Hrvatska Udruga za rane u Primoštenu od 26.10. - 28.10.2011. godine održala je IV. SIMPOZIJ S MEĐUNARODNIM SUDJELOVANJEM pod nazivom KRONIČNE RANE - LOKALNO LIJEČENJE IZAZOV ZA KLINIČARE. Nakon otvaranja simpozija organiziran je izlet za učesnike Simpozija – obilazak uljare u poljoprivrednoj zadruzi Primošten burni koja je vlasništvo zadrugara, a podijeljena je na udjele.

Osnovna djelatnost je maslinarstvo, te je ovaj krajolik odavno poznat po svojem kvalitetnom maslinovom ulju i vinu, a u posljednje vrijeme zadrugari se sve više okreću i turizmu kao dopunskoj djelatnosti koja vrednuje prvenstveno kulturnu baštinu i očuvanost lokaliteta. Proizvodi po kojima je zadruga poznata i cijenjena jesu prvenstveno maslinovo ulje, vino, smokve, bajam, višnje i kiseli kupus.

Potom je organiziran obilazak Jurlinovih dvora te večera uz tradicionalna jela, pjesma i ples do kasno u noć.

Kronične rane su danas ozbiljan zdravstveni problem diljem svijeta. Istraživanja tijekom posljednjih 13 godina diljem svijeta iskazala su određene učestalosti. Tako je učestalost infekcije kirurške incizije od 40 do 50 milijuna, vrijedova nogu 8 do 10 milijuna, dekubitusa 7 do 8 milijuna, opeklina 7 do 10 milijuna. Skrb i liječenje inficiranih rana još uvijek je područje konfuzije i velikih rasprava. Za sada ne postoji precizna definicija ili autoritativni klinički vodiči koji se odnose na inficiranu ranu, a osobito onu koja perzistira. Danas je prihvaćen stav da je perzistencija kronične infekcije uzrokovana biofilmom u 80% svih infekcija u ljudi. Prisustvo kronične infekcije i biofilma u većini kroničnih rana najbitnija je prepreka za odgođeni ili onemogućeni proces cijeljenja i ujedno problem liječenja.

Da bi pokretanje procesa cijeljenja rane bilo što učinkovitije potrebno je educirati medicinsko osoblje u kombinaciji s učinkovitim strategijama liječenja, a u cilju smanjenja ukupnih troškova liječenja bolesnika s kroničnom ranom. To je budućnost za koju se zalažemo i mi medicinske sestre, a i naši bolesnici,  te vjerujemo da ćemo stalnom edukacijom to i postići.  U međuvremenu naša znanja i vještine obogaćujemo i razmjenjujemo iskustva i na ovakav način, a sve u interesu dobrobiti naših bolesnika.