Komunikacija s bolesnikom u jedinici intenzivnog liječenja

19. ožujka 2012.

Komunikacija s bolesnikom u jedinici intenzivnog liječenja
Pripremila: Martina Dušak, dipl.med.techn.
KBCSM, Zavod za anesteziologiju, reanimaciju i intenzivno liječenje, Središnja jedinica intenzivnog liječenja

	„Ako u određenoj situaciji svojim brižnim i pažljivim ophođenjem s bolesnikom u nekoj mjeri uspijemo nadoknaditi neadekvatne uvjete i smanjiti bolesnikove patnje i strahove, onda smo postigli bitnu svrhu zdravstvene skrbi.” (D. Kocijan).

Porast broja bolesnika s kroničnim bolestima zahtjeva specifičan pristup, razumijevanje problema, edukaciju bolesnika i obitelji. Bolesnici se suočavaju s emocionalnom i fizičkom boli, neizvjesnim trajanjem patnje, smetnjama u ishodu liječenja te primjenom invazivnih dijagnostičkih i terapijskih metoda.

U jedinicama intenzivnog liječenja bolesnici se susreću sa sofisticiranom medicinskom opremom i užurbanim osobljem, a komunikacija se svodi samo na najneophodnije. Takvo ozračje teškog bolesnika čini još više prestrašenim pri čemu bolesnik često reagira depresivnim povlačenjem, odbijanjem komunikacije ili neprekidnim traženjem pažnje.

Mnogi bolesnici imaju emotivne teškoće koje ne ovise toliko o trenutnoj težini bolesti, koliko o neadekvatnoj i preslaboj komunikaciji sa zdravstvenim djelatnicima. U dinamici svog posla, zdravstveni djelatnici nerijetko premalo vremena posvećuju komunikaciji s bolesnikom u smislu davanja opširnijih informacija o njegovoj bolesti i o načinima liječenja, ali i osjetljvosti za sve druge, nemedicinske probleme s kojima se bolesnik suočava u stanju bolesti. S druge strane, ključna je pomoć obitelji u prihvaćanju bolesti, naporima u liječenju i rehabilitaciji i povratku u svakodnevne poslove koji ne mogu štetiti njegovom zdravlju.

	Liječnik je više odgovoran za objašnjenje medicinskih aspekata bolesnikova stanja dok su medicinske sestre zadužene za pružanje suosjećanja i podrške.

Informacija u vezi s životno ugrožavajućim stanjem pacijenta zahtjeva mirno i ugodno okruženje. Razgovor u hodniku ili čekaonici ne zadovoljava ni liječnika ni obitelj, a odvođenje u za to namjenjenu prostoriju omogućuje da se obitelj suoći s teškim, često za njih nerazumljivim dijagnozama i bolnim trenucima. Priopčavanje informacija telefonom moguće je samo u iznimnim situacijama i to pravilo vrijedi samo za kritične bolesnike. Loše se prognoze ne mogu iznjeti bezbolno, ali se svakom pojedincu mogu priopčiti tempom koji on može slijediti, te na brižan i suosječajan način.Grubo i ne taktično priopčavanje loših vijesti, osobito ako je pacijent mlada osoba, može dovesti do nevjerice i poricanja njegova stanja.

Svakom pacijentu se treba pristupit individualno.

KOMUNIKACIJA S BOLESNIKOM NA MEHANIČKOJ VENTILACIJI

Med. sestra procjenjuje bolesnikove mogućnosti:

Da li je bolesnikova glava dovoljno čvrsta da je u stanju pozitivno ili negativno kimnuti?
Da li je priseban i sposoban za komunikaciju?
Da li s obzirom na tubus može formirati riječi usnama

Postoji nekoliko alternativnih metoda komunikacije:

Čitanje s usana (koristiti jednostavne i kratke riječi)
Pisanje
Gestikulacija
Abecedne ploče (slika ispod)

KOMUNIKACIJU S BOLESNIKOM MOŽEMO POBOLJŠATI NA SLJEDEĆI NAČIN:

Zd. djelatnik se treba predstaviti i jednostavnim riječima objasniti postupke koje primjenjuje;
Redovito obavještavati bolesnika o njegovu stanju i napredku;
Objasniti svrhu terapije ili med.postupka;
Ponoviti važne informacije nekoliko puta;
Upozoriti bolesnika na kognitivne i psihičke promjene koje su uobičajene za pojedina stanja i koje će nestati nakon oporavka;
Ako bolesnik ne može ili ne želi razgovarati, održavati jednostranu komunikaciju: obraćati mu se, objašnjavati, poticati;
Voditi računa o njegovu sramu, strahu i nesuigurnosti;
Zatražiti pacijentovu pomoć i suradnju, to će ga ohrabriti;
U slučajevima kad posjete nisu dozvoljene, prenijeti bolesnikove poruke obitelji i obratno.

Neposredni osobni kontakt s bolesnikom, prožet toplinom, razumijevanjem i ohrabrenjem, ublažava često prisutan osjećaj otuđenosti i nehumanosti te pridonosi povoljnijem ishodu liječenja i poboljšanju kvalitete života.

Literatura:

Kocijan-Hercigonja D, Despot-Lučanin J.; Komunikacijske vještine u radu zdravstvenog djelatnika; Ministarstvo zdravlja i socijalne skrbi; Zagreb, 2004.
Jukić M. i suradnici, Intenzivna medicina, Medicinska naklada Zagreb, 2008.
Kovačević I.;Specifičnosti rada med.sestre u JIL-u – nastavni tekstovi;Zagreb, 2004.