Slika br. 6. Usporedba učestalosti sestrinskih otpusnih pisama i preporuka za zdravstvenu njegu.
Naglašavali smo potrebu za kontinuiranom skrbi za bolesnike nakon premještaja i otpusta sa Klinike. Iz prikaza je vidljivo da je povećan broj sestrinskih preporuka kod premještaja bolesnika na druge klinike ili ustanove, te otpusnih pisama kod bolesnika s dekubitusom prilikom otpusta. U njima su navedene intervencije koje su provođene u svrhu prevencije, te preporuke za nastavak skrbi.
Slika br. 7 Raspodjela bolesnika s dekubitusom po bolesničkim odjelima.
Pratili smo i raspodjelu bolesnika koji su kod prijema imali već prisutno oštećenje kože, te uspoređivali 2008. i 2009g. To je također značajan podatak koji govori u prilog radnog opterećenja medicinskih sestara njegom bolesnika.
Slika br. 8 Usporedba mjesta prijema bolesnika.
Vidljivo je da je i 2009.g. najveći broj bolesnika sa oštećenjem kože primljen od kuće, a taj % je i veći u odnosu na proteklu godinu.
Slika br. 9 Usporedba ishoda skrbi bolesnika s oštećenjem kože.
S obzirom da su medicinske sestre važan dio tima koji skrbe za bolesnika koji imaju oštećenje kože i značajno utječu na ishod skrbi pratili smo ishod njihove skrbi, te uspoređivali s prethodnom godinom. Značajno je da je 2009.g. kod manjeg broja bolesnika došlo do pogoršanja, a u većine je to oštećenje istog stupnja kao i kod prijema na Kliniku. Treba napomenuti da je hospitalizacija naših bolesnika sve kraća, a oštećenja s kojima dolaze često višestruka i uznapredovala pa je i za njihovo poboljšanje osim mjera liječenja potreban i duži vremenski period.
ZAKLJUČAK:
Nakon druge godine sustavnog praćenja ishoda skrbi bolesnika sa visokim rizikom za oštećenje kože i bolesnika s dekubitusom, te aktivnosti medicinskih sestara usmjerenih njihovom zbrinjavanju, možemo reći da je praćenje i izvještavanje postalo svakodnevni dio prakse medicinskih sestara. Porasla je svijest svih medicinskih na našoj Klinici da nam je to važno i potrebno zbog nas samih, ali prvenstveno zbog naših bolesnika.
Podaci o ishodima skrbi su zadovoljavajući, a praksa medicinskih sestara je značajno napredovala. Naravno da i dalje postoje područja u kojima su moguća poboljšanja.
U daljnjim aktivnostima se želimo više posvetiti edukaciji bolesnika jer za to postoji dokazana potreba. Edukaciju planiramo upotpuniti i pisanim materijalima koji će biti dostupni svima koji sudjaluju u skrbi za bolesnika. Da bi sestre dodatno osvjestili ne samo o njihovim dužnostima, nego i odgovornostima, uvesti ćemo praksu pismenog izvještavanja svakog oštećenja kože koje nastane na Klinici. Sestre će na taj način imati priliku dati obrazloženje razloga nastale situacije, a analizama tih situacija dobiti ćemo dodatan uvid u problematiku.
Ovaj cjelokupni rad nebi bio moguć bez timskog rada medicinskih sestara koje su okupljene u Radnu skupinu, izvještaja koje ispunjavaju glavne sestre odjela ali i velikog truda odjelnih medicinskih sestara koje direktno skrbe za bolesnike na našoj Klinici.
Zahvaljujem kolegici Nevenki Kahlini, bacc.med.techn. na pomoći u izradi statistike.
