoznavanje atipične rane izrazito je teško jer nema univerzalne standardizacije, malo je kliničkih podataka, a slika je konfuzna i nejasna. S obzirom na izuzetnu kompleksnost atipičnih rana važan je interdisciplinarni pristup u rješavanju problema uz sistemsko ispitivanje i nadzor bolesnika.

Teme iz radionica:

NPWT Terapija negativnim tlakom je potporna metoda liječenja kroničnih rana. Koristi se negativan pritisak od 40 do 125 mmHg. Dokazani su pozitivni rezultati primjene terapije u obliku pojačane angiogeneze i poboljšanja protoka krvi u rani, smanjenju edema, regulaciji vlažnosti rane odvođenjem viška eksudata, stimulaciji stvaranja granulacijskog tkiva i retrakciji rane. Također je smanjen broj bakterija u rani, kao i smanjena količina štetnih produkata.

Terapija negativnim tlakom je potporna metoda liječenja kroničnih rana. Koristi se negativan pritisak od 40 do 125 mmHg. Dokazani su pozitivni rezultati primjene terapije u obliku pojačane angiogeneze i poboljšanja protoka krvi u rani, smanjenju edema, regulaciji vlažnosti rane odvođenjem viška eksudata, stimulaciji stvaranja granulacijskog tkiva i retrakciji rane. Također je smanjen broj bakterija u rani, kao i smanjena količina štetnih  produkata.

KOMPRESIVNA TERAPIJA

Kompresivna je terapija kao "zlatni standard" indicirana u svim stadijima KVI i limfedema. Napredovanjem navedenih stanja elevacija postaje nedovoljna u kontroli edema i venske hipertenzije te kopresivna terapija kao izbor postaje neophodan dio liječenja. Na hrvatskom tržištu postoje razni sistemi kompresivnih pomagala (rukavice, čarape i odjeća), no u fazama tretiranja edema koji se svakodnevno mijenja bez primjene kratkoelastičnih kompresivnih zavoja  kontrola redukcije u praksi postaje gotovo nemoguća. Naime, pomagalo kao rukavice ili čarapa nakon postavljanja trenutačno djeluju na edem, ali je takvo pomagalo prilikom sljedećeg postavljanja praktički neadekvatno, jer se edem smanjio i ono više ne pruža traženi i obvezujući terapijski pritisak koji u slučaju KVI  u gležnju mora iznositi od 35-45 mmHg. (prof.dr.sc. H. Partsch).

 Svaka bolest pa tako i kronična rana dovodi do nove prilagodbe i reakcije svakog bolesnika na tijek liječenja. Potreban je kvalitetan odnos razumijevanja i povjerenja bolesnik - medicinska sestra - liječnik kako bi se što više utjecalo na emocionalne reakcije bolesnika, ali i motiviralo i olakšalo sudjelovanje u terapijskim postupcima i bolnim ali nužnim procesima liječenja.                             
Kako i kod svi drugih bolesti, tako i kod kroničnih rana važna je sestrinska dokumentacija. Od iznimne je važnosti zbog toga što je proces skrbi dugotrajan i prožet progresivnim i regresivnim stanjima kao i često prisutnim komorbiditetima pacijenata koje valja dokumentirati kako bi skrb bila što kvalitetnija, a liječenje uspješnije i brže.
Da bi pokretanje procesa cijeljenja rane bilo što učinkovitije potrebno je educirati medicinsko osoblje u kombinaciji s učinkovitim strategijama liječenja, a u cilju smanjenja ukupnih troškova liječenja bolesnika s kroničnom ranom. To je budućnost za koju se zalažemo i mi medicinske sestre, a i naši bolesnici,  te vjerujemo da ćemo stalnom edukacijom postići željene rezultate.  U međuvremenu naša znanja i vještine obogaćujemo i razmjenjujemo iskustva i na ovakav način, a sve u interesu dobrobiti naših bolesnika.