Prvoga dana prezentirano je pet predavanja od strane medicinskih sestara iz SAD-a u kojima je definirano što je kvaliteta, kako je poboljšati i koje je znanje potrebno imati i razvijati da bi mogli postići napredak u kvaliteti.
Predstavljen nam je i njihov plan u redizajniranju sustava zdravstvene zaštite te njihove vanjske organizacije koje sudjeluju i podržavaju taj plan novih promjena i naravno, evaluiraju dobivene rezultate.
Da bi kvalitetno radili moramo mjeriti rezultate našeg rada, jer upravo na taj način naš rad postaje specifičan, mjerljiv, akcijski i relevantan. Prikazan je model poboljšavanja odnosno, koje promjene možemo primjeniti ,a da rezultiraju napretkom. U put, svakog napretka integrirana je visoka razina osobne i profesionalne odgovornosti u svakodnevnom djelovanju.
Nakon teorijskog uvoda u kvalitetu, prikazan nam je njihov rad, rezultati, iskustva i vrijednosti koje procjenjuju i primjenjuju u praksi (pedijatrijski medicinski centar u Cincinnatiju).
Njihovi ciljevi su identificirati trendove za sigurnost pacijenata i inicijative kvalitete, uključiti nacionalne organizacije u taj proces i opisati te iste procese bazirane na dokazima za slijedeće indikatore kvalitete:
- Infekcije krvi povezane sa CVK-a
- Infekcije povezane sa urinarnim kateterom
- Padovi
- Dekubitus
Na temelju ovih indikatora koji su nam prikazani, dajemo primjere i usporedbe kako i na koji način mi mjerimo i evaluiramo te iste indikatore u Hrvatskoj. Kolegica J. Biščan predstavlja plan mjerenja kvalitete u Hrvatskoj tj. analizu kvalitete provođenja zdravstvene njege u svrhu prevencije nastanka, procjene rizika i načinu tretiranja dekubitusa i okviru PATH projekta u koji je uključena i naša Klinika za kirurgiju KBC-a Sestre milosrdnice.
Na prezentirano stajalište imao je veliki utjecaj Landmark - ovo izvješće koje poručuje „Ljudski je griješiti“. Na temelju navedenoga izvješća u zdravstveni sustav uveli s niz promjena u pristupu i organizaciji zdravstvene njege te dobili podršku u zakonodavstvu koje je omogućilo implementaciju novih smjernica i u praksu (osnovana je Agencija za istraživanje i kvalitetu u zdravstvu).
Iz toga proizlazi niz mjera baziranih na dokazima i uvođenju indikatora kvalitete, te najnovije nacionalno istraživanje i prikazani rezultati provedenih mjera.
Prezentirani su nam i njihovi zadani nacionalni ciljevi vezani uz sigurnost pacijenta, kao što je identifikacija pacijenta, poboljšanje komunikacije između osoblja, ispravno korištenje lijekova, identifikacija rizika za sigurnost pacijenata, prevencija infekcija, prevencija kirurških pogrešaka.
Drugoga dan slijedila su predavanja na temu stvaranja kulture i okruženja koji podržavaju primjere dobre prakse i učenje iz pogrešaka. Upoznajemo se sa, nama novim terminom tkz. „kultura pravičnosti“ koja se odnosi na sustave koji podržavaju sigurnost i odgovornost, na djelatnike koji su odgovorni za kvalitetu vlastitog izbora ( znajući da ne možemo uvijek biti savršeni ali da moramo težiti onomu najboljemu).
„Kultura pravičnosti“ uzima u obzir pogrešku, što znači da je ona moguća, da se o njoj treba raspravljati i da iz te iste treba učiti. Tada je potrebno preuzeti rizik izvještavanja koji pomaže sprečavanje ponavljanih pogrešaka na način da se mijenja sustav koji bi bio u mogućnost detektirati pogreške i loš rad.
„Kultura pravičnosti“ je usko povezana sa „kulturom učenja“ (citat) „Fokus nije na ljudskoj pogrešci ili na nehotičnom posljedicama koje slijede, nego na kvaliteti naših odluka kao komponenti sustava zdravstvene zaštite“.
Zaključak ovog dijela predavanja je da treba tražiti rizike u sustavu, u našem vlastitom ponašanju, evaluirati iste, izvještavati (glasno i jasno) o opasnostima i štetnim nuspojavama, sudjelovati u kulturi učenja, biti otvoren i iskren o tome što se dogodilo i odabrati ponašanje koje donosi sigurnost.
Sva predavanja bila su popraćena zanimljivim radionicama kao što su:
- Analiza utjecaja kvalitete i sigurnosti pacijenata na rad medicinske sestre na odjelu
- Video scenarij – prikaz i analiza pogrešaka kod provođenja svakodnevnih medicinskih postupaka
- Učenje tkz. Brainstorminga – posebna metoda donošenja budućih odluka, načine njihove implementacije, kakav imaju utjecaj u praksi i koliko iziskuju novih troškova.
Ovakav način edukacije pruža nam najnovija saznanja i dostignuća na području sustava uvođenja i održavanja kvalitete u sestrinskoj skrbi, uz poseban naglasak na sigurnost pacijenata i rada u timu.
Izuzetno nam je drago što smo bili pozvani na događanja ovoga tipa, jer se ovdje naprosto radilo i govorilo o načinima kako razvijati i sestrinstvo kao struku kroz istraživačke oblike rada čime i sestrinstvo ulazi u red znanstvene zajednice.
|
