29. studenog 2011.

Pristup bolesniku s Wolff Parkinson White sindromom (WPW)

Pripremio: Ivica Benko, bacc.med.techn.

Klinika za unutarnje bolesti, Zavod za kardiologiju, Centar za aritmije i elektrostimulaciju srca, KBCSM

 
 

Wolff Parkinson White (WPW) sindrom naziva se još i sindrom preekscitacije. Normalno provođenje impulsa iz atrija u ventrikul obično se odvija preko atrio – ventrikularnog (AV) čvora, te Hisovog snopa i Purkinjeovih niti. Kod bolesnika sa sindromom preekscitacije postoji dodatni ili alternativni put, poznat kao akcesorni put., koji izravno povezuje atrij i ventrikul, a zaobilazi AV čvor. Impuls koji ide „nenormalnim“ akcesornim putem stiže u ventrikul ranije nego normalno provedeni kroz AV čvor, pa dolazi do perioda aritmije koji se u EKG – u jasno prepoznaje po takozvanom „delta valu“.

 
 
WPW sindrom je zapravo preekscitacija udružena s pojavom tahiaritmije. Na slici se vidi početak tahikardije kod bolesnika s preekscitacijom (delta valom) u EKG, koja započinje ventrikulskom ekstrasistolom.
 

Akcesorni put općenito ima jako dobru provodljivost impulsa pa je primjerice moguće prenošenje undulacije atrija na ventrikle u omjeru 1:1, što može rezultirati frekvencijom ventrikla 300/min. Iz tog razloga WPW sindrom može uzrokovati iznimno opasnu ventrikularnu fibrilaciju i naglu srčanu smrt.

 
Nagle srčane smrti o kojima redovito čitamo i slušamo u medijima u zadnje vrijeme, mogu biti povezane s WPW sindromom.
 

            WPW sindrom viđa se u inače zdravih, mladih osoba koje dobivaju napad aritmije, poglavito supraventrikularne tahikardije ili fibrilacije atrija. Aritmija nastaje iznenada, naglo uz strah, osjećaj nedostatka zraka i lupanja srca, vrtoglavice i omaglice, pa čak i nesvjestice. WPW se sve teže podnosi što pacijent ulazi u stariju dob.

            18 godišnji bolesnik zaprimljen je na Zavod za kardiologiju KBCSM s poznatom preekscitacijom ventrikula u EKG – u, te anamnezom fibroundulacije atrija provedene na ventrikul akcesornim putem. Hospitaliziran je radi elektrofiziološkog ispitivanja kojim je programiranom stimulacijom desnog atrija izazvana supraventrikularna tahikardija frekvencije 240/min. U istom aktu lokaliziran je akcesorni put na lijevoj lateralnoj stjenki srca te je višekratno aplicirana radiofrekventna energija korištenjem posebnog katetera hlađenog vrha. Pri već drugoj aplikaciji postignut je potpuni prekid preekscitacije u EKG – u, nakon čega se ponovljenim protokolom aritmija nije mogla izazvati.

 
Copyright © Sva prava pridržana, KBCSM