Prikaz pacijentice sa zatajivanjem srca

19. studenog 2012.

Pripremile: Božica Leško, bacc.med.techn., Lidija Ban, bacc.med.techn., Ivana Tomašić, bacc.med.techn., Valentina Sedinić, bacc.med.techn.

KBCSM, Klinika za unutarnje bolesti, Zavod za Kardiologiju, Odjel Kardiologije II

Zatajivanje srca predstavlja jedno od najčešćih bolesti današnjice, rastuće učestalosti i velike stope smrtnosti. Najčešći čimbenici popuštanja srca su arterijska hipertenzija, FA ili undulacija atrija, valvularne bolesti, ACS, infekcije, neadekvatno uzimanje lijekova.
Ciljevi liječenja zatajivanja srca su neposredni, znači poboljšati simptome, postići hemodinamsku stabilnost, smanjiti simptome dispneje i/ili umora. Smanjenje kliničkih znakova zatajivanja srca uz smanjenje TT i/ili povećanje diureze, znaći povoljan ućinak terapije i poboljšanje zasićenja kisikom, bubrežne i/ili jetrene funkcije i/ili koncentracije serumskih elektrolita.

Povoljni učinci liječenja na ishod uključuju smanjenje trajanja parenteralne terapije, boravka u bolnici uz produljenje vremena do ponovnog prijema u bolnicu kao i učestalosti ponovnih prijema. Jedan od važnih ciljeva liječenja je i smanjenje smrtnosti (bolničke i dugoročne). Svako liječenje pacijenta s zatajivanjem srca mora imati povoljan omjer neškodljivosti i podnošljivosti, svaki lijek koji se rabi mora imati relativno nisku incidenciju neželjenih nuspojava kao i nisku stopu razloga za prekidanje liječenja.

Prikaz – VM, žena, rođena 1959-e godine, domaćica, lijeći se kod LOM-e, za arterijsku hipertenziju zna zadnjih 15 godina, inaće zdrava.
Javila se u HS zbog otežanog disanja, kašlja, unazad mjesec dana primjetila izrazit rast trbuha i otok nogu ( u HS RR220/120mmHg, EKG SR 100/min). Prva hospitalizacija.
Po prijemu na odjel – ne tolerira ležeći položaj, umara se pri minimalnom naporu.
Stolica redovita, mokrenje učestalo, nikturija 3x, ne puši, alkohol pije 1l dnevno vino/piva (prije).
Lijekovi – Lizinopril/hidroklorotiazid 20/12,5mg 1,0,0, Lacidipin 4mg 0,0,1.
Fizikalni pregled – TT=150kg, TV=160cm, BMI=58,6, RR=170/90mmHg, Puls=100/min, Braden skala=17.
Orijentirana, izrazito adipozna, prisutna anasarca, cijanotične periferije, ortopnoična, produljenog ekspirija, puls ritmičan ali remečen s ES.
Abdomen iznad prsišta, napete crvene stijenke. Ekstremiteti obostrano edemi.
Urinarni. kateter 16Fr postavljen u HS zbog praćenja diureze, PVK 20G postavljen
na desnoj podlaktici zbog parenetralne diuretske terapije.

Sestrinske dijagnoze:

SMBS u/s osobne higijene, eliminacije, odijevanja
Visok rizik za pad, za ozljede, za infekcije
Povećan volumen tekućine
Smanjena pokretljivost
Neučinkovito održavanje zdravlja
Smanjeno podnošenja napora,
Kronična bol
Poremećaj spavanja
Strah
Neupućenost
Spremnost na učenje
Bespomoćnost
Poremaćaj tjelesnog izgleda
Poremećaj socijalne interakcije

Zaključak – u početku parenteralnom a kasnije kombinacijom peroralne diuretske terapije (fursemid, hidroklorotiazid, spironolakton) postignuta je zadovoljavajuća diureza, smanjenje simptoma i znakova dekompenzacije. Učinak terapije pratio se mjerenjem bilance tjelesne tekućine (diureze i unosa) te praćenjem dinamike smanjenja TT. Postupnim poboljšanjem i korekcijom antihipertenzivne terapije (lizinopril, lacidipin) vrijednosti RR-a su oko 130-150/80-90mmHg. Kntrolirani elektroliti i kreatinin bili su višekratno uredni.
Otpust kući planiran je u dogovoru s pacijenticom i njenim potrebama.
Preporuka - pratiti bilancu tekućine, diurezu, TT – vagati se 1x dnevno, u jutro natašte. Pacijentica je dobila pisanu uputu (o prehrani, unosu soli) i max. dozvoljen unos tekućine do 1500ml na dan.
Kontrola RR-a i korekcija diuretske terapije kod LOM-e do prve kontrole.
Tijekom boravka imali smo empatijski odnos prema pacijentici, značajnu dozu tolerancije u komunikaciji i edukaciji. Krajni cilj je postignut u poboljšanju kvalitete života te motivacije za daljnje liječenje.
Pokazatelj - kod prijema TT=150kg, RR=220/120, 170/90mmHg
- kod otpusta TT=135kg, RR=145/90mmHg
- prva kontrola nakon dva mjeseca TT=114kg, RR=140/85mmHg