Hrvatska udruga za epilepsiju i Neuropedijatrijski odsjek Klinike za pedijatriju KBC Sestre milosrdnice, pod pokroviteljstvom Gradskog ureda za zdravstvo, socijalnu skrb i branitelje Grada Zagreba, organizirali su i održali drugi Edukacijsko-rekreacijski kamp za djecu i adolescente s epilepsijom u Selcu u odmaralištu Naša djeca od  20. do 27. lipnja 2011.

         Tim djelatnika u Kampu sastojao se od liječnika neuropedijatra, liječnika specijalizanta, psihologa, dvije medicinske sestre, svi djelatnici su iz Klinike za pedijatriju, KBC Sestre milosrdnice, te dvije volonterke studentice Edukacijko-rehabilitacijskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu.

         Cilj organiziranja edukacijsko - rekreacijskih kampa za djecu, roditelje i osoblje, bio je međusobno upoznavanje vršnjaka koji boluju od epilepsije, izmjenjivanje međusobnih iskustava kao i opis poteškoća na koje nailaze u svakodnevnom životu, proširivanje spoznaja o epilepsiji i mogućnostima liječenja, povećanje  samopouzdanja osobe oboljele od epilepsije, mogućnost boravka negdje bez roditelja gdje mogu početi sami voditi brigu o sebi uz nadzor, zajednički rad svih koji borave u kampu na demistifikaciji epilepsije i informiranju šire populacije o toj kroničnoj bolesti odnosno rušenje predrasuda koje vladaju još uvijek u društvu i značajno pogoršavaju kvalitetu života oboljelih od epilepsije, omogućiti članovima stručnog tima koji, su bili u pratnji djece, da dožive u praksi svakodnevne probleme djece i roditelja.

U kampu je bilo 20 djece s epilepsijom u rasponu od 8 do 18 godina (prosječna dob 13.9 g), bilo je 10 djevojčica i 10 dječaka. Dnevni raspored u kampu uključivao je  mnoge edukacijske, kreativne, zabavne i športske aktivnosti. Svakodnevni raspored rada u kampu već je ranije bio razrađen.

Medicinske sestre su u svakodnevnom radu u kampu pratile i pomagale djeci u izvršenju osnovnih fizioloških potreba, te sudjelovale na svim edukacijskim, kreativnim, zabavnim i športskim aktivnostima aktivno ili kao pomoć u realizaciji određene radionice. Istovremeno su djeci djelile potrebnu propisanu terapiju, nadzirale uzimanje istog, organizirale raspored odlazaka na plažu ili šetnju noseći potreban medicinski pribor u slučaju napadaja. Razgovarale s djecom o problemima vezanim uz bolest, njihovim strahovima i zapažanjima.
Ispunjen je upitnik predznanja o epilepsiji na početku kampa, kao i evaluacija uspješnosti edukacijsko - rekreacijskog kampa na kraju testom znanja o epilepsiji i  subjektivnom procjenom zadovoljstva boravkom u kampu.

Zadnji dan kampa podijeljene su djeci simbolične nagrade za aktivnosti koje su radili: odgovor u testu znanja, oslikavanje majica, nogomet, plivanje itd.

         Svih 20 djece s epilepsijiom su u kampu obavili 8 stručnih radionica u trajanju od 45 do 60 min. Radionice s neuropedijatrom su održane 4 puta, psiholog je aktivno sudjelovao u svakoj neuropedijatrijskoj radionici, a bile su i četiri samostalne radionice s kliničkim psihologom. Bilo je i nekoliko individualnih razgovora s adolescentima. Organizirano je i 7 kreativnih radionica, uz športske i zabavne aktivnosti pod vodstvom iskusnih animatorica.

         Za vrijeme održavanja kampa jedno dijete je imalo grand mal napadaj, a jedno petit mal napadaj koji su spontano završili, bez potrebe primjene hitne medikamentozne terapije.

         Evaluaciju uspješnosti edukacijsko-rekreacijskog kampa proveli smo na kraju testom znanja o epilepsiji i  o subjektivnoj procjeni zadovoljstva kampom. Djeca, svi do jednoga bi opet u kamp, svima je drago da su bili, najviše njih kaže da je kamp bio koristan jer su upoznali nove prijatelje, najvažnije im je bilo druženje, igra/kupanje, te da nešto nauče o bolesti. Svoje prijateljstvo i zadovoljstvo kampom i osobljem izrazili i u bilježnicama tzv. „ Zlatnim knjižicama”  koje su međusobno izmjenjivali, a napisali su i knjižice liječnicima, psihologu i medicinskim sestrama.

         Vrijeme provedeno u kampu za medicinske sestre predstavljalo je izazov i  novi oblik provođenja zdravstvene njege djece koji izlazi iz standardnih okvira bolnica i drugih ustanova. Pruža priliku za nekim novim izazovima u svakodnevnom radu koji su korisni i potrebni medicinskim sestrama, ali najviše djeci koja putem kampova imaju bolji uvid u svoj svakodnevni život s epilepsijom.

         Osnovna svrha organiziranja Kampova za kronično bolesnu djecu je u sigurnom okruženju i pod stručnim vodstvom, omogućiti djeci interakcije s vršnjacima koje unaprijeđuju osjećaj samopouzdanja, daju iskustvo što se sve može postići unatoč bolesti, te pomažu u razvijanju takvih navika koje će biti korisne kad se polaznici vrate kući.

         Medicinska sestra je neizostavni i neophodni djelatnik tima u edukacijsko- rekreacijskom kampu za  djecu i adolescente s epilepsijom radi svoje stručnosti iz područja zdravstvene njege koje obuhvaća zadovoljavanje svih fizioloških potreba kod djece i adolescenata, kao i provođenje  medicinskih intervencija kad dođe do epileptičkog napadaja.

Tim je u radu uvažavao pristup partnerstva i stručnosti.